ZAVRŠILA je nogometna sezona i klubovi slave svoje junake, bilo da su im osigurali titulu, promociju ili ostanak u ligi. U trećem domaćem rangu jedan je igrač glavno ime dvaju klubova - Nikola Marić (28). U jesenskom dijelu sezone postigao je 10 golova za Mladost iz Ždralova, dok je u proljetnom bio strijelac 14 pogodaka za Jadran Luku Ploče.

Oba su kluba osvajanjem trećeg i četvrtog mjesta, s prvakom Segestom i drugoplasiranom Kustošijom, osigurala plasman u SuperSport Prvu NL, odnosno drugi rang. Marić je s ukupno 24 pogotka drugi put u karijeri zaslužio nagradu najboljeg strijelca trećeg ranga, nakon što je isto učinio 2023., također kao član Jadrana.

Nikola Marić dao je intervju za Index

Riječ je o jednom od najboljih niželigaških nogometaša u Hrvatskoj. Rođen u Rijeci, s korijenima iz Posušja, nastupao je za niz klubova. U intervjuu za Index kaže da je lutao i da nije išao za novcem, već za minutažom jer nema strpljenja sjediti na klupi.

Nastupao je za Halubjan, Pomorac Kostrenu, Rijeku, Kamen Ivanbegovinu, Cibaliju, bugarski Lokomotiv Plovdiv, Neretvanac, Mladost Kakanj, Vodice, slovenske Brežice, Primorac Biograd, Jadran Luku Ploče, mostarski Zrinjski i Mladost Ždralove.

Najbolji ste strijelac SuperSport Druge NL s 24 gola, od kojih ste 14 zabili za Jadran, a 10 za Mladost. Time ste pomogli i jednom i drugom klubu da se plasira u SuperSport Prvu NL, odnosno drugi rang, jer je Jadran završio treći, a Mladost četvrta. Prokomentirajte sezonu.

Polusezona u Mladosti je bila dobra, a u Jadranu još bolja. Drago mi je što sam pomogao jednoj i drugoj ekipi da uđu u viši rang.

Kako to da ste se u zimskom prijelaznom roku vratili u Jadran?

Najveći razlog je taj što je drugo dijete na putu, stoga smo se supruga i ja odlučili na povratak kući. To se poklopilo s mojim i ambicijama Jadrana i odlučio sam se vratiti.

Drugi ste put u karijeri najbolji strijelac treće lige. Kako je danas biti trećeligaški nogometaš u Hrvatskoj? 

Prvi put sam treću ligu igrao prije četiri godine u Jadranu. Mnogi misle kako je riječ o amaterskoj ligi, ali uopće nije tako. U Jadranu i Mladosti, primjerice, nijedan igrač nije radio uz nogomet. Imamo dva treninga dnevno, pogotovo kada se boriš za viši rang, tada su treninzi dulji i naporniji.

Financije su jako napredovale, ne igra se više za 500-600 eura. Prvi mogu reći da živim od toga, u Jadranu i u Mladosti. Osnivanjem jedinstvene lige postalo je puno ozbiljnije.

Kakvi su tereni i kvaliteta nogometa?

Tereni i uvjeti su zbilja dobri. Primjerice, Ždralovi, Jadran, Solin i Segesta imaju dobre terene, a Bjelovar ima gradski stadion. Što se tiče kvalitete, svaka momčad ima četiri-pet odličnih igrača koji bez problema mogu igrati višu ligu.

U trećoj ligi stadioni nisu veliki, navijači su bliže terenu i vjerujem da možete čuti što dovikuju. Sjećate li se da vas je netko naljutio ili nasmijao komentarom?

Uvijek nečega ima, ali sve je tu normalnim okvirima. Komentari su simpatični, možeš se nasmijati.

Nakon prve sjajne sezone 2022./2023. u Pločama, spominjao se interes Pise i Catanzara iz Italije. Je li u tome bilo istine i je li vas još netko tražio?

Bilo je istine. Puno se pričalo o Italiji, ali dobio sam poziv iz Zrinjskog, koji je trebao biti dobar prijelaz za mene. Bio mi je sat vremena udaljen od kuće, nisam se s malim djetetom morao seliti u Italiju, pa se činilo kao dobra priča. Bio sam dio ekipe koja je izborila Europu, međutim nisam dobio priliku. Pokazalo se da sam pogriješio, ali Bože moj, ne možeš u nogometu uvijek znati.

Što se dogodilo u Zrinjskom? Došli ste 2023. kao najbolji strijelac treće hrvatske lige, a otišli nakon pola sezone s jednim nastupom.

Kao dijete Hercegovine jako volim Zrinjski i priča je trebala biti lijepa. Dobio sam obećanja o određenoj minutaži kako bi se vidjelo jesam li za njih ili ne. Naravno, bio sam svjestan da mi je Nemanja Bilbija konkurencija, ali bio je dogovor da ću dobiti pet utakmica. No, nisam ih dobio.

Bio sam razočaran. Imao sam ugovor na tri godine, ali nisam htio sjediti još jednu polusezonu na klupi i tribinama. To je najgora stvar za igrača, neovisno o tome što su se igrale velike europske utakmice.

S obzirom na to da ste prekinuli trogodišnji ugovor i otišli u Ždralove na zimu 2024., otpisali ste i plaću koju ste imali u Zrinjskom.

Plaća je bila dobra, ali išao sam za tim da je bolje biti prvi u selu nego zadnji u gradu. Tada sam imao 26 godina i bilo mi je najbitnije igrati. Tko će te uzeti ako ne igraš godinu ili dvije? Nitko!

Tražio sam sredinu u kojoj ću igrati i odlučio sam se vratiti u ligu u kojoj sam dobro igrao, ovoga puta u Mladost. Riječ je o ozbiljnom projekt u kojem ljudi ulažu u vrhunske uvjete. To se pokazalo kao dobra odluka jer sam ondje proveo dvije uspješne sezone.

Je li ostalo gorčine zbog takvog razlaza sa Zrinjskim?

Ne, prema klubu nema nikakve gorčine. Dapače, i danas mi je drago kada pobijede. Gorčina je ostala prema ljudima koji su mi obećali šansu.

Rođeni ste Riječanin, porijeklom iz Posušja. Kako ste krenuli s nogometom?

Nogomet sam počeo igrati s desetak godina. Krenuo sam u Hercegovini, pa sam se vratio u rodni grad te igrao za kadete Rijeke. U to sam vrijeme imao problema s kukovima jer sam naglo izrastao, pa sam prestao igrati na neko vrijeme kako bih to riješio.

Prebacio sam se u Halubjan Viškovo, s čijim sam seniorima počeo igrati s 15 godina, što mi je mnogo značilo. Igrao sam međužupanijsku ligu, pa su me zvali u juniore Rijeke, gdje sam nastupao u HNL-u pod Darijom Dabcem. Nisam zabijao, ali sam dobro igrao cijelu sezonu.

Došao je prijelaz u seniore, ali Matjaž Kek nije uopće gledao mlade igrače. Kako sam igrao za B ekipu bez šanse da zaigram za prvu, otišao sam u Hercegovinu, u Kamen Ivanbegovinu. Bio je to domaćinski klub koji igra čvrst nogomet u čvrstoj ligi. Za moju karijeru bio je to najbitniji dio jer sam prelazio u seniore, a imao sam dobru ekipu i igralo se čvrsto.

Kao mladi igrač s 18-19 godina imao sam 11 golova. Uslijedio je odlazak u Primorac iz Biograda, a onda je krenulo lutanje. Više ne znam ni gdje sam igrao, promijenio sam puno klubova.

Kek se ovog tjedna vratio u Rijeku. Jeste li imali ikakav odnos s njime i jeste li odradili trening kod njega kada ste bili mladi?

Nismo imali doticaj za seniorima. Trenirao sam s s B ekipom, u koju su se spuštali seniori nakon ozljeda. Žao mi je što je bilo tako, jer je bilo dobrih igrača među juniorima. Na kraju nitko nije dobio šansu. Bio je to problem, ali ne može se Keku ništa reći s obzirom na to što je ostvario.

Spomenuli ste probleme s kukovima zbog kojih ste morali privremeno prestati igrati nogomet. Kako je to utjecalo na vas kao dijete koje tek gradi karijeru?

Bilo je teško, naravno, ali je treninzima i rehabilitacijom sve dobro ispalo. Iako nisam znao hoću li više moći igrati nogomet, pokazalo se da je to bila najveća ozljeda u mojoj karijeri. Već sam deset godina bez problema.

Kažete da ste lutali u karijeri. Zašto ste promijenili toliko klubova?

Uvijek sam bio ambiciozan i pokušavao sam se probiti. Primjerice, u Primorcu sam zabio 18 golova pa dobio poziv iz Bugarske. Zvučalo je nerealno, ali ljudi su me pratili. Otišao sam gore, jesam pa nisam igrao, a onda opet otišao u sigurnu zonu kako bih igrao, a to je tad bio Neretvanac.

Nisam mogao prihvatiti da ne igram, nisam bio strpljiv i nisam volio čekati. Što je napadač bez golova? Ako godinu ili dvije ne zabijaš, što dalje? Nisam lutao za novcem, već za time da igram. Naravno, u prvoj bugarskoj i bosanskohercegovačkoj ligi su dobri uvjeti, ali nije to novac kojim ćeš si osigurati život.

Bio sam i u Cibaliji, u prvoj ligi, i ni tamo novac nije bio presudan. Najgore je kad ti ljudi obećaju da ćeš igrati, a onda ne dobiješ priliku. Lutao sam zato što sam volio igrati.

U bugarskom Lokomotivu iz Plovdiva tijekom 2019. odigrali ste osam utakmica. Rekli ste jednom da biste vjerojatno odigrali više da ste imali menadžera.

Bugarska je zanimljiva država i uvjeti su brutalni. Međutim, ne moramo se lagati, teško je bez menadžera koji guraju igrače. U mlađim danima mi je bio problem što nisam imao čovjeka koji će reći: "Ti si moj igrač, gurat ću te iduće tri godine." Sve što sam ostvario, zaslužio sam time što sam zabio 15, 20 ili 25 golova. Nisam imao pomoć menadžera. Teško je u ovom svijetu gdje se igrači guraju.

Imate li danas menadžera?

Menadžer mi je Ristić. Još nismo napravili vau priču. Treniram, igram i zabijam, možda se pojavi nešto ozbiljnije.

U dresu Cibalije 2018. igrali ste u HNL-u. Imate dva nastupa - protiv Hajduka (4:0) i Lokomotive (2:1).

Volio bih reći da sam igrao, ali nisam. Bilo je to turbulentno vrijeme za Cibaliju, koja se borila za ostanak, a plaća ponekad nije dolazila tri-četiri mjeseca. Svi koji prate nogomet znaju da je riječ o velikom klubu. Međutim, bilo je teško.

Bio sam mlad igrač koji je trebao priliku u teškoj situaciji za klub. Na Poljudu sam dobio 15-ak minuta, kada smo izgubili 4:0, a tako sam nešto odigrao i u Zagrebu, u utakmici za ostanak, kada sam zabio i gol, ali je poništen.

Protiv prvoligaša, dvaput protiv Hajduka, Lokomotive i Rijeke, igrali ste i u Kupu. Kako ste se snašli s prvoligaškim igračima?

Gledajući rezultat, nismo napravili senzaciju, ali snašao sam se. Primjerice, s Primorcem sam igrao protiv Lokomotive, u kojoj su bili Luka Ivanušec, Kristijan Jakić, Ante Majstorović... Brutalni igrači. Odlično smo igrali, stvarali šanse i pogodili prečku i stativu, a onda primili jedan gol i ispali.

Anegdota?

Zanimljivo je kako svi gledaju Livaju kao Boga i kako se bore za njegov dres. Ugodno me iznenadio Josip Elez. Lijepo smo razgovarali tijekom utakmice, a poklonio je i dres. Zapamtio sam kako su normalni, kulturni i korektni ljudi.

Imate anegdotu s Franom Tudorom, kada ste kao mladi igrač debitirali u dresu Cibalije protiv Hajduka. Tražili ste ga dres, pa vam ga je donio u svlačionicu. Prisjetite se što se dogodilo.

Bio je to moj debi u HNL-u. Ušao sam u posljednjih 20 minuta i odigrao stvarno dobro. Međutim, Hamza Barry mi je presjekao dodavanje, dodao Tudoru koji je centrirao i primili smo gol.

Tudora sam na zagrijavanju pitao mogu li dobiti dres, što je on prihvatio. No, kako sam zeznuo gol, što me kao dijete naljutilo, totalno sam zaboravio na dres. Međutim, Tudor me tražio, ušao je u našu svlačionicu i dao mi dres. Svaka čast dečku.

U kojem vam je klubu bilo najljepše?

U Bugarskoj je bilo predivno, ali najbolja mi je bila prva sezona u Jadranu s 25 golova, to mi je najviše donijelo u karijeri. Sve mi je bilo novo i eksplodirao sam, pa mi ostaje u lijepom sjećanju.

Imate 28 godina. Što planirate?

Volim nogomet. Gori želja da zaigram s Jadranom u drugoj ligi. Vidjet ćemo, otvoren sam za transfer. Imam ugovor u Jadranu, a ako se nešto pojavi, uvijek se može dogovoriti.