HAJDUK je u uzvratnoj utakmici 1. pretkola Europa lige izgubio na Poljudu od “uvijek neugodne” Gzire United 3:1 te je s ukupnih 3:3 ispao iz Europe zbog manje golova postignutih u gostima.

Nikad ranije, nikad sramotnije. Sramota je preteška riječ kad je sport u pitanju, ali uz sve što se događa u Hajduku i oko njega, ovo je bilo baš tako - sramotno. U klubu proteklih mjeseci nisu razmišljali o nogometu, već su vodili borbu klanova i istrage o namještanju te ratovali priopćenjima. Prijelazni rok za Hajduk je tek počeo, a europska sezona za njih je već završila. 

Ispadao je Hajduk u 21. stoljeću od svakakvih klubova, u Dublinu i danas slave prolazak Shelbournea u 2. pretkolu LP-a 2004. godine. Splitom još odzvanja legendarna petarda Debrecena godinu dana kasnije u istoj fazi. Godine 2013. Hajduk je 3. pretkolu Europa lige ispao od gruzijske Dile Gori kojoj nije uspio zabiti nijedan gol.

Gzira je uvjerljivo najlošija momčad od koje je Hajduk ispao

No sve navedene momčadi su Liverpool, Real i Barcelona za Gziru United, očajan klub iz lučkog gradića na Malti, sigurno najlošiji klub koji je ikad pobijedio na Poljudu. 18. srpnja 2019. Hajduk je nadmašio samog sebe i dao još argumenata onima koji smatraju da je priča o “sustavnom radu” i “dugoročnoj strategiji” potpuna laž. Nakon ovakvog, povijesnog debakla pale su sve maske na Poljudu.

Prva europska utakmica u sezoni, i to 11. srpnja na 37 stupnjeva na Malti, ne može biti realna slika neke momčadi, koliko god Hajduk na Malti bio veliki favorit. Splićani su dobili 2:0, ali su svi koji su gledali utakmicu vidjeli da je Gzira stvorila opasnije šanse, ali ih zbog manjka kvalitete nije znala realizirati.

Uzvrat na Poljudu trebao je biti samo formalnost, koliko god Oreščanin upozoravao na to da će Hajduk igrati kao da je prva utakmica završila 0:0. Ne znamo što je rekao svojim igračima prije početka i kako ih je mislio motivirati, ali ostat će zapisan u Hajdukovim analima kao tip koji je uspio ispasti od kluba s Malte nakon što je prvu utakmicu u gostima dobio 2:0 i vodio 1:0 na poluvremenu u uzvratu. A to je, složit ćete se, impresivan pothvat.

Iako je poveo u 7. minuti i, na prvi pogled, riješio prolazak, Hajduk nije igrao dobro, a kako je utakmica odmicala, igrao je sve lošije. U prva tri poluvremena protiv Gzire United Hajduk je stvorio manje izrazitih prilika od svojeg protivnika, ali je čistom inercijom imao ukupnu prednost od 3:0 i 2. pretkolo u džepu. Upozorenja su dolazila jedno za drugim, ali ih nitko u Hajduku nije ozbiljno shvatio. Hajduk je igrao onako kako već dugo funkcionira. Samog sebe je uvjeravao da je sve u redu i da se planovi, kratkoročni i dugoročni, ostvaruju kao što su zamišljeni, dok je u biti cijelo vrijeme Hajdukov brod plovio u oluju koja ga je prije ili poslije morala polomiti.

Još pred kraj prošle sezone Hajduk je dobivao utakmice koje je isto tako mogao izgubiti. Odigrao je nekoliko groznih susreta, poput onog s Goricom, ali su svi na Poljudu živjeli u uvjerenju da su to dječje bolesti i da će se Hajduk sljedeće sezone uključiti u borbu za vrh. Uvijek iste najave i uvijek isti ishod.

No ono što se dogodilo u zadnjih pola sata utakmice protiv Gzire nisu očekivali ni najveći pesimisti među Hajdukovim navijačima, ako takvih ima. Primiti tri gola od kluba s Malte je samo po sebi suludo, kao što su suluda sva tri gola koja je poluamaterska ekipa Gzire zabila do kraja susreta.

Hajduk uništio napadač koji je zadnji gol zabio prije dvije godine

Teški, teretni i spori Jefferson sijao je paniku među Hajdukove stopere, a junak Gzire United bio je izvjesni Hamed Kone, 31-godišnji napadač koji je u 13-godišnjoj karijeri do sinoć zabio - 18 golova.

No upravo su njih dvojica nanijela Hajduku najteži poraz u povijesti, a sva tri gola mogla su se spriječiti da se igralo pet posto ozbiljnije. Ozbiljnoj momčadi Jefferson ne može nadskočiti tri braniča i glavom zabiti za 1:1, a kad igraš neozbiljno, onda ti najneefikasniji napadač u Europi Hamed Kone zabije škaricama golčinu u stilu Zlatana Ibrahimovića. Ozbiljnoj momčadi ta dva gola će biti dovoljno upozorenje, ali Hajduk ozbiljna momčad, nažalost, nije. 

Može sad netko spominjati činjenicu da je Oreščanin igrao bez pravog napadača, stativu Juranovića, promašenu priliku Jradija ili zlu sreću, ali ako se bilo tko na Poljudu bude žalio na lošu sreću nakon ispadanja od kluba s Malte, onda sve skupa nema smisla. Nije se u toj situaciji očito snašao ni Siniša Oreščanin. Nakon što je primila drugi gol, njegova momčad nije znala treba li se braniti i čuvati “aktivan” rezultat ili napasti, zabiti drugi gol i spasiti se od panike u završnici. Tako je Hajduk do kraja igrao malo napad, malo obranu, ali sve skupa bez ikakvog plana.

A kad tako igraš, onda ti najneefikasniji napadač u Europi u šestoj minuti sudačke nadoknade zabije golčinu kakvu vjerojatno nikad nije zabio ni na treningu, ali i to si mu sam omogućio. Naime, Hajduk je treći gol dobio iz kontre, i to u 96. minuti u situaciji kad ga je i taj očajan poraz od 1:2 vodio u 2. pretkolo. Komično je bilo gledati kako su tri igrača Gzire, jedini koji su još mogli stajati na nogama, izigrali šest igrača Hajduka. Samb je odigrao Jeffersonu na krilo i odvukao dva igrača Hajduka u ofsajd. Nitko nije izašao ni na Jeffersona, ni na Konea koji je primio dugu loptu na drugoj strani. Četvorica igrača Hajduka bila su ispred njega, ali se nijedan nije udostojio ni podići nogu u blok pa je sretni Kone zabio u rašlje za 1:3.

Tako je cijeli projekt našeg ili čijeg već Hajduka spektakularno propao s dva spektakularna gola Hameda Konea, tipa koji je zadnji put zabio 12. studenoga 2017. godine u talijanskoj Serie D. Nijedan poraz nije sramotan, reći će mnogi, ali za ovaj debakl druge riječi jednostavno nema.

Ako je istina da se više može naučiti iz poraza nego iz pobjeda, ovo je najbolja stvar koja se mogla dogoditi Hajduku jer će ovaj put možda nešto naučiti iz svojih kikseva. Na Poljudu ih je u zadnjih dvadesetak godina bilo dovoljno za čitav priručnik.

A kažu da je pametnom jednom dosta.