BARCELONA je sa zastrašujućih 5:1 razbila Real Madrid i vjerojatno poslala Julena Lopeteguija u nokdaun iz kojeg neće više ustati. Ipak, bio je to dvoboj dvojice razmahanih boksača i ova utakmica može služiti kao opomena čak i trijumfalnoj Blaugrani.

Interov poučak razbio Real Madrid u prvom poluvremenu

Barcelona je postavkom sličnom kao u nedavnoj pobjedi nad Interom u Ligi prvaka u potpunosti razoružala Madriđane. Široko i visoko postavljenim bekovima rastegnuli su Realovu obranu čitavom širinom terena, što je omogućilo Coutinhu i Rafinhi ulazak u sredinu, gdje su konstantno dolazili iza leđa pasivnoj Realovoj veznoj liniji. Coutinho se često pozicionirao i kao drugi napadač, čime bi privukao obranu na sebe, natjerao Realovu obranu da se maksimalno suzi, što je ostavljalo ogromnu površinu nebranjenog prostora za Albu. Ne sjećam se kad je zadnji put Barcelona toliko lagano i toliko sustavno stvarala višak u El Clasicu u istoj zoni i preko ista dva igrača. Ponovno valja istaknuti Rakitića - ova "quarterback" uloga nevjerojatno mu leži, a lopte kojima pronalazi suigrače u dubini mogu činiti kompilaciju koju bi svaki mladi veznjak morao pogledati.

 

Realov 4-5-1 srednji blok bio je lišen ikakvog intenziteta, Isco i Bale na krilima su prerijetko pomagali svojim bekovima, dok su Modrić i Kroos nekoordinirano krpali njihova leđa i recept za katastrofu bio je serviran na pladnju. Real je u prvom dijelu tek dugim loptama prema Piqueu nastojao iskoristiti prednost svojih napadača u brzini kao i slabiju formu Shakirine lošije polovice. Bio je to logičan plan, ali je više od toga bio alibi - čekati grešku suparnika i slati duge lopte u dubinu strašno je podcjenjivački prema talentu kojim raspolaže kraljevski klub.

 

Barcelonina orijentacija i probijanje Reala kroz sredinu, pa preko lijeve strane.

S dva gola minusa na kontu Real je dočekao drugo poluvrijeme, a onda se igrala sasvim nova utakmica. 

Lopetegui prepoznaje i mijenja

Problem ovako postavljenog Reala nije bio samo u tome što je falilo defenzivnog balansa, problem je bio i što su usko nakupljeni vezni igrači bila lagana meta Barcelonina pritiska kada bi Blaugrana izgubila loptu. Stoga je Lopetegui promijenio - Vazquez je zamijenio Varanea, on i Marcelo postali su krila-bekovi, a Casemiro se pustio u obranu biti treći stoper. Time su gosti konačno došli do daha u posjedu, uspjeli kupiti malo vremena da razigraju suparničke linije i efektivno su napravili Barceloni slično što i oni njima u prvom poluvremenu. Barcelonin pritisak "na čovjeka" izvanredno funkcionira protiv ekipa koje im svojim pozicioniranjem idu na ruku i ne uspijevaju ih raširiti, poput Reala u prvom dijelu. Ipak, kada su se Marcelo i Vazquez pojavili kao višak koji je konačno povećao teren, Barcelona se našla u velikim problemima. Rakitić i Busquets visoko su i daleko od svojih vrata pritiskali Modrića i Kroosa, što je omogućilo Iscu i Baleu da spuštanjem prime loptu njima iza leđa i ostvare višak i proboj preko bokova. Real je "oživio" golom Marcela i gotovo se u potpunosti vratio nakon Benzemine šanse, ali to više nije bila nogometna utakmica. To je bio boksački meč dvojice teškaša koji zamahuju iz sve snage spuštenog garda, gdje je jasno da će prvi precizan udarac suparnika poslati u zemlju snova. Vokabularom primjerenijem nogometnim fanovima, drugo poluvrijeme El Clasica neodoljivo je podsjećalo na partiju PES-a u vrijeme kada je ta igrica bila briljantna arkada. 

Utakmica PES-a i dvoboj razularenih teškaša

Od starta, prvenstveno zahvaljujući gostima, ovo nije bila pretjerano strukturirana utakmica. Ali u drugom poluvremenu postala je simulacija i arkada, utakmica u kojoj se bez ikakvog otpora s obje strane dolazi s loptom u zadnjih 30 metara. Utakmica u kojoj izgubiti jedan duel na suparničkoj polovici znači stopostotnu šansu za drugu stranu i utakmica u kojoj je svako okomito dodavanje izgledalo kao najopasnije na svijetu, baš kao u ranim danima PES-a kada je "trokut" bio rješenje svih vaših životnih problema. 
U takvom luđačkom zamahivanju dvojice boksača koji izgledaju kao da nemaju što izgubiti, Barcelona je prva pogodila. I jednom kada je "upao" treći gol, četvrti i peti postali su pitanje vremena i koncentracije, a šesti i sedmi pitanje dužine sudačke nadoknade.

Za neutralce je ovo bila nevjerojatno zabavna utakmica, festival šansi, promašaja, obrana i poteza. Za sve one koji brinu o igri jednog i drugog kluba, prije svega struci, ovo nije bilo ono čemu se nadaju. Barcelona je dobrih 25 minuta drugog dijela "visila" kao rijetko kada ove sezone i ponovno je skoro izgubila već dobivenu utakmicu. I bez obzira na visoku pobjedu, viši stupanj organizacije nužan je kako bi Barceloni dominantne pobjede koje osvajaju prvenstva postale pravilo. Realov kaos, iz kojeg su toliko puta na račun talenta izašli kao konačni pobjednik, više nije formula koja prolazi u svlačionici najglamuroznijeg svjetskog kluba. Izuzev pomalo ho-ruk taktike koja je dala kratkotrajnog ploda, ni u jednom dijelu utakmice i niti u jednom segmentu igre nisu izgledali kao trenutni prvak Europe. A Julen Lopetegui je, kako obično kod trenera biva, iskrsnuo kao lice novog neuspjeha. 

Tragični čovjek Julen

Prije četiri mjeseca Julen Lopetegui čekao je Svjetsko prvenstvo. Tamo je odveo Španjolsku koja je igrala bolji i atraktivniji nogomet nego prije 10 godina kada su osvojili sve što se osvojiti moglo i stigli su u Rusiju kao jedan od prvih favorita prvenstva. Imao je iza sebe fenomenalnu karijeru u mlađim uzrastima La Furia Roje i bio je jedna od najsvjetlijih novih zvijezda na trenerskom nebu. Danas je tip koji nije ni vidio europski istok, jer je u krivo vrijeme objavio svoj dogovor s Real Madridom. U međuvremenu je preuzeo najusijaniju svlačionicu svjetskog nogometa u izrazito osjetljivoj fazi, nakon odlaska najbitnijeg igrača moderne ere tog kluba. Nakon kratkotrajnog pozitivnog šoka, uslijedio je niz neuspjeha, kikseva, neobjašnjivo loših utakmica i raspad sistema. Niti jedan igrač Real Madrida ne izgleda ni blizu onako kako je izgledao lani, na čelu s Modrićem koji u posljednje vrijeme igra daleko od forme koja zaslužuje Zlatnu loptu France Footballa.

Problemi Reala nisu taktički - njihov govor tijela i predaja protiv Barcelone, gdje su mogli i trebali završiti sa sedam komada u svojoj mreži, svjedoče o tome da Lopetegui nema apsolutno nikakvu kontrolu nad situacijom. A osim ako se ne zovete Jose Mourinho, u pravilu nećete dočekati sutra na Bernabeu. Julen Lopetegui, 4 mjeseca nakon početka bajke proživljava najteže i najbolnije dane svoje trenerske karijere. Od tipa koji je bio siguran "pick" za jednog od najbitnijih trenera nogometne današnjice i sutrašnjice, djeluje kao tip koji će se u bliskoj budućnosti morati zadovoljiti, uz dužno poštovanje, Rayo Vallecanom ili Gironom. Mnogi treneri, igrači ili klubovi su prošli krize. Ali rijetko kome je nogmet tako brzo okrenuo leđa kao treneru Reala koji vrlo vjerojatno to uskoro neće biti.