RAST HNL-a proteklih sezona bio je jedna od najdominantnijih sportskih tema u javnom prostoru. Više puta smo pisali o povećanju interesa za domaće prvenstvo. Ono se u nešto manjoj mjeri ogleda u posjećenosti stadiona, a puno više u zastupljenosti klubova i utakmica u medijima i na društvenim mrežama, što je povećalo vidljivost i vrijednost lige.

Sve navedeno konkretizirano je i formalizirano novim ugovorom o TV pravima, najvećem u povijesti lige, koji vrijedi od početka ove sezone. Prema njemu, Hrvatski Telekom će tijekom četiri ugovorene godine za televizijska prava platiti 36 milijuna eura i odgovoran je za sve vezano uz prijenos susreta utakmica pod ingerencijom Hrvatskog nogometnog saveza.

Potkraj prve polusezone mogu se donijeti prvi zaključci o tome kako su se nositelji i realizatori prava snašli u novoj situaciji. Zasad se čini da je puno više problema nego rješenja na dobrobit lige.

Umjesto dodatne popularizacije prvenstva i domaćih klubova, liga je poprimila ekskluzivističko naličje. Na brojnim segmentima treba puno rada, ali prije toga treba detektirati probleme. Dojam je da je puno toga na brzinu sklepano, u skladu s ugovorom koji je naglo sklopljen, s puno upitnika i po krajnje netransparentnim uvjetima.

Za koga se igraju utakmice u najgorem mogućem terminu?

U prošlom kolu Dinamo je izgubio u Osijeku, što je prvenstvu dalo dašak neizvjesnosti. Doduše, morat ćemo vjerovati na riječ delegatu da je utakmica završila 1:0 za domaćina jer apsolutno nitko ni na tribini ni pred TV ekranom od guste magle nije mogao vidjeti zadnjih sat vremena utakmice. Par dana kasnije utakmica između Gorice i Slaven Belupa odgođena je zbog magle.

O tome smo detaljno pisali, a nejasno je zašto novi i bolji ugovor o TV pravima nije "predvidio" problem koji se bez iznimke ponavlja iz godine u godinu. Gradovi iz kontinentalnog dijela Hrvatske dugo se muče s jesenjim utakmicama zbog magle, koje se iz nekog razloga uporno ugovaraju u isto, najnepovoljnije vrijeme u predvečernjim satima.

Primjerice, na isti dan kad su Osijek i Dinamo igrali u rubno regularnim uvjetima, Rijeka i Istra su u suncem okupanom gradu par sati ranije odigrale svoju utakmicu. Nevjerojatno je da 30 godina loših iskustava s maglom nije sugeriralo televizijama, a onda i Savezu, da je možda pametnije zamijeniti termine tih utakmica.

Utakmica Osijeka i Dinama jedna je od najzanimljivijih u ligi i činjenica da je fanovi nisu mogli gledati posebno je loša za popularnost HNL-a, osobito kad je riječ o greški u slaganju rasporeda koja je lako predvidiva.

Problemi s realizacijom prijenosa: Greške u koracima i zaostale grafike

Do zadnjeg trenutka nije se znalo na kojim će se kanalima prenositi utakmice po novom ugovoru. U zadnji tren su kreirana dva nova Maxsport kanala i već od prvog prijenosa bilo je očito da su nastali preko noći.

Velik broj fanova buni se na način na koji su utakmice "režirane" - kamere prečesto kasne na novu akciju jer su fokusirane na staru, zumiraju se krivi likovi u krivim trenucima i ne ističu se dovoljno ključni trenuci susreta. Najpoznatiji gaf u produkciji stigao je s HTV-a, kad je utakmica između Hajduka i Villarreala prekinuta čak sedam puta zbog reklama za piletinu i tableta za probavu.

I dok se tu očito radilo o greškama koje nastaju zbog visokih zahtjeva za točnošću i brzinom, dojam je da se prijenosi odrađuju tek toliko da se zadovolji forma, a sadržaja koji prati susret vrlo je malo.

Tome u prilog idu i zastarjele grafike za početne postave koje, primjerice, nemaju lica igrača kao neke druge lige, čak i one s nižim budžetima. Statistike za vrijeme utakmice i dalje su suhoparne i gotovo identične onima iz devedesetih godina.

S obzirom na ogromnu brojku analitičkih kuća, ne bi trebalo biti preteško realizirati partnerstvo koje bi obogatilo prijenos u obliku najzanimljivijih podataka i usporedbi parametara koji ne spadaju u domenu klasične i već pomalo zastarjele statistike.

Kroničan nedostatak sadržaja izvan utakmica

Još je siromašnija aktivnost koja se ne odnosi na utakmice. Repetitivni spotovi koji najavljuju utakmice odrađeni su na razini na kojoj su bili i prije deset godina. Djeluju generički i isti su za sve klubove, bez ikakvog isticanja posebnosti i značaja pojedine utakmice.

Emisije koje se bave ligom smrtno su dosadne i u njima se uvijek vrte isti likovi. Fali novih ideja koje bi sadržaj učinile zanimljivijim, a gledanje utakmice doživljajem koji traje puno dulje od 90 minuta. U analizama kronično nedostaje analitike, koja je danas dobrim dijelom i komercijalno dostupna.

Ako ste pogledali jednu emisiju, pogledali ste ih sve. Nositelji kvalitete emisija posvećenih HNL-u tako su postali specijalizirani podcasti i slični formati, koje uglavnom vode entuzijasti i rade mnogo bolji posao od plaćenih profesionalaca.

Slaba aktivnost na društvenim mrežama

Pogledate li društvene mreže bilo koje svjetske lige koja se kvalitetno prezentira, vidjet ćete hrpu interaktivnog sadržaja u vidu anketa, isječaka, statistika, zanimljivih fotografija, najavnih spotova i drugih sadržaja, koji privlače tisuće fanova na lajkanje i dijeljenje objava, čime se povećava vidljivost stranice.

HNL po tom pitanju ozbiljno kaska. Na dane kad nema utakmica, Facebook često ima samo dvije ili tri objave. Grafike na kojima su izdvojene izjave su neprivlačne, a logo koji bi bio prepoznatljiv kao brend ne postoji. Da pitate i najtvrdokornijeg HNL fana da vam opiše kako izgleda logo lige, velika je vjerojatnost da ne bi imao pojma.

Situacija se donekle popravlja u zadnje vrijeme, ali ovako nonšalantan pristup najbržoj i najjeftinijoj reklami za ligu je neprihvatljiv. Tome svjedoči i činjenica da je tek 3. studenoga, nakon što je odigrano 40% prvenstva, kreiran službeni Instagram profil.

Aktivnosti na drugim mrežama poput TikToka nema. To je problem jer je riječ o mrežama koje mladi danas najviše prate, a upravo oni trebaju biti jedna od ciljnih skupina kojima se treba promovirati liga. U svijetu u kojem su na dva klika udaljeni od utakmice Real Madrida i PSG-a, potrebno im je nešto što će ih privući da daju šansu HNL-u.

Umjesto otvaranja, HNL se zatvara

Upravo se u tome može sumirati problem oko trenutne realizacije svih prava vezanih uz HNL. Ugovor je potpisan u naletu euforije i prvenstva koje je bilo najzanimljivije u posljednjih 15 godina. Bila je to idealna početna točka za dodatno otvaranje lige, prezentaciju i napredak u marketinškom smislu.

Smjer je zasad potpuno suprotan. Na internetu ćete lakše naći dokumente koji otkrivaju tko je ubio Kennedyja nego sažetke HNL-a. Nositelj prava odlučio je na svim razinama sve vezano uz utakmice učiniti ekskluzivnim sadržajem. Takva praksa ima smisla u Premiershipu, ali ne i u HNL-u, koji je u fazi ekspanzije te treba raditi sve što može da proširi bazu fanova i poveže se sa zajednicom.

Dio krivnje svakako snosi nositelj prava, čija izvedba zasad ni po čemu ne zadovoljava kriterije lige u sportu koji ima status nacionalnog, ali HNS ne smije bježati od svoje odgovornosti. Njemu bi prvom trebalo biti u interesu da ima popularnu ligu i da pri sklapanju ugovora o TV pravima postavi jasne kriterije o promociji.

Najveći kritičari navode da se dosad uglavnom radi o propustima koje u financijskim okvirima Saveza i TV prava nije teško realizirati. HNL-u trebaju duboke infrastrukturalne promjene kako bi došao na višu razinu i izborio se za dio pozornosti u svijetu u kojem je bilo kakav nogomet, uključujući i onaj mnogo kvalitetniji, široj publici lako dostupan.