KAO I VEĆINA stvari u životu, ni igranje nogometa s povećanjem broja godina ne postaje lakše, naprotiv. Na sreću svih onih koji posebno cijene veterane u ovom sportu, engleski nogometaš Jamie Cureton spada među one koje ni peto desetljeće života ne sprečava da i dalje igraju s istom željom i žarom.

Sa svoje 43 godine, Cureton je stariji ne samo od suigrača već i od mnogih trenera od kojih bi trebao dobivati savjete, čak i od sudaca koji dijele pravdu na utakmicama na kojima igra. Godine staža na terenu jedan su od razloga što on u Bishop's Stortfordu, uz igračku, ima i ulogu pomoćnog trenera. Za ovu drugu nije poznato kada će mu dosaditi, ali nogomet će zasigurno aktivno igrati još neko vrijeme.

Jamie Cureton rođen je u Bristolu 1975. godine, a od svoje osamnaeste, kada je započeo karijeru u Norwichu, igrao je za čak 18 različitih klubova. Osim sezone 2003./04. kada je nosio dres južnokorejskog Busana, nije napuštao Englesku. Te je godine uglavnom proveo u klubovima nižeg ranga engleskog nogometa, ali je igrao u svim od prvih osam nogometnih divizija na Otoku. Pandan tome vjerojatno bi se mogao lako pronaći, ali Cureton je u svim tim ligama zabijao i golove.

Ovom prekaljenom golgeteru nedostaje samo jedan jedini pogodak do ulaska u društvo strijelaca koji su postizali 200 i više golova u prva četiri razreda engleskog nogometa. No kada se u obzir uzme svih osam liga u kojima je dosad igrao, od 1994. godine zabijao je u svakoj, i to barem jednom po sezoni. To ne prestaje raditi ni danas u sedmoligašu Bishop's Strotfordu. Štoviše, na posljednjoj utakmici zabio je hattrick kojim je svoj konto golova podigao na čak 350.

Među ostalima, nastupao je za Bristol Rovers, Reading, Queens Park Rangers, Swindon, Barnsley, Leyton Orient i Cheltenham. Tijekom devedesetih bio je strah i trepet za vratare u Premier ligi i Championshipu kada je tresao mreže u dresu Norwicha. U prvih deset godina 21. stoljeća zabijao je za Bristol i Reading, kada je napunio 30 to je radio u dresu Colchestera i Exetera, a s preko 40 godina igrajući za Dagenham.

"Tijelo me još uvijek sluša. Tu i tamo osjetim bol na pojedinim dijelovima, ali mislim da se jako dobro brinem o sebi i cilj mi je što bolje održavati zdravlje. Nogomet me pokreće, a briga o sebi gura prema naprijed", rekao je Englez.

"Još uvijek uživam u subotama, zabijanju golova i pobjeđivanju. To je strast bez koje ne mogu."

Cureton još nema namjeru odustati od aktivnog igranja s obzirom na to da je granicu golova mjerenu u stotinama pomicao već tri puta. I to nije sve. On je blizu još jednog vrijednog i rijetkog ostvarenja - do tisućite utakmice nedostaje mu još 25 nastupa. Ako ostane zdrav i neozlijeđen, to ne bi trebao biti problem jer do kraja sezone ima još dosta utakmica.

No kada je u pitanju dostizanje nove granice zabijenih golova, za to će mu biti potrebna još koja godina. No neće biti nikakvo čudo ako Jamie Cureton bude u kopačkama i naredne sezone, pa i one nakon nje. Naime, prognoze oko njegovog odlaska u mirovinu odavno su se pokazale beskorisnima jer on je, čini se, čovjek koji teško odustaje od svojih navika.