Sve što čitamo posljednjih dana nije slučajnost. Hrvatska je u ovih 270 minuta pokazala daleko najviše. Dok su neke reprezentacije igrale toplo-hladno, poput Italije, Španjolske ili Francuske, to se ne može reći za Hrvatsku. Italija je protiv Irske igrala bez rezultatskog imperativa i s promiješanom postavom, no zar jednako tako nismo igrali i mi protiv Španjolske? Nismo puno oscilirali, nije bilo puno padova u igri i kad zbrojimo dva i dva nije problem zaključiti zašto je Hrvatska trenutno najbolja ekipa na Euru. Svi nas hvale, ne hvalimo se sami i to je krasno za čuti. Moramo biti ponosni na ovu reprezentaciju.

 

 

Fascinantna je transformacija ove reprezentacije u odnosu na kvalifikacije. Moje je mišljenje da je sve u glavi. Tada reprezentacija nije bila homogena, to je evidentno. Momčad je bila u psihološkoj blokadi. Neki od ključnih igrača s bivšim izbornikom nisu bili na istoj valnoj duljini, a Čačić je uspio prodrijeti u glave igrača, uvjeriti ih da su sposobni za velike stvari. Gotovo svi ti igrači iza sebe su imali napornu sezonu u svojim klubovima, a Čačić ih je s jednim ležernijim pristupom uspio pridobiti za sebe. Nikad nije bila sporna njihova individualna kvaliteta, međutim, ovdje u Francuskoj ti su momci pokazali da su i vrhunska ekipa. Na tome treba skinuti kapu izborniku Čačiću jer je on definitivno najzaslužniji što reprezentaciju nakon dugo godina ponovno krasi fantastičan momčadski duh.

 

 

Složio bih se s onima koji kažu da je u ovom trenutku Ivan Perišić naš najbolji igrač. Nevjerojatna je količina energije u tom momku. Trka u oba pravca, asistencije, fantastični golovi Česima i Španjolcima…. Strašno. Ivan je u ovom trenutku jedan od najkompletnijih i najspremnijih igrača na svijetu, a kao dokaz toj tvrdnji uzeo bih gol koji je zabio Španjolcima. U fazi obrane spašavao je naš gol, a onda je istrčao kontru od 80 metara i zabio golčinu. Svatko tko je igrao nogomet zna koliko je teško u 88. minuti napraviti tako nešto. Takvih je igrača u svijetu jako malo i moramo biti presretni što jedan od njih igra za Hrvatsku.

 

 

Protiv Španjolske me oduševio Nikola Kalinić i bit će zanimljivo vidjeti je li s onim golom uspio pridobiti izbornika da mu pokloni povjerenje i protiv Portugala. Izbornik je taj koji na treninzima vidi u kakvoj su formi i on jedini najbolje zna što može dobiti od obojice. Mišljenja sam da izbornik neće pogriješiti odluči li se za bilo koju od te dvije varijante. Kalinić je s manje minuta bio efektivniji, no i Mandžo ima svoje prednosti i još ako on proradi, pa gdje će nam biti kraj? Osobno, smatram da napadači žive od golove i zbog toga bih dao malu prednost Kaliniću, ali ponavljam, što god Čačić odluči, pogriješiti ne može.

 

 

Međutim, kako naši igraju, mislim da je izbornik pun slatkih briga i da dilema Mandžukić – Kalinić sigurno nije jedina o kojoj treba odlučiti. Sve čestitke izborniku na neviđenoj hrabrosti što se odlučio protiv jedne Španjolske u prvi sastav staviti trojicu dječaka, pri tome mislim na Pjacu, Roga i Jedvaja. Što smo time dobili? Jako puno. Osim pobjede, dobili smo spoznaju da u momčadi imamo 15, 16 igrača koji u svakom trenutku i protiv bilo kojeg protivnika mogu preuzeti na sebe odgovornost, a također, igrači iz prvog, nazovimo ga udarnog sastava znaju da im za vratom puše vrhunska konkurencija. 

 

Brozović ili Pjaca? Sve ovisi kako izbornik želi igrati protiv Portugala. S Brozovićem je Čačić u prve dvije utakmice dobio posjed lopte. Marcelo je sjajno pronalazio prazan prostor između protivničkog veznog reda i obrane i otvarao je koridor za Srnu koji bi nakon toga slao jako opasne centaršuteve. S Brozovićem u momčadi dobivamo veći posjed i defenzivnu kompaktnost, Pjaca s druge strane donosi strašnu prodornost u situacijama jedan na jedan, u kojima je Marko uz Perišića naš najbolji igrač. 

 

Ponavljam, za koju god se opciju izbornik odluči, vjerujem da neće pogriješiti, no gledajući iz trenerskog kuta, uvjeren sam da će protiv Portugala zaigrati ista momčad koja je počela prve dvije utakmice.

 

 

 

Portugal? Previše ovise o Cristianu. U prve dvije utakmice bio je u grču i samim tim, Portugal se jako mučio. Ronaldo je protiv Mađarske zabio dva gola i samim tim će mu porasti ionako golemo samopouzdanje. Nevjerojatna je njegova glad za golovima koju pokazuje iz utakmice u utakmicu. Unatoč svim silnim trofejima i rekordima, Ronaldo želi više i ako uspijemo njega ukrotiti, napravit ćemo više od pola posla.

 

Portugal je ekipa koja ima sjajne individualce sklone nadigravanju. Igraju slično kao Španjolci, osim što imaju Ronalda, Nanija i Quaresmu, koji svojom brzinom svakom protivniku mogu napraviti puno štete. Portugal je najteži mogući protivnik kojeg smo mogli dobiti od svih trećeplasiranih reprezentacija nakon grupne faze i sigurno je da su šanse podjednake, no laganu prednost dao bih nama, baš zbog silnog samopouzdanja nakon prve tri utakmice.

 

 

Budimo oprezni, posebice na desnoj strani naše obrane. Srna je izrazito ofenzivan igrač treba voditi računa da pripazimo na prazan prostor koji ostaje iza njega. Također, moramo duplirati bokove. Po krilima su najopasniji, strašno puno opasnih centaršuteva ubacuju u šesnaesterac i tu vidim jedinu pravu opasnost po naša vrata. I još jedna stvar, ne smijemo raditi faulove u opasnoj zoni. Previše toga je Ronaldo ovdje promašio i bojim se da kad ga krene da će biti svašta.

 

Portugal je najveći dužnik grupne faze. Momčad koja ima Ronalda i nekolicinu vrhunskih pojedinaca ne smije si dozvoliti da se u zadnji trenutak spašava u grupi koja je bila jedna od najslabijih na prvenstvu. Međutim, upravo tu vidim problem za Hrvatsku. Izgledaju dosta ranjeno, a ranjena je životinja najopasnija. Ipak, rekao bih da sve ovisi o nama. Ukoliko mi budemo pravi, na istom onom nivou kao u prve tri utakmice, onda je sasvim svejedno tko nam je protivnik.