DINAMO je na Maksimiru održao komemoraciju u znak sjećanja na preminulog Nikolu Pokrivača, nekadašnjeg igrača tog kluba i hrvatskog reprezentativca koji je poginuo u automobilskoj nesreći u okolici Karlovca. Pokrivač je u srijedu pokopan na groblju u Sv. Martinu na Muri.

Hrvatski nogometni savez ranije je objavio kako će, prema želji obitelji, komemoracija za Pokrivača biti zatvorenog tipa. U Fan shopu ispod zapadne tribine Maksimira u utorak je otvorena knjiga žalosti. Komemoracija je otvorena minutom šutnje, nakon koje je prikazan kratak video posvećen Nikoli. Prvi se okupljenima obratio Ivan Kelava, bivši suigrač preminulog, koji je govorio u ime Dinama:

"Danas smo tu kako bismo odali počast jednom od nas. Nikola je bio dio posebne generacije Dinama, prepoznatljiv sa svojim ponosom, osmijehom i dobrotom. U svaku svlačionicu je donosio mir, šalu i riječi podrške. Nikola je bio prepoznatljiv po svojoj borbenosti izvan terena pobijedivši sve bolesti koje su mu stale na put.

Imao sam čast dijeliti teren i svlačionicu s njim, bio je pravi suigrač i prijatelj. Nikola je bio oslonac kad nam je svima bilo teško. Volio je Dinamo, ostavio je trag u srcima svih ljudi koji su ga upoznali."

"Nećemo zaboraviti vrijeme koje je Nikola proveo s nama"

Zorislav Srebrić, koji je i na sprovodu Pokrivača održao opširniji govor, u ime HNS-a govorio je desetak minuta: "Opraštamo se od jednog od članova naše velike obitelji i u ime Hrvatskog nogometnog saveza izražavam najdublju sućut obitelji i svima ostalima koji su imali zadovoljstvo u svojim redovima imati osobu kao što je bio naš dragi Nikola.

Nikad nećemo zaboraviti vrijeme provedeno s njim. Igrao je u velikim klubovima, a na kraju karijere igrao je amaterski nogomet i tako je pokazao koliko je privržen nogometu. Nećemo zaboraviti vrijeme koje je Nikola proveo s nama. On je bio jedan od najzahvalnijih igrača za trenere i izbornike, takvog ga pamtimo. Neka počiva u miru."

Emotivni Leko

Zadnji je govorio Jerko Leko, čijem je sinu Pokrivač bio kum: "Nisam pripremio govor, na ovako nešto se ne možete pripremiti, govorit ću iz srca. Znali smo se dugo, bili smo jako dobri od njegovog dolaska u Monaco 2008. godine, gdje sam ga upoznao, iako sam prije toga čuo lijepe riječi o njemu kao igraču.

A onda sam vidio kako je dobra osoba. Godinu i pol smo bili zajedno u klubu, pokušao sam mu biti podrška i oslonac, stvorili smo povezanost koja je prekinuta ovim tragičnim događajem. Barem ovako tjelesno, ali vjerujem da će ona biti nastavljena i do kraja mog života.

Tješi me što je za sedam dana 12 godina otkada nema ni Ivana Turine, još jednog mog velikog prijatelja, ali i dalje imamo osjećaj kao da je on svaki dan tu. Isto ću osjećati i u vezi Nikole, zato mi ovi trenuci padaju malo lakše. Naš nogometni put se nakon Monaca razdvojio, ali ostali smo povezani jer smo živjeli skupa kroz naša ljetovanja, razgovore na Murteru i u Zagrebu, imali smo puno zajedničkih tema, zbog toga je bio i kum mom djetetu. A to kumstvo se ne može nikad raskinuti."

"Bila nam je želja da zajedno jednog dana zaigramo u Dinamu"

U Dinamu im se ispunila želja: "Bila nam je želja da zajedno jednog dana zaigramo u Dinamu, to se dogodilo 2011. godine, na to sam jako ponosan. Bili smo dio generacije koja je osvajala trofeje, igrala Ligu prvaka. Prošli smo puno toga zajedno. Kad gledam naše slike koje sam često vrtio ovih dana, na svakoj ima sličan, prepoznatljiv osmijeh, tu vedrinu po kojoj ga pamtimo.

Puno sam mu puta rekao: 'Pa ne moraš igrati taj amaterski nogomet', ali imao je želju, tu je upoznao vrijedne ljude, pa mi je drago što su tu s nama ljudi iz Vojnića, Tigra iz Sv. Nedelje i Pušće. Pokazao je kakva je veličina radeći s djecom, prenosio je ono što je volio. Još jednom izražavam sućut njegovoj obitelji i kćeri koja danas nije s nama, rekla je da ide u tatin stan hraniti ribice. Svi smo tu da ju čuvamo."