GORICA je odigrala 2:2 s Istrom 1961 u 5. kolu HNL-a te tako okončala svoju seriju od četiri uzastopne pobjede kojima je otvorila novu sezonu.

Momčad Valdasa Dambrauskasa je jedina momčad koja u novoj sezoni parira Dinamu. Nakon pet kola ima 13 bodova, jednako koliko i aktualni prvak. Navijači Gorice nakon susreta su igrače bez obzira na remi nagradili velikim pljeskom.

Navijači Gorice pljeskali su igračima bez obzira na prekid serije pobjeda

U Gorici se ipak ne zanose i nisu upali u euforiju jer znaju da ih tek čeka drugi dio rasporeda, u kojem su najbolje četiri ekipe hrvatskog nogometa. Tek su na početku puta da postanu najveće iznenađenje HNL-a ove sezone.

Gorica tek gradi mentalitet kluba

Nakon što je Gorica s 2:1 slavila protiv Lokomotive u 4. kolu HNL-a trener Dambrauskas dao je izjavu za službenu stranicu kluba kojom je ocrtao mentalitet svoje ekipe.

Trener Gorice nakon pobjede protiv Lokomotive u 4. kolu HNL-a

"Utakmica je bila jako teška, zadovoljan sam zbog osvojena tri boda. Mi smo imali malo bolje šanse, ali bilo je ujednačeno. Kad ne igraš najbolje, a pobijediš u gostima, onda je to nešto posebno. Igrači moraju razumjeti da još uvijek ništa nismo postigli, tek smo počeli. Ako zadržimo taj mentalitet, sve se može dogoditi, a ako ne uspijemo, nogomet bi nas mogao kazniti", rekao je Dambrauskas.

Imaju igrača manje i siguran bod, ali oni žele sva tri 

Već protiv Istre smo gledali Goricu koja nije bila na visini zadatka protiv gostujuće momčadi koja se došla obraniti i izbjeći poraz, što je na kraju i uspjela.

Trener Gorice nakon remija s Istrom 1961 u 5. kolu HNL-a

"Zanimljiva utakmica, posebno na kraju kada nije bilo obrana, obje ekipe su samo napadale. Mogli smo igrati možda i malo konzervativnije, ali to nije naš stil. Imali smo 2:2 i bod u rukama s igračem manje, ali mi smo htjeli sva tri. To je mentalitet koji momčad mora imati ako želi nešto napraviti. Prošle sezone smo imali previše utakmica u kojima smo remizirali i to je bio problem. Čestitam Istri na dobroj utakmici i osvojenom bodu, ali mi smo htjeli više", rekao je Dambrauskas pa dodao:

"Danas momčad nije kliknula, bilo je puno problema i nesigurnih reakcija, izgubljenih lopti i igralo se stalno sa strane na stranu, to je Istri odgovaralo. U prvom poluvremenu smo Istru držali daleko od našeg gola, ali u drugom dijelu to nije bio slučaj. Previše smo se otvorili."

Trener Gorice tek gradi momčad koja može pobjeđivati

Dambrauskas je kao čovjek koji najbolje poznaje momčad točno detektirao probleme. Međutim, trener Gorice samo je zagrebao površinu. Nakon prva četiri kola mnogi su postavili pitanje može li Gorica kao Lokomotiva prošle sezone iznenaditi rezultatom i ući u borbu za drugo mjesto. Peto kolo pokazalo je da zasad ne može.

Remi s Istrom nije katastrofalan rezultat koji će odrediti sezonu, ali je samo jedan u nizu rezultata koji pokazuju ključan nedostatak Gorice, zbog kojeg dugoročno ne može održavati trenutni tempo osvajanja bodova.

Gorica, ni pod Sergejom Jakirovićem ni pod Dambrauskasom, nije ekipa koja uživa kada igra s loptom u nogama i dominira posjedom te gradi napade protiv dubokih protivničkih obrana.

Lokomotivi je dovoljan bio jedan jak adut

To nije bila ni Lokomotiva dok nije pronašla mehanizam igre u kojem su Karačić, Tolić i Kastrati bili alat za slamanje obrane nominalno slabijih momčadi. Taj jedan mehanizam u igri (ne i jedini) bio je dovoljan za to da Lokomotiva igrom preko samo jedne strane prelomi neke jako teške i mučne utakmice kao što je ona protiv Istre jučer bila za Goricu.

Problem Gorice je što ona nema niti jednog od ta tri navedena igrača pa joj se igra protiv postavljene obrane još uvijek svodi na taktički prilično siromašan repertoar akcija od kojih većina podrazumijeva stalno mijenjanje strana. Lopta je protiv Istre uporno kružila od Lovrića na lijevom do Špikića na desnom krilu i obrnuto, a trojka u veznoj liniji (Babec, Čanađija, Suk) u izgradnji napada je služila tek kao nekakva spojnica dvaju strana.

Osim prilikom kontranapada iz kojih Gorica stvara većinu svojih prilika, nije postojao progres kroz sredinu terena ni protiv Šibenika, ni protiv Lokomotive, a ni protiv Istre. Manjak kreativnosti u veznoj liniji je problem koji je Dambrauskas u utakmici protiv Lokomotive pokušao riješiti, ali nije uspio. 

Litvanac je na poziciju desetke postavio Josipa Mitrovića, koji je u karijeri dosad igrao samo beka ili krilo, a sve kako bi pokušao u sredini terena stvoriti prednost nad protivnikom koji se brani u postavljenom bloku. To nije uspijevalo protiv Lokomotive, a nije ni protiv Istre kad je Mitrović imao istu ulogu. 

Nedostatak kreacije je veliki problem

Nije funkcioniralo zato što u veznoj liniji nedostaje kreativni veznjak koji će igrati u samoj sredini terena i reciklirati posjed kada je to potrebno. Za Istru je to protiv Gorice radio Galilea koji se često spuštao po loptu kako bi je primio, razigrao s nekim u sredini i tek onda upošljavao suigrače kada bi se ostali priključili akciji. Kod Gorice toga nema, faza između obrane i napada je nedorečena, igrači ili jure u tranziciju kako bi zaprijetili iz kontranapada ili bezidejno prebacuju loptu s jedne na drugu stranu.

Gorica na raspolaganju ima Matthewa Steenvoordena kao jednog od najboljih dodavača lopte među stoperima u cijeloj ligi, a Hrvoje Babec kao vezni igrač više od pola utakmice protiv Istre provede u krilu dvojice stopera odakle preuzima loptu i pokušava razigrati prema naprijed. Nekoliko puta smo vidjeli i Mitrovića koji se duboko spuštao po loptu pa pokušavao kreirati, ali gotovo uvijek je to završavalo pogrešnim dodavanjem.

To je kadrovski problem, normalan za klub kakav je Gorica, koji se tek gradi i razvija. Može se riješiti samo na dva načina: dovođenjem novog igrača u veznu liniju pod uvjetom da on ima sve ono što Gorici nedostaje ili tako da se od Golubickasa i Hamada, dvojice ofenzivnih veznjaka koji su zbog ozljede bili nedostupni, stvori neka vrsta isturenog playmakera po uzoru na ono što je Marko Tolić igrao u Lokomotivi.

Lovrić neće uvijek biti tu

Ne treba zaboraviti da Gorica ima Kristijana Lovrića koji na lijevom krilu itekako može razigrati, ali osim ako niste Manchester City, razigravač kojeg imate na krilu može biti samo sekundarni playmaker i ništa više od toga. Nikako ne smije biti osoba o kojoj ovisi svaki napad momčadi, a često se događa da Lovrić to bude.

Uostalom, kako je predsjednik Gorice Nenad Črnko nekoliko puta istaknuo, velika je prilika da će Lovrić do kraja prijelaznog roka napustiti Goricu pa će Dambrauskas morati izmisliti neku zamjenu za njega u kontekstu razigravačkih sposobnosti. Samo pozicijski je zamjena već tu - Josip Mitrović će ga naslijediti na lijevom krilu, ali u posljednje dvije utakmice nije pokazao da može na sebe preuzeti neke opsežnije zadaće.

Dambrauskas je očito svjestan problema koji ima u veznoj liniji i nije slučajno da je testirao Mitrovića na poziciji desetke. Sada kad se taj eksperiment može klasificirati kao neuspjeh, ostaje za vidjeti jesu li Golubickas i Hamad dovoljno kvalitetni da oni budu ti koji će donijeti Gorici ono što joj treba ili će, ako želi rezultatski iskorak, Gorica morati potražiti rješenje na tržištu.

Gorica raste 

Ipak, bez obzira na sve ranije navedeno, sama činjenica da o Gorici pišemo kao o momčadi kojoj nedostaju detalji da postane ono što je prošle sezone bila Lokomotiva veliki je uspjeh za trenera Dambrauskasa i sve ljude u Gorici. Litvanski trener preuzeo je od Sergeja Jakirovića ratničku i kontrašku Goricu koju sada korak po korak pretvara u Goricu koja se želi nadigravati i dominirati protiv suparnika.

Uostalom, kao što se vidi na grafici ispod, čak i takva Gorica s problemima i dječjim bolestima od dolaska Dambrauskasa pokazala je da zasad može igrati na razini potrebnoj da se potuče s najboljima u ligi. 

Grafika: Sofascore za IndexSport

Put do toga kao nečeg uobičajenog i stalnog je dug i iziskuje puno razumijevanja od strane uprave, puno sreće na terenu i puno mudrosti na tržištu, ali Gorica je zasad pokazala da sve to ima. Sada joj treba vrijeme jer očito je da su u Gorici svjesni problema s kojim su se susreli i rade na njegovom rješavanju.

Već je i ovih pet kola HNL-a, u kojima su se vidjeli svi nedostaci Gorice, pokazalo da se radi o momčadi koja i uz sve probleme ima dovoljno kvalitete da neke od teških utakmica prelomi u svoju korist. Na razini cijele sezone to neće biti lako i prosipat će se bodovi protiv ekipa koje će se braniti kao Istra, ali dugoročno, ako se projekt nastavi razvijati kako se dosad razvijao, Goricu čeka svijetla budućnost. 

Gorica ove sezone gotovo sigurno neće biti ono što je Lokomotiva bila prošle, ali Gorica zahvaljujući stabilnom vodstvu i izvrsnom skautingu zbog kojeg ne mora na kraju sezone rasprodati sve što vrijedi u momčadi ima priliku biti ono što Lokomotiva zbog prirode svog poslovanja nikad neće moći biti - stabilan član prve petorke lige i stalni kandidat za mjesta koja vode u Europu.