Dražen 1988. o Kukoču, Rađi, Novoselu, Šibenci i reprezentaciji Jugoslavije

Dražen 1988. o Kukoču, Rađi, Novoselu, Šibenci i reprezentaciji Jugoslavije
Foto: Getty Images / Guliver Image

DRAŽEN PETROVIĆ košarkašku karijeru planirao je završiti u svom Šibeniku. Otkrio je to košarkaški Mozart u srpnju 1988. godine u intervjuu za Tempo. Također, on je govorio i o reprezentaciji, Ciboni, Novoselu, ugovoru s Realom, Slavniću, Komazecu, odlasku u Portland. 

Tekst prenosimo u cijelosti...

Umjesto nekog od standardnih uvoda o Draženu Petroviću (o njemu se ionako već sve zna), donosimo fragment iz razgovora s njim, vođen u ruiniranom, "zubom vremena" nagrizenom hotelu "Slon" u Ljubljani (stabilizacija je i u reprezentaciji), nekoliko dana prije odlaska u Nizozemsku na kvalifikacije za Olimpijske igre u Seoulu.

"Ja sam prvi reprezentativac koji u inostrani klub odlazi s nepune 24 godine i istovremeno sam prvi i jedini za koga je KSJ dobio obeštećenje. Reč je o sumi od 80.000 dolara koju sam od svog transfera, u očekivanju dozvole za odlazak u Real, ponudio praznoj kasi Saveta. Međutim, čelnici Reala nisu htjeli ni da čuju za takvu varijantu, već su se velikodušno obavezali da isplate ugovorenu sumu", konstatirao je Petrović.

Sudeći po tome, vi ste i najbolji igrač u povijesti jugoslovenske košarke?

"Teško je to reći - svako vrijeme ima svoje asove i usporedbe su nemoguće."

U 24. godini postali ste kapetan državnog tima. Svjedoci kažu da prijateljstvo među Plavima odavno nije bilo na tako visokom nivou?

"Atmosfera je zbilja sjajna. Kukoč s 20 godina je najmlađi, a Radović s 27 najstariji. Ranije, recimo u Nantesu 1983., na Europskom prvenstvu, kada sam debitirao u reprezentaciji, a i kasnije, uvijek je bilo igrača starijih od 30 godina. Ta mladost nas je zbližila i uvjetovala da svi "dišemo kao jedan".

Imali ste zdravstvenih tegoba?

"Operirao sam polipe i devijaciju nosa i nikakvih problema više nemam. Ranije mi se nos često začepljivao, gnoj mi se skupljao u sinusima što je prouzrokovalo nesnosne glavobolje."

Savezni izbornik Dušan Ivković vam je namijenio novu ulogu - igrat ćete po potrebi i plejmejkera?

"Na tom mjestu sam već igrao u Šibenki na početku karijere i odlično se snalazio. Ne bi trebalo biti problema."

A hoće li ih biti u kvalifikacijama?

"U najtežoj smo grupi. Sovjeti, Španjolci i Talijani će sigurno s dva boda ući u završne borbe, a mi ćemo se mučiti s Grcima. Naravno, dobit ćemo ih! Nije bitno koje ćemo mjesto zauzeti u Rotterdamu, važno je da se kvalificiramo za Seoul. Poraz u Bugarskoj je opomena da se u svaku utakmicu, neovisno o tome tko je protivnik, mora ući maksimalno motiviran. Sjećam se Olimpijade u Montrealu 1976. Tada smo lakše osvojili srebrnu medalju nego što smo se kvalificirali za Igre."

Već razmišljate i o Seoulu?

"U izgledu su kvalitetne pripreme poslije kojih bismo se mogli naći i u finalu. Recimo, s Amerikancima."

Imamo li dobru reprezentaciju?

"Imamo. Pokrivenu na svim pozicijama. Za razliku od, na primjer, EP-a u Stuttgartu, kad smo imali jednog klasičnog centra - Vrankovića. Očekujem da on ponovi igre sa Svjetskog prvenstva iz Španjolske i zajedno s Divcem čini najbolji centarski tandem u Europi. Dugo je problem bila igra s dva centra - mislim da smo ga rješili."

Očekujete li i vi rehabilitaciju?

"Ne bježim od toga da sam prošle godine na EP-u igrao slabije, uostalom kao i svi reprezentativci. Za konstantno kvalitetne igre u državnom timu je potreban period od najmanje dvije godine uigravanja, da bi pojedinačno sve najbolje karakteristike došle do izražaja."

Treba li se igra reprezentacije podrediti vama, kao što je bio slučaj u Ciboni?

"To ne bi bilo dobro. Teret mora da se rasporedi na više igrača, da protivnik ne zna odakle mu prijeti opasnost. Koga krene - na njega igrati! Paspalj i Cvjetičanin su također rasni strijelci. Dok su u Ciboni bili Knego, Nakić, Aco - bilo mi je puno lakše. Kad je ekipa ostala bez njih, ako ja ne bih dao svoju normu od 30-40 poena - mi bismo gubili!"

Ima mišljenja da u reprezentaciji nikad niste ponovili igre iz Cibone, da vam se u važnim, presudnim utakmicama "noge odsjeku". Ide se toliko daleko da se kaže da ste veliki igrač samo u malim mečevima?

"Utakmice se ne mogu dijeliti na važne i manje važne - za mene je svaka važna! "Tisuće" susreta sam sam riješio. Druga je stvar što rade moji slobodni suigrači kad protivnik udvostruči pažnju na meni i kako koriste tu slobodu? Što bi bilo da ja nisam uopće na terenu, kako bi se onda situacija odvijala? No, najvažnije je da se protivnik pobijedi."

U koliko ste finala nastupili?

"Sa Šibenkom sam igrao tri finala, jedno dobio s Bosnom i dva puta izgubio u Kupu Radivoja Korača. S Cibonom sam u dva finala poražen (Zadar i Real), a osvojio sam jedno prvenstvo Jugoslavije, dva KEŠ, jedan Kup kupova i tri domaća Kupa. U posljednjih šest sezona sam šest puta bio u finalu međunarodnih kupova. Teško će to netko dostići."

Ipak, u novinama se pojavila izjava Novosela po kojoj je ključni čovjek Cibone bio Nakić, a ne vi?

"Čelni ljudi Cibone su na kraju shvatili koliko sam im pomogao."

Je li se poslije toga nešto promijenilo u vašim odnosima s Novoselom?

"Iznenađen tom izjavom postavio sam sebi pitanje: što bi bilo da za četiri godine, koliko sam proveo u Zagrebu, Cibona nije osvojila sve te trofeje. Kao da je Novosel krivnju za poraz od Partizana želio prebaciti na mene i sa sebe skinuti odgovornost. Doduše, kasnije je on tu izjavu demantirao, ali... Ljudi su me poslije toga danima zvali telefonom, čudili se, zgražavali. Bio sam maksimalno korektan, a Novoselu se sve to obilo o glavu."

Kakvi su u stvari vaši odnosi? S Acom je vezan kumstvom?

"S Acom je puno bliži. Naši odnosi su bili bolji na početku. Dosta je učinio za mene, ali i ja sam njemu pomogao oko Univerzijade, izgradnje dvorane, Cibone... Sve obaveze prema meni su ispunjene: stan, poslovni prostor..."

Kakav je bio rastanak?

"Svaki kraj je tužan."

Za koga?

"Za Novosela. U posljednje vrijeme se više bavio direktorskim nego trenerskim radom i to mu je velika greška. Na primjer, uoči treće utakmice s Partizanom, dok su igrači bili u karanteni, otišao je u klub i tamo u ladici našao 400 neprodanih karata, koje je u tijeku popodneva prodavao. Sad vas pitam: što bi bilo da sam ja uoči tog susreta boravio u pizzeriji i nadgledao radove? Kakva je to koncentracija i priprema za meč?"

Kakva je budućnost Cibone?

"Cibona može i bez mene i bez Novosela! Jedan čovjek nikada nije činio klub. Njegove funkcije mogle bi se rasporediti na tri-četiri čovjeka. Na primjer, u budućnosti će Nakić biti direktor kluba, Aco trener, a mora se naći mjesta i za ostale asove. Obaveza "Vukova s Tuškanca" je da se svake godine bore za titulu prvaka Jugoslavije. S Acom, Nakićem, Miloševićem, možda i Knegom, to je sasvim izvjesno."

Kolika je Realova odšteta za vas?

"Ja ću dobiti 1.200.000 dolara, a Cibona 250.000 dolara."

Navodno se dio novca iz Ciboninog dijela izgubio?

"Bolje reći - trebalo je da se izgubi, pošto prva rata stiže tek u listopadu."

Je li i Novosel imao koristi od vašeg ugovora?

"Ne znam je li i profitirao. Uglavnom, on i ja smo bili zajedno u Madridu da potpišemo predugovor, koji je tek prije petnaestak dana postao punovažan. Sve dijelove ugovora nisam ni čitao. Veliku ulogu u transferu obavio je menadžer Antonio Arizaga."

Ide li i Novosel s vama?

"Koliko sam upoznat, Real uopće nije bio zainteresiran za njega."

Prema nekim pričama ovdje u Ljubljani, među vama reprezentativcima, stekli smo dojam da bi Novosel morao otići iz Cibone?

"Nije morao, ali... Neće ostati bez posla. Interesiraju se talijanski klubovi."

Tko bi ga mogao zamijeniti?

"Predložio sam im Tanjevića. Ima još dosta kvalitetnih trenera, no nisu slobodni - Ivković, Đurović, Šakota. Bilo je kombinacija i s Pavličevićem."

A kako će vas dočekati u Realu? S nekim od španjolskih "zvijezda" niste u najboljim odnosima?

"Koliko su me obavijestili, Corbalán se oprostio, a Iturriaga će igrati samo u Kupu kupova. Amerikanci Alexis i Branson odlaze jer nisu zadovoljili. U slučaju da ne osvojimo prvenstvo, što je iduće sezone primarno, i neki čelnici Reala moraju se povući."

Od odlaska u NBA ligu definitivno ste odustali?

"Nisam želio put u nepoznato. U Europi imam svoj status, ime, slavu - u Americi bih možda sjedio na klupi. Velika je dilema kako bi se naš čovjek tamo snašao. Agresivnost je potpuna. Recimo, Nijemac Schrempf sve bolje igra. Međutim, on je na univerzitetu proveo četiri godine i privikao se i adaptirao na njihov način igre."

Vranković ima potpisan ugovor s Boston Celticsom, a vi?

"Ja sam potpisao za Portland i u slučaju da odem u NBA ligu mogu igrati samo u tom klubu."

Kao nasljednika ostavljate nam Komazeca?

"Mnogo se priča o tome. Činjenica je da je izletio ispred svojih vršnjaka. U iskustvu i znanju u prednosti je nad Danilovićem, Badžinom, Kapovim, Kraljevićem... Sve ovisi o njemu, karijeru drži u vlastitim rukama. U njegovim godinama ja sam već bio nositelj igre i vođa tima u kome su igrali jedan Jarić, pa Macura, Đurić, Marelja, Ljubojević...".

Kad smo već kod vaših početaka u Šibenki, Slavnić tvrdi da ni u jednom od tisuću intervjua koje ste dali niste spomenuti da vas je on naučio košarku?

"Individualno sam više radio s Vezovićem."

Molili ste Slavnića za basket pre treninga?

"Nikad nisam poricao njegove zasluge, ali takvo pitanje mi nitko nije postavio. Sigurno je da je on najzaslužniji za moj meteorski razvoj. Da me je vratio u juniorski pogon, ne bih tako brzo napredovao. Pružio mi je šansu i otišao je u pravom trenutku, tako da sam već sa 17 godina postao nositelj igre. Naučio me je da sa što manje driblinga osvojim što više prostora, kao i brzom polaznom koraku."

Karijeru ćete završiti u rodnom gradu?

"Obavezno!", zaključio je Dražen. 

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara