HAJDUK nije imao bolju momčad u posljednjih deset godina. Epopeja oko ostanka Marka Livaje trajala je čitavo ljeto i na kraju je misija bila uspješna.

I prije i nakon toga splitski klub napravio je nekoliko ozbiljnih transfera. Doveo je čak šest igrača koji su u posljednjih nekoliko godina bili u širim ili užim planovima za reprezentaciju. Uz Livaju tu su još i Filip Krovinović, Dario Melnjak, Nikola Katić, Danijel Subašić i Lovre Kalinić. Iz svoje akademije su promovirali Stipu Biuka i Marina Ljubičića te doveli par vrlo dobrih igrača poput Jana Mlakara i Gerga Lovrencsicsa.

Bijeli uistinu dugo na papiru nisu izgledali dojmljivije, a time su porasla i očekivanja navijača koji sanjaju da je baš ovo ta sezona, prva nakon dugih 16 godina čekanja, u kojoj će uzeti titulu prvaka. Koliko god bliži bili tom cilju, dojam je da još uvijek nisu spremni za taj korak. Postoje barem četiri argumenta zašto ni ove godine neće biti prvaci.

Hajduk ima veliki problem na golu. Pitanje je može li ga Subašić riješiti

Na vratarskoj poziciji Hajduk je dosad imao dva golmana jakog pedigrea. Lovre Kalinić je nakon odlaska Danijela Subašića iz reprezentacije postao prvi vratar Hrvatske, a Josip Posavec je u jednom trenutku bio ponajbolji golman Serie B. Ipak, i jedan i drugi u velikim su problemima.

Početkom sezone pisali smo o Kalinićevim problemima s formom. U četiri uvodne utakmice ove sezone Kalinić je primio osam golova. Četiri puta je loptu iz mreže vadio u Kazahstanu te po dvaput protiv Lokomotive u Zagrebu i Osijeka u Splitu. Da je kriza u njegovoj formi očita i ozbiljna, Hajduk je osjetio na najbolniji mogući način. Tobol je dao četiri gola iz pet udaraca u okvir vrata. Kod svakog od prva tri je mogao bolje reagirati, ali četvrti pogodak u potpunosti ide na njegovu dušu. Tagybergen je potegnuo s dobrih 30 metara iskosa, a lopta je nekako iznenadila Hajdukovog golmana i završila u mreži.

Grafika: Sofascore za IndexSport

S druge strane, Posavec je prošle sezone bio jedan od najslabijih golmana lige, što je i bio jedan od razloga za povratak Lovre Kalinića u Hajduk. Često je suparnicima poklanjao pogotke ni iz čega i pokazao loše reakcije kod zatvaranja kuteva i refleksima. Hajduk je sada vratio i Danijela Subašića, a njegova uloga mogla bi biti ključna. Sportski direktor Hajduka Mindaugas Nikoličius objasnio je da je Subašić doveden zbog ozljede Josipa Posavca te da bi trebao biti rezerva Lovri Kaliniću. 

Subašić bi trebao biti figura koja će pomoći njegovim kolegama da kroz trenažni proces i psihološku pripremu pokažu najviše od onog što mogu. Ako Subašić uspije savjetima i mentorstvom podići Kalinića i Posavca, njegovo dovođenje bit će uspješna misija. Hajduk trenutno, koliko god to čudno zvučalo s obzirom na imena, ima problem na golmanskoj poziciji.

Za neke igrače ne postoji zamjena

Jedan od najvećih problema svjetskog nogometa u zadnje dvije i pol godine je veliki broj ozljeda. Kalendar koji je ionako skučen postao je još više natrpan pauzama uzrokovanima koronom, a i svake godine ima barem jedno veliko reprezentativno natjecanje. Kao što je napisao The Guardian u velikoj analizi ozljeda u Premiershipu, klupski liječnik je u posljednje dvije godine postao važnija figura od trenera.

Ne postoji klub na svijetu koji ne ispašta kad mu se ozljede najbolji igrači, ali takvi klubovi onda imaju i manje šanse za naslov. Prvi takav igrač je Marko Livaja. Hajduk i bez njega ima dovoljno talenta u ofenzivnom dijelu ekipe. Krovinović se diže u formi, Sahiti je jako opasan kad ima prostora, Biuk je jedan od najvećih domaćih talenata, ali Livaja je spona koja sve to drži na okupu i koja daje smisao čitavom napadu. On je onaj koji rješava utakmice individualnom kvalitetom, kao u proteklom kolu u Puli kod Istre. 

Većina klubova patila bi zbog nedostatka najboljeg ili najplemenitijeg igrača, ali Hajduk ima nesreću da igra u ligi s Dinamom kojem to ne predstavlja toliki problem. Primjerice, Arijan Ademi je ove sezone odigrao tek 33 minute u HNL-u, a Dinamo je u sedam utakmica upisao pet pobjeda, te po jedan remi i poraz. Brunu Petkovića se često rotira u zadnje tri sezone bez da se to odražava na rezultatima, a prvak Hrvatske slavio je i u sedam od sedam ligaških utakmica koje je odigrao bez Mislava Oršića u zadnje dvije sezone.

Najbolji primjer toga da Hajduku fali dubine na nekim pozicijama je ozljeda Lovrencsicsa. Mađarski desni bek je jako bitan igrač i zbog stila koji Hajduk gaji, ali i zbog toga što osim njega nema pravog desnog beka. Tu su poziciju otkad ga nema krpali David Čolina i Ivan Čalušić i sreća u nesreći za Bijele je što se ozljeda igrača za kojeg nemaju zamjenu dogodila prije reprezentativne pauze i u trenutku kada je Dinamo odgodio derbi. Iz te perspektive je pomalo nejasan potez dovođenja Darija Melnjaka kao trećeg lijevog beka, dok na desnom imaju samo jedno rješenje. Rijeka, Osijek i pogotovo Dinamo imaju ravnomjernije raspoređen kadar.

Grafika: Sofascore za IndexSport

Hajduk igra stilom koji mu radi velike probleme u derbijima, a oni su u ovom formatu ključni

Problem s Hajdukovim stilom igre odlično je objasnio Ilija Lončarević u analizi za Index. "Ne razumijem kako je trener zamislio da će momčad, koja je napadačka, s četiri izrazito ofenzivna igrača, moći u jednakom ritmu odraditi svih 90 minuta. Posebice u derbiju kakav je bio ovaj. U redu da je s tom formacijom počeo, ali kasnije je morao mijenjati sustav igre", započeo je nakon poraza Hajduka na Poljudu od Osijeka.

"Odavno se bavim nogometom i mogu reći da se ne sjećam kad je zadnji put neka momčad s toliko napadača u sastavu ostvarila pozitivan rezultat u nekoj teškoj i važnoj utakmici.  Ne mogu Krovinović i Vuković pokriti čitavu sredinu terena niti Livaja smije ostati izoliran kao jedini razigravač momčadi. Krovinović je igrač kojem se jednostavno mora dati više slobode i kreacije u igri", zaključio je Lončarević.

Upravo u tome se krije najveći problem Hajduka. Igra uglavnom u 4-3-3 ili 4-2-3-1 formaciju. Pri tome su oba beka izrazito ofenzivna i ostavljaju veliki prostor iza sebe. Osim defenzivno odgovornog Vukovića, u vezi igra Krovinović koji je čitavu karijeru bio polušpica ili lijevo krilo, a na desetki je Marko Livaja. Hajduk u prvih 11 igrača ima samo tri igrača - stopere i jednog veznjaka koji su defenzivno odgovorni igrači i kojima je taj segment igre bolji.

Zbog toga Hajduk često gubi kontrole nad utakmicom. Svi njegovi igrači igraju visoko u posjedu i zbog toga Hajduk ima puno okomitih dodavanja koja su, ako ne prođu, pogubna u kontranapadu jer je skoro čitava momčad ostala ispred lopte. Uz takvu igru dolazi i puno grešaka te Hajduku fali igrač koji može stabilizirati posjed i smiriti igru, produžiti napad i čekati pravi trenutak za ulazak u završnicu. Tek ostaje za vidjeti može li Marco Fossati biti taj igrač. Osim toga, Hajduk je pokazao i probleme s fizičkom spremom te je u prvih šest ili sedam utakmica vidljivo padao u zadnjih pola sata.

Sve te probleme dobro su iskoristili Rijeka i Osijek. Bila su to jedina dva derbija koje je Hajduk igrao ove sezone i oba je izgubio. U formatu u kojem sa svakim od preostala tri konkurenta (Osijek, Rijeka, Dinamo) mora igrati četiri puta, loš omjer u derbijima je nešto što je gotovo nemoguće nadoknaditi na "malim utakmicama". Rijeka i Dinamo zasad u dvobojima četiri najbolje ekipe imaju po četiri bod, Osijek šest uz utakmicu više, a Hajduk nula. 

Dinamo je i dalje bolji, a Osijek i Rijeka jako blizu

Konačno, Hajdukov najveći problem je jaka konkurencija. Bez obzira na odlaske Majera i Jakića, Dinamo je i dalje najbolja momčad lige. Ima najviše klasnih igrača, najuravnoteženiju momčad i najviše kvalitetnih zamjena. Ima i naviku pobjeđivanja, ekipu koja se dokazano zna nositi s pritiskom i biti najbolja onda kada se čini da problemi postaju sve veći. Iako njegova uprava uporno vuče krive poteze, bilo bi veliko iznenađenje da Plavi i ove sezone ne uzmu naslov.

Momčad s Maksimira nije jedina koje se Hajduk treba plašiti. Rijeka i Osijek su po kvaliteti i dubini kadra te rezultatima u tekućoj sezoni ravnopravan suparnik Hajduku i čini se kako će te tri momčadi do samog kraja voditi borbu za drugu poziciju.

Hajduk dugo nije bio bolji. Doveo je igrače kakve su do prije sezonu ili dvije samo sanjali, ali i dalje imaju previše problema koje su uzrokovala lutanja i nepostojeća sportska politika prethodnih godina. Hajduk je jači nego lani i vrlo vjerojatno će biti bolji i konkurentniji, ali je i dalje daleko od naslova.