ZAVRŠILA je još jedna sezona nikad neizvjesnije HNL sezone. Dinamo je obranio titulu, Hajduk je stigao do drugog mjesta i finala Kupa, a Osijek i Rijeka zatvaraju pozicije velike četvorke. Od iduće sezone u ligi nećemo gledati Hrvatski dragovoljac, a povratak u prvoligaško društvo i dobivanje podebljanog ugovora o TV pravima izborio je Varaždin.

Bila je ovo po svemu sezona koju ćemo dugo pamtiti. Hajduk je nakon 17 godina posta došao nikad bliže Dinamu, a u igri za naslov bila je i momčad Nenada Bjelice sve dok se nije, dijelom zahvaljujući njemu, raspala pod pritiskom. S obzirom na to da je u igri sve do zadnje četvrtine prvenstva bila i Rijeka, možemo reći da nikad nismo gledali ovakav HNL.

Doduše, ta borba imala je i svoje drugo, ne toliko atraktivno lice. Četveroboj se u jednom trenutku sezone pretvorio u utrku četiriju ekipa s velikim problemima, a na momente se činilo da svaku od njih u igri drži samo to što preostala tri rivala posustaju i ne ostvaraju očekivane rezultate. Tada se opravdano postavilo pitanje hoće li ligu osvojiti najbolji ili najmanje loš klub.

Sva tri prvoplasirana kluba imaju jasne pluseve iz ove sezone koje mogu prenijeti i u iduću, ali pred svakim od ta tri kluba su i ogromna pitanja. Rijeka je na čelu s Damirom Miškovićem još jednom pokazala da je borba za vrh jednostavno ne zanima dovoljno.

Dinamo je skoro prokockao budžet veći od ostatka konkurencije zajedno

Kad se podvuče crta ispod ove sezone, činjenica da je Dinamo uzeo naslov možda će biti jedina važna. Ali barem za dio javnosti i njegovih navijača ona će ostati upamćena po velikim kadrovskim lutanjima, promašajima s trenera i blijedim igrama u HNL-u.

Koliko su se Plavi mučili, donekle govori i podatak da su ove sezone osvojili 79 bodova, dok su u "nikad goroj" sezoni, u kojoj je Rijeka prekinula njihovu dominaciju i osvojila titulu, uzeli čak 86 bodova. Naravno, veliki dio propuštenih bodova opravdano možemo staviti na račun ojačane konkurencije, ali to ne mijenja dojam o slaboj igri Dinama u većem dijelu sezone.

Sve to ne bi bilo čudno ni zabrinjavajuće da Dinamo nije prijavio budžet od preko 60 milijuna eura, a na plaće izdvaja više nego Hajduk, Osijek i Rijeka zajedno. I u takvim odnosima snaga Dinamo je morao preživjeti tri utakmice u kojima nije dao gol najvećem rivalu i tri trenera kako bi ipak stigao do cilja.

Sezonu su iznijeli igrači iz drugog plana

Doduše, ne treba izostaviti s uma ni da je klub iz Maksimira pola sezone igrao i europska natjecanja, što je luksuz i obveza nedostižna njegovim konkurentima, a uoči i početkom sezone momčad je oslabljena s nekoliko velikih odlazaka. Pisali smo puno puta o tome da je Dinamo s aspekta sportske politike napravio sve da pomogne konkurenciji i da je ovakav model odlučivanja i kadroviranja neodrživ.

Arijan Ademi imao je problema s ozljedama, kao i Luka Ivanušec. Kada se u obzir uzmu prodaje Joška Gvardiola, Kristijana Jakića, Lovre Majera i Marija Gavranovića, kao i to da je Bruno Petković veći dio prvenstva bio čovjek kojem se oživljavala karijera, dojam je da su Hajduk i Osijek propustili veliku šansu i upitno je hoće li je imati iduće sezone.

Osipanjem i padom najvećih snaga Dinamovu sezonu iznijeli su junaci iz drugog plana. Josip Šutalo bio je među najboljim braničima, a njegovim imenjak Mišić među najboljim veznjacima lige. Podcijenjeno dobar bio je i Stefan Ristovski. U kombinaciji s Ademijevim ključnim golovima, Oršićevim nošenjem ekipe na početku dugog dijela sezone i dubinom kadra, ove sezone je to bilo dovoljno.

Veliki razlog za optimizam pruža i povratak Bad Blue Boysa (ali i drugih navijača), koji su protiv Gorice, Lokomotive i Osijeka pokazali kako se polagano, ali sigurno vraćaju i po brojkama i po moći na period iz nekih sretnijih vremena.

Hajduk je najviše narastao...

U apsolutnom i relativnom smislu Hajduk je najviše porastao od vodeće četvorke (uzeo je čak 12 bodova više nego lani). Takav trend možda nije ni pretjerano neobičan s obzirom na to da je ljestvica iz prijašnjih sezona bila postavljena nevjerojatno nisko.

Uz standardno dobre rezultate u marketingu i posjeti Bijeli su dolaskom Nikoličiusa dobili sportskog direktora koji može dovoditi, za HNL uvjete, velike igrače, a njegov sunarodnjak Dambrauskas pokazao je da ih zna posložiti u momčad.

Činjenica da je u periodu od dolaska litavskog trenera Hajduk uzeo najveći broj bodova i da je izgubio samo dvije utakmice govori da je era u kojoj je Hajduk bio sinonim za debakl - iza nas, bar zasad. Livaja je odigrao jednu od najboljih sezona u povijesti lige i ako kičma momčadi ostane na okupu, splitski klub će biti ozbiljan konkurent Dinamu i iduće sezone.

...ali je ušao "all in". To je opasno

Naravno, model pojačanog ulaganja obično donosi bolji rezultat, ali on nije nimalo bez rizika. Hajduk je i ove sezone imao najstariju momčad lige, a jurnjava za Dinamom ostavlja nezahvalne uvjete razvoja za mlade igrače poput Biuka i Ljubičića.

Pad njihove vrijednosti itekako utječe na dugoročne planove kluba koji mora realizirati velike transfere. Minus od oko 3.5 milijuna eura iz 2021. godine nije strašan ni nenadoknadiv, ali Hajduk mora stvarati novu vrijednost - bilo kroz Europu, bilo kroz transfere.

Kad se uzme u obzir izrazito inferiorna početna točka u odnosu na Dinamo, onda bi se ovaj model mogao nazvati skoro pa "all in". Kratkoročni rezultati Jakobušića i Nikoličiusa su impresivni, ali tek ostaje za vidjeti koliko su dugoročno održivi bez daljnjeg napretka u rezultatu.

Posebno je zanimljiva situacija s njegovim mladim igračima s kojima su Bijeli u svojevrsnoj pat-poziciji. Moraju ih razvijati kako bi ih mogli prodati, a istovremeno se pokazao veliki rizik gurati ih u prvenstvu koje se odlučuje "na jednu loptu". Sve vodeće ekipe imaju u nekoj mjeri izražen problem davanja minuta mladim igračima i tek treba vidjeti kakve će posljedice to donijeti.

Osijek počinje i završava s Bjelicom

Šteta. Kada bi se Osijekova sezona mogla sažeti u samo jednoj riječi, to bi bila upravo ta imenica. Mađari su uložili ozbiljan novac. Osim najskupljeg stručnog stožera, imali su jaku bazu ekipe kojoj su dodali HNL zvijezde poput Caktaša i Lovrića.

Osijek je bio na sjajnom putu da možda ode i do samog kraja, ali se raspao u ključnom trenutku. Bjelica je u sve pore kluba ugradio kulturu "sami protiv svih", ali je u naglašavanju negative i pritiskanju svih oko sebe puknuo u odlučujućem trenutku.

Rat koji je poveo protiv uprave kluba možda je indikator da ćemo na Gradskom vrtu od nove sezone gledati i novog trenera. Pitanje je, čak i ako Bjelica želi ostati, je li bespovratno narušio slijepo povjerenje svojih igrača, što je osnova njegovog nogometa, ali i trenerskog identiteta.

Osijek se opravdano može nadati boljim danima i bez sadašnjeg trenera jer ima odličnu momčad, gradi novi stadion, a mađarski ulagači nude pristojnu perspektivu. Ali u slučaju da Bjelica stvarno ode, Osijek će se morati potpuno redefinirati kao klub. Velike ovlasti dovele su do toga da klub počinje i završava s Bjelicom. Što i ne mora biti loša stvar.

Rijeka - ista meta, isto odstojanje. Tomić se pridružio Bišćanu i Rožmanu

Goran Tomić pridružio se Igoru Bišćanu i Simonu Rožmanu na klupi sjajnih trenera koji su Rijeku doveli blizu vrhunca, ali za više od toga jednostavno nemaju resursa. Trener kluba s Kvarnera nedvojbeno je imao promašaja ove sezone, ali s obzirom na razliku u ulaganjima u odnosu na rivale, finale Kupa i četvrto mjesto su vrlo dobar rezultat koji bi s trofejem postao i odličan.

Rijeka naprosto ne želi više od ovog. Stalno je pri vrhu, uvijek je neugodna, ali nije nikad, osim u jednoj sezoni, povukla potez više i uložila kako bi se približila vrhu. Umjesto toga vrti igrače kojima oživljava karijeru, ima prepoznatljiv stil nogometa i dovodi sjajne trenere.

Za konkurentnost u Kupu i igranje dopadljivog nogometa to je prokušana i dobra formula. Za više od toga jednostavno treba više love. A na čelu kluba je čovjek koji godinama manje ili više suptilno pokušava prodati klub i iz te perspektive čini se da je Rijeka uvijek na istoj točki.

Iduće sezone možda izgubi Tomića, a pitanje je vremena kad će promašiti s trenerom. A onda će tapkanje u mjestu donijeti i veći zaostatak za preostalom trojkom na vrhu, onaj koji je puno teže dostići.

Ostatak lige igrao je samo za jednu stvar

Ostatak lige protekao je u sjeni igara prijestolja, a klubovi ispod Rijeke u suštini su igrali samo za jednu stvar - ostanak u ligi i čekanje podebljanog ugovora od TV prava, najvećeg u povijesti hrvatskog nogometa.

Dragovoljac si je zapečatio sudbinu već u prvom dijelu sezone, pa buđenje na pogon igrača koji su ga učinili Rijekinom filijalom nije dalo ploda. Deveta pozicija u HNL-u jednostavno bi se trebala nazvati Istra. Kako god da se sezona odvije, Puležani ne mogu bolje ni gore od tog.

Šibenik je u odnosu na prošlu sezonu imao velikih pretumbacija u upravi i tek treba vidjeti kako će nova vlasnička struktura reagirati na stanje na Šubićevcu. Slaven Belupo ostao je najdosadniji klub u ligi.

Gorica je dovela Toplaka, gradi dobre odnose s vrhom Saveza i ima dobre juniore. Bez obzira na to što je pozicijski pala u odnosu na prošlu sezonu, ona se ne može smatrati neuspješnom. Najzanimljiviji slučaj izvan vodeće četvorke je Lokomotiva.

Puno godina je služila kao razvojni klub za Dinamo koji će mu na početku sezone pokloniti 12 bodova. Ove sezone je Seka skoro koštala prvenstva Bracu, a kuloari kažu kako je to rezultat činjenice da se oko Kajzerice okuplja neka nova ekipa, koja i nema pretjerane veze sa sportom.

Najbolja sezona u pravo vrijeme

Sve u svemu, gledali smo jedno od najuzbudljivijih prvenstava u povijesti. Tekstovi o HNL-u i dalje su najtraženija roba na internetu što se sporta tiče, a žestoki verbalni okršaji navijača u komentarima sigurniji od Istrinog ostanka u ligi.

Napetost se na derbijima vodeće četvorke mogla rezati nožem, a ti susreti su osim žestokog uvoda znali imati i treće i četvrto poluvrijeme. Hajdukov rast probudio je Dinamove navijače. Najveći hrvatski derbi konačno je opet postao utakmica čiji se datum mjesecima unaprijed zaokružuje na kalendaru.

Teza o tome da su sva četiri kluba generalno igrala slab nogomet, od čega većinom i slabiji od prošle sezone, stoji. Ipak, treba uračunati i to da HNL nikad nije imao opasnije klubove sredine tablice od ove Lokomotive i Gorice te da je čak i Šibenik, koji je u drugom dijelu sezone bio najslabija momčad, imao u ekipi igrače poput Marina, Jakoliša, Čurića i Delića.

Iz te perspektive može se reći da je liga lagano narasla. Ovako napeta sezona stigla je u najboljem mogućem trenutku. TV prava mogla bi klubovima pružiti veću stabilnost u dugoročnim planovima i konačno bismo mogli dobiti dobrog "desetog" u ligi. HNL je skoro pomilovala i geopolitička situacija u sportu, ali izbacivanje Rusa iz UEFA-inih natjecanja nije donijelo mjesto u Europa ligi.

Tu je prostor za najveći napredak. Hrvatskom nogometu treba jedan pravi europski rezultat uz Dinamo, koji godinama nosi ligu u tom pogledu. Sjajno je što je HNL ove sezone bio zanimljiviji nego Europa, ali dobre igre s druge strane granice mogle bi donijeti konačnu potvrdu toga da se liga sjajno razvija.