"MOŽE li Manchester United zabiti? Oni uvijek zabiju", rekao je legendarni ITV-jev komentator Clive Tyldesley prije nego što je David Beckham izveo korner.

Godina je 1999., 26. dan svibnja, a na Nou Campu u Barceloni upravo se odigrava najluđa sudačka nadoknada u dotadašnjoj povijesti Lige prvaka i nogometa općenito.

Bayern vodi 1:0 protiv Manchester Uniteda i nikome na stadionu nije jasno kako Bavarci već nemaju barem dva ili tri gola prednosti. Mario Basler je već u 6. minuti zabio iz slobodnog udarca, Mehmet Scholl je pogodio stativu, Carsten Jancker prečku, a Jancker i Zickler su promašili po jednu veliku priliku.

"U poluvremenu smo na putu do svlačionice prošli pokraj postolja na kojem je stajao pehar. Ferguson je igračima u svlačionici rekao da zamisle koliko loše će se osjećati ako budu morali gledati kako ga podižu Bayernovi igrači", prisjetio se tadašnji Fergusonov pomoćnik Steve McLaren.

Već su stavljali Bayernove trakice na pehar

Fergusonov govor nije pomogao, barem ne veći dio drugog poluvremena. Trebala je to biti izjednačena utakmica, ali je Bayern kroz 91 minutu potpuno nadigrao Fergusonov United. Granitna obrana ispred Olivera Kahna očistila je sve što su Englezi pokušavali. Na tribini s njemačkim navijačima već su gorjele baklje, a uz aut-liniju su trakice u Bayernovim bojama već postavljali na legendarni pehar pobjednika Lige prvaka. Trebalo je još samo obraniti taj korner, ubiti malo vremena i bavarska fešta trebala je početi.

Na korner je došao i Peter Schmeichel, a loptu je namjestio David Beckham.

"Nekoliko minuta prije kraja sam vidio da su na pehar već počeli stavljati trakice u Bayernovim bojama. Nikad u karijeri nisam bio nervozan prije ni za vrijeme velikih utakmica, ali moram priznati da sam te večeri stalno osjećao neke leptiriće u želucu. Fergie nam je prije utakmice rekao da ne želimo nakon utakmice proći pokraj onog pehara znajući da ga nismo osvojili. Kad sam vidio da stavljaju trakice na pehar, točno sam znao da nije još gotovo. Ne samo ja nego i moji suigrači", prepričao je godinama kasnije David Beckham.

Ubacio je iz kornera, a do tada nepogrešivi Bayernovi braniči loše su očistili loptu. Giggs je loše zapucao s ruba šesnaesterca i lopta je došla do Teddyja Sheringhama, koji je u igru ušao u 67. minuti.

"Bio sam ljutit kad mi je trener prije utakmice rekao da ću započeti na klupi. Želio sam igrati i želio sam biti junak. Ferguson mi je na početku drugog poluvremena rekao da još neće ništa mijenjati, ali da ulazim ako se ništa ne promijeni u prvih deset ili petnaest minuta. Nisam želio da izjednačimo jer sam želio igrati, ha ha. Nisam uopće bio svjestan da je praktički kraj utakmice i shvatio sam tek nakon što sam vidio da je i Schmeichel došao na korner. Giggsy je loše pucao i lopta je došla do mene. Znao sam da nisam u ofsajdu jer su imali jednog igrača na crti. Izgledalo je kao da jesam u zaleđu, ali nisam bio i ušla je", prisjetio se Sheringham.

Bezopasni Giggsov udarac uspio je skrenuti u gol i u tom trenutku utakmica se okrenula naglavačke. Samouvjerenim Bayernovim igračima odsjekle su se noge. U njih se uvukla nervoza i preostala minuta i pol sudačke nadoknade izgledala im je kao vječnost. 

Na klupi su znali da nije gotovo

"Čim je Teddy zabio za 1:1, krenuo sam s Fergusonom pričati o produžecima. Pogledao me i rekao: 'Steve, sjedni. Nije ovo još gotovo'", rekao je McLaren.

Iako je izjednačio iz praktički prve prave šanse, United kao da je nanjušio krv ranjenih Nijemaca. Neka druga momčad stala bi na loptu sretna što je izborila produžetak, ali Manchester United Alexa Fergusona nije bio takva momčad. Kao da su znali da će dobiti još jednu šansu i da su protivnici u potpunom šoku. Bayernova obrana povukla se u krilo Olivera Kahna i u 93. minuti je panično izbila loptu u još jedan korner.

Kakav mentalitet je vladao u tom Unitedu mlađim čitateljima najbolje će oslikati situacija prije nego što će Beckham izvesti korner. Iako je na semaforu bilo 1:1 i čekali su se produžeci, i na ovaj korner je došao golman Peter Schmeichel. Danac je pretrčao cijeli teren u želji da zabije gol iako mu je bijesni Ferguson s klupe vikao da se smjesta vrati na svoja vrata. 

Beckham je ubacio, loptu je loše zahvatio Teddy Sheringham, a na drugoj stativi ju je dočekao Ole Gunnar Solskjaer. Vječni Fergusonov džoker s klupe u igru je ušao u 80. minuti.

Stam hrkao

"Popodne nisam mogao spavati jer je Jaap Stam nemoguće glasno hrkao. Nazvao sam prijatelja u Norvešku i rekao mu da obavezno gleda utakmicu jer ću ja na njoj nešto napraviti. Jednostavno, imao sam takav osjećaj. Trener je na poluvremenu pričao s Teddyjem, a ja sam se nadao da će doći do mene, ali nije. Samo sam čekao znao da uđem u igru i on je došao u 80. minuti. Kad je Teddy zabio, svi su mu pohitali u zagrljaj, a ja sam otrčao na centar čekajući nastavak jer sam se želio smiriti i pripremiti za produžetke. I onda sam ih upropastio!" rekao je kroz smijeh Solskjaer.

Nevjerojatnim refleksom skrenulo je loptu preko glave Bayernova braniča pod gredu za nestvarnih 2:1 i titulu prvaka Europe.

"U 99 od 100 slučajeva tu loptu bi Kahn obranio ili bi je branič na crti očistio. Uopće se ne sjećam što se kasnije događalo. Znam da sam klizio po travnjaku i da smo svi slavili. Tek sam kasnije postao svjestan važnosti tog trenutka i koliko je utjecaja moj gol imao na tisuće ljudi diljem svijeta", rekao je Norvežanin, danas trener Manchester Uniteda.

Utakmicu je sudio legendarni Pierluigi Collina, po mnogima najbolji sudac u povijesti.

"To su bile i ostale tri najdramatičnije minute moje karijere. Nevjerojatno. I danas volim pogledati tu snimku. Atmosfera je bila fantastična i uvijek ću je pamtiti po jednom trenutku. Buka koju su stvorili navijači Manchester Uniteda kad su zabili gol za pobjedu bila je poput rike lavova. Nikad to neću zaboraviti dok sam živ", rekao je Collina.

Osim nevjerojatnog preokreta i dva čudesna gola, svi će utakmicu pamtiti i po scenama utučenih igrača Bayerna koji nisu mogli ni željeli sakriti tugu. Upravo je Collina neke od njih podizao s travnjaka da može završiti utakmicu. Sami Kuffour je neutješno lupao šakama po travi, a njegovi kolege iz obrane popadali su u Kahnovom petercu.

"S jedne strane ste imali golemu sreću igrača Uniteda, a s druge neopisivu tugu Bayernovih nogometaša. Nisu mogli stajati na nogama od razočaranja. Onaj pogleda Lotthara Matthäusa prema peharu nakon utakmice je nezaboravan", dodao je Collina.

Sjajna Bayernova momčad dominirala je cijelu utakmicu, ali si je sama bila kriva što je Englezima dopustila preokret.

"Bio sam svjestan koliko smo bolji bili u prvom poluvremenu i rekao sam Effenbergu da ćemo sigurno dobiti ako ovako nastavimo. Na poluvremenu je trener Hitzfeld održao jedan tihi govor, ali svi smo bili puni samopouzdanja. Ne mogu vam opisati kako je izgledalo nakon utakmice. Mislim da barem petnaest minuta nitko nije rekao ni riječi. Imali smo barem tri-četiri šanse da odavno ubijemo utakmicu, ali smo zaspali u završnici. To je bila najveća utakmica u mojoj karijeri i najveće razočaranje", prisjetio se Bayernov strijelac Mario Basler.

Nikad nije pogledao snimku

"Nikad nisam pogledao snimku, ne želim. Kad je na televiziji, zovu me prijatelji i govore: 'Ej, ona tvoja utakmica je TV-u.' Nikad je neću pogledati. Još nisam prebolio taj poraz i često razmišljam o utakmici. Što je otišlo po krivu, gdje smo pogriješili... Bili smo puno bolji, ali oni su bili sretniji", rekao je prije dvije godine sjajni Bayernov stoper Sami Kuffour.

Ključan trenutak je, smatra, bio izlazak Matthäusa iz igre u 80. minuti.

"Da sam ja bio na njegovom mjestu, igrao bih do posljednje kapi krvi. Pa to je finale Lige prvaka! Ali plan je bio da igra 80 minuta jer je već bio u godinama, 38 ako se ne varam, i nije mogao izdržati cijelu utakmicu. On je izašao, ušli su Sheringham i Solskjaer i sve se okrenulo", dodao je.

"Što je bilo, bilo je. To je bila spektakularna utakmica u kojoj smo imali svoje šanse, ali ih nismo iskoristili. To je nogomet. Nisam ja kao Englezi da živim u prošlosti i pričam o onome što je bilo 1966. godine ili prije dvadeset godina. Mi Nijemci samo gledamo u budućnost jer prošlost ne možemo mijenjati", rekao je Lotthar Matthäus.

Najbolji komentar o ovoj utakmici dao je veliki Alex Ferguson čija je izjava nakon finala postala njegova najpoznatija u velikoj karijeri:

"Football, bloody hell!"