Foto: De Haro, El Pais

KOMPLETNU karijeru Eduarda da Silve pretresao je reporter El Paisa u razgovoru koji su vodili u Benidormu, središtu luksuza španjolske Cose Blance. Nakon klasičnog uvoda o životu Brazilca u hladnoj Ukrajini, logičan nastavak bilo je pitanje o onom već pomalo zaboravljenom životu u faveli.

"Moja majka se preselila u jednu takvu kada sam imao sedam godina. Bili smo tamo sve dok sa 16 godina nisam otišao u Europu. Za one koji su rođeni u faveli je drugačije, jer su naviknuli na to od djetinjstva. Znate da ne možete imati plazmu ili mobitel, no teško se naviknuti kada ste mladi i razmišljate ima li boljeg života od ovoga. Ponekad je čak bilo zabavno živjeti u faveli. Danas bi se bilo jako teško naviknuti."

Kako je odjednom stigla ponuda Dinama?

"Morao sam potražiti na karti gdje je Hrvatska. Ljudi su govorili da je u zemlji još uvijek rat. Stigao sam tamo preko brazilskog biznismena koji je bio u kontaktu s Dinamom. Otišao sam 2000. godine sa 16 godina. Dvije godine prije toga, Hrvatska je bila treća na Svjetskom prvenstvu. Svi znamo za Prosinečkog, Šukera, Bobana, Bilića. Najteži dio prilagodbe u Hrvatskoj bio je jezik, a i hladnoća."

Kojeg je igrača gledao kao idola?

"Romaria, gledao sam ga na SP-u u Americi 1994, kao i kada je bio u Vasco da Gami. Volim njegovu eksplozivnost i konkretnost, identitet."

Kakvo je iskustvo s Arsenalom?

"Bio sam sretan jer idem u momčad koja nije bila fizička, u momčad u kojoj su igrači kao Cesc Fabregas. Uvijek je želio igrati što jednostavnije, ali s nevjerojatnom željom za nogomet. Živio sam za sport. U Engleskoj, kada zadnja momčad igra protiv vodećeg, stadion je pun. I u Ukrajini stadioni u prosjeku imaju posjet iznad 30 tisuća po utakmici. U Hrvatskoj su stadioni nažalost prazni, a tereni u lošem stanju."

Denilson je svojevremeno rekao da Fabregas nije lider.

"Tako mlad igrač s više od 300 utakmica za Arsenal, i iskustvom jednog 33-godišnjaka, može se smatrati liderom. Velikim liderom. Uvijek se trudi biti pozitivan. Kada se gubi organizira večere, odlazak na kuglanje... Glavni je za atmosferu."

Odnos s Wengerom?

"On zaista puno priča s igračima, bilo da imaju problem ili ne. Uvijek ti objasni zašto ne igraš ili si na čekanju. Jasno mi je da su trofeji nužni, a Arsenal u posljednjih šest godina  nije uzeo nijedan, no politika Arsenala je drugačija. Nikada ne kupuju velika imena, nikada ne troše puno novca. Čekaju mlade igrače, to je glavni cilj."

Trebalo je vremena za prilagodbu, jeste li mladi došli u Englesku?

"Imao sam 23 godine i puno sam naučio, posebno od igrača kao što je Cesc. Prije svega, mogao sam se koncentrirati na nogomet. Moja se veza s nogometom dramatično promijenila u odnosu na Zagreb. Postao sam profesionalac."

Može li Arsenal preskočiti Barcelonu?

"Jako teško. Barcelona će biti dominantna momčad Europe narednih 10 godina. Način na koji igraju čini ih superiornima. Igrao sam 20 minuta protiv njih u nokaut fazi, kada nam je Messi zabio četiri gola, bila je to golema razlika među momčadima. Arsenal mora imati raspoloženog vratara, mora skinuti sve što može, ako pomišljaju na domaću pobjedu."

Tko vam je najdraži među igračima Barcelone?

"Xavi. Tri igrača Barcelone zaslužila su Zlatnu loptu."

Jack Wilshere je konačno pravi, zreo?

"Kada se priključio prvoj momčadi na treningu, rekao sam prijateljima da će biti jedan od najboljih u Engleskoj."

Zašto ti nisi postao najbolji?

"Godinu dana oporavljao sam se nakon što me teško ozlijedio Martin Taylor. Nakon povratka na teren, opet su me mučile sitne ozljede. Odigrao sam svega jednu utakmicu do kraja sezone. Wenger je rekao da je zadovoljan mojim napretkom, ali ja sam bio umoran i želio sam dati šansu drugima."

Oprostio si Tayloru?

"Nikada nisam imao kontakt s njim. Nikada nismo razgovarali. Nakon što sam se vratio na teren, poslao je e-mail preko kluba i poručio da mu je jako drago zbog toga."

Kakav je odnos s novim trenerom Lucescuom?

"Odličan. Iskusan je, sličan Wengeru. Šahtar je uzeo Kup Uefe i prvenstvo, po prvi puta su u nokaut fazi Lige prvaka. Bit će 55 tisuća ljudi na stadionu, to je Šahtar."

A što je s iskustvima u hrvatskoj reprezentaciji?

"Bila bi mi čast da jednom zaigram za Hrvatsku na Euru ili Svjetskom prvenstvu. Siguran sam da će Hrvatska jednog dana igrati u finalu. S Modrićem, Kranjčarom i Srnom, koji je kapetan i jedan od najboljih desnih bekova Europe, možemo napraviti velike stvari."