HAJDUK je protiv Rudeša slavio 4:0 i upisao četvrtu pobjedu zaredom i potvrdio dojam iz utakmice s Lokomotivom. Momčad Gonzala Garcije počela je skupljati kontinuitet dobrih nastupa i sve jasnije pokazuje kako želi izgledati.

Momčad je u posljednje tri prvenstvene utakmice uputila 59 udaraca prema golu, a u posljednje dvije utakmice izgleda kao momčad koja ima balans u svakoj fazi i koja uspijeva sve svoje igrače dovesti u situacije u kojima njihove kvalitete dolaze do izražaja.

Novi igrači su pokazali bljeskove kvalitete zbog koje su dovedeni

Sad se na isti taj način nametnuo i Khalil Fayad, koji je u završnici prijelaznog roka stigao u Hajduk iz francuskog Montpelliera. Ušao je na poziciju koja je Hajduku postala deficitarna odlaskom Filipa Krovinovića i Nike Sigura, a to je pozicija osmice, odnosno centralnog veznog.

To je pozicija na kojoj neće biti napadački agresivan kao Dalisson na poziciji desetke, ali će pridonositi kreaciji igre iz nešto niže zone kao igrač koji Hajduku daje balans tako što može uzeti loptu i kvalitetnim je rješenjima prenijeti prema naprijed.

To radi kvalitetno, za razliku od partnera na poziciji zadnjeg veznog, Alberta Del Morala, koji takvu kvalitetu nema, ali svojim obrambenim kvalitetama stvara balans. Kompatibilnost kvaliteta, najvažnija stvar u slaganju veznog reda.

Fayad se i u svom skautskom profila iz Francuske opisivao kao takav tip igrača, ali sad je i u kratkom razdoblju na terenu pokazao da Hajduku može donijeti "to". U 27 minuta na terenu, zabio je gol, upisao ključno dodavanje i završio s najvećom ocjenom po SofaScoreu.

Koliko je "to" konzistentno, koliko često to može ponavljati i koliko kvalitetno izgleda na vrhuncu teško je reći nakon takvog uzorka, ali transfere je najpoštenije ocjenjivati na samom početku, dok je poznat samo kontekst koji su klub i sportski direktor imali prilikom dovođenja.

A situacija je sada takva da je Hajduk na tu poziciju doveo igrača koji se uklapa u momčad, koji je nastavio trend slaganja momčadi u kojem su pozicije poduplane rješenjima sličnog profila, a i pokazao je bljeskove kvalitete koju može pokazivati ako ga se uklopi u pravo okruženje.

Fayad samo nastavlja trend

To je trend kod svih. Za kvalitete Carlosa Martina također se može reći slično, iako ih on nije pokazao protiv Rudeša koliko i Fayad. Neizbježno je, isto tako, da se neki dovedeni igrači neće snaći, poput Aleca Van Hoorenbeecka, koji je ispao iz prve postave nakon nekoliko lošijih utakmica, dok je njegovo mjesto u udarnom sastavu zauzeo Ron Raci.

Međutim, dokle god postoji ideja dovođenja igrača na temelju profila i zahtjeva koje momčad ima na tim pozicijama, onda je svaku pogrešku puno lakše opravdati, a neizbježni prostor za pogrešku pri odabiru smanjuje se i postaje racionalniji.

Acapandie je doveden kao dinamični bek i uklopljen je solidno; Dalisson je dobio poziciju između linija, Šotiček je dobio veliki broj izolacija, a Del Moral ulogu šestice uz kreativnije igrače uz sebe. Igrači koji su već dugo odlično uklopljeni, poput Michelea Šege, ne treba ni spominjati koliko su dobro uklopljeni.

Svačije kvalitete dolaze do izražaja iako svi navedeni igrači imaju mane koje bi bile puno izraženije u nekim ranijim izdanjima Hajduka, u kojima se pod bivšim sportskim direktorima balans često zanemarivao nauštrb imena.

U Fayadovom slučaju te su kvalitete iznošenje lopte, kreacija i igra na malom prostoru, dok se njegove mane prije svega odnose na fizičke mogućnosti i igru u fazi obrane, što bi trebala nadoknađivati šestica uz njega. On je taj koji će tu poduplati Pajazitijevu ulogu, dok bi na ulozi šestice to trebali držati Del Moral i Leander Dendoncker.

Svi dovedeni igrači su opravdane investicije

Već sad se može reći da je Fayad opravdana investicija. Kao i Acapandie, Šutalo, Del Moral i svi ostali, pa čak i Van Hoorenbeeck, koji se u trenutku pisanja teksta ističe kao onaj koji je najmanje pokazao. Sportska politika dovođenja igrača koji se karakterno i fizički uklapaju u momčad, a na svojoj poziciji nude specifične kvalitete koje se traže, ispravan je i dugoročno isplativ put.

To je posebno važno kod igrača koji u prethodnim klubovima nisu nužno imali savršen razvoj ili status, zato što su to igrači kakve Hajduk cilja. Sportski direktor ne mora, a financijski i ne može, tražiti igrača bez mana niti igrača koji je već dokazao da može igrati razinu iznad Hajdukove.

Puno je važnije prepoznati karakteristiku koja momčadi nedostaje i procijeniti može li je igrač u drukčijem kontekstu pokazivati češće nego prije. Upravo na takvim transferima klubovi poput Hajduka mogu stvarati najveću vrijednost, a sportski direktori poput Grafa odrađivati sjajan posao.