U PETAK u Pekingu počinju 24. Zimske olimpijske igre, na kojima će nastupiti 11 hrvatskih sportaša. Više od pola naše delegacije otpada na alpsko skijanje - po tri skijaša i skijašice koji će nastupiti u slalomu, a većina njih i u veleslalomu na stazama u Yanqingu, 90 kilometara sjeverno od glavnog kineskog grada.

Baš na padinama planine Xiaohaituo, na kojima će se održati sva alpska natjecanja, Hrvatska već ima dva predstavnika, koji su tamo stigli mjesecima prije samog početka Igara. Igor Žiljak i Bojan Dimović u Kini su već gotovo četiri mjeseca, gdje im je povjereno sve vezano za pripremu i održavanje staza za alpsko skijanje.

Dan kad su Kinezi na Sljemenu banuli iz šume

Žiljak se istim poslom bavio od prvih utrka na Sljemenu, na kojem je odrastao te s vremenom svladao sve tajne ovog zanata. Posljednjih 15 godina radi i kao voditelj Skijališta Sljeme, a Kinezima su ga preporučili direktno iz FIS-a zbog uspjeha u održavanju staze na nižim nadmorskim visinama i višim temperaturama.

"Prije nekih pet godina banuli su na Sljeme ko partizani iz šume, iz vedra neba. Porazgovarali smo i glavni među njima mi pruži ruku i kaže: "Vidimo se u Kini." Tek sam kasnije počeo razmišljati o tome što mi je rekao i nakon dva mjeseca počela je prepiska mailovima, koja je trajala godinu i nešto", prisjetio se Žiljak u razgovoru za Index na kraju posebno dugačkog radnog dana, jednog od posljednjih u kojima se radilo na zasnježenju staza.

Prvi put je u Kinu otputovao nešto prije nego što će svijet saznati za pojam covid-19, a pandemija je znatno skratila njegov boravak tamo, ali treći je put došao 2. listopada i ostaje sve do 14. ožujka, dan nakon završetka Zimskih paraolimpijskih igara. Ali, kako su od svih ljudi u svijetu skijanja Kinezi došli baš do njega i Dimovića?

"Lako je napraviti snijeg u Austriji na -20 stupnjeva, na 2000 metara visine, a u FIS-u su im rekli da se u Zagrebu rade čuda na 1000 metara, odnosno samo 700 u cilju, na temperaturama malo ispod nule, na kojima nitko ne radi snijeg jednostavno zato što se ne isplati. Svi čekaju veće minuse, koji kod nas nisu tako uobičajeni. 

Od prvog dana organizacije utrke Svjetskog kupa na Sljemenu radio sam na izradi snijega i staze topovima i ratracima. Iza mene i cijele sljemenske ekipe postoje rezultati, na tih 1000 metara napravili smo fascinantne uvjete i super pripremljenu stazu za utrke. FIS delegacija to je prepoznala, znaju tko što na Sljemenu radi, procijenili su da nešto znam i kužim neke stvari i preporučili me Kinezima", ispričao je Žiljak.

Cijeli život na Sljemenu

Ima 46 godina života i praktički isto toliko iskustva na Sljemenu. Njegova je obitelj generacijama vezana za brdo iznad Zagreba. Njegov djed bio je jedan od radnika na žičari, a kasnije šef skijališta. Živio je gore s bakom, koja je bila kuharica u Brestovcu, gdje mu je odrastao otac koji je isto radio na Sljemenu.

"Kad sam se rodio, prvo me odveo gore, cijeli život sam na Sljemenu. Kao klinac htio sam kupiti nove tenisice, ali otac mi nije dao novac nego mi je rekao da ga mogu zaraditi na Sljemenu. Dao mi je mali ratrak s kojim sam počeo uređivati staze. Time se, dakle, bavim već 30 godina. Poslije sam bio monter u tvrtki koja proizvodi žičare, školovao se za rad s topovima, radio s proizvođačima opreme..."

U prijevodu, u raznim fazama života prošao je obuku za svaki segment rada na skijalištima, a takva svestranost i široko poznavanje materije pretvorili su ga u idealnog kandidata za jedan od najodgovornijih poslova u jednom od najvažnijih sportova najvećeg zimskog sportskog događaja na svijetu. Službena funkcija mu je savjetnik glavnog menadžera.

S njim je u Yanqingu i Bojan Dimović, kojeg su također prepoznali kao vrhunskog stručnjaka za rad na snježnim topovima i on je zadužen za zasnježenje staza. "Ali svi radimo sve na svim stazama", kaže Žiljak pa objašnjava kako im izgledaju dani.

Potrošili 1.6 milijuna kubika vode

"U timu nas je 12 stranaca i još toliko Kineza. Radimo snijeg na 300-tinjak topova, počeli smo krajem listopada, a završili ovih dana. Prije dva tjedna smo počeli sa zalijevanjem, iako ima još dijelova staza koje treba dodatno zasniježiti. 

Ukupno je 20-ak kilometara staza, za tehničke i brzinske discipline, za natjecanja i treninge, plus pristupna staza od još nekih 15 km. Za usporedbu, za sve skijaške staze na Sljemenu kroz cijelu sezonu potroši se između 60 i 80.000 kubika vode. Mi smo tu potrošili 1.6 milijuna.

Radi se po cijeli dan, ustajemo u četiri, u šest smo na skijalištu, oko podne se izmjenjujemo na gablecu, u pet popodne stižemo u ured, a onda se vratimo u hotel, nabrzinu u sebe ubacimo nešto hrane i u krevet."

Budući da naš dvojac radi upravo na izradi staza na kojima će nastupiti više od polovice hrvatskih sportaša na ZOI-ju, i na kojima se nacija može nadati i medalji Filipa Zubčića, logično je zapitati se koliku pomoć mogu dobiti direktno od izvora informacija o uvjetima.

"Čujemo se tu i tamo sa Zubčićevim trenerom i s Vedranom (Pavlekom, direktorom alpskih reprezentacija, op.a.), ali nema tu pretjerano puno informacija koje im mogu pomoći. I bez mene oni mogu provjeriti kakve su prognoze, kvaliteta snijega, pitali su me kakav je snijeg u odnosu na europski ili američki, ali kad se staza zasniježi i zalije, uvjeti su posvuda isti", kaže Žiljak.

Temperature padaju skoro do -40

A vremenski uvjeti su ekstremni. Ljeti se temperature mogu popeti do 45 stupnjeva, a ovih dana je na brdu padala i do -28, što je uz vjetar stvaralo osjećaj kao da je -38 stupnjeva. "Još je i jako suho, što stvara dojam još veće hladnoće. Ali kad se spustiš u grad, nije tako strašno, sigurno je 10 stupnjeva toplije", tvrdi hrvatski stručnjak u Kini, koji je oduševljen načinom organizacije.

"Kinezi su jako ponosni na ove Igre, uložili su u njih puno vremena i novca, nisu im pristupili šarlatanski, nego su se potrudili okupiti creme de la creme svjetskog skijanja da im se pomogne u svemu i stvarno brzo uče", smatra Žiljak te objašnjava kako se domaćini bore s pandemijom i kakvi su sigurnosni uvjeti.

"Prošlog tjedna ušli smo u bubble i sad smo praktički u polukaranteni. Po cijelom području postavljeni su mini bubbleovi između kojih ide poseban transport i u koje se ulazi kroz check-pointe. Živimo u centru Yanqinga, u hotelu koji je donedavno bio potpuno otvoren, a sad su oko njega doslovno podignuli zid. 

Policija je posvuda, nigdje ne možeš ući bez puno provjera i posebnih akreditacija, ne smiješ nositi upaljače. Čak smo morali praviti popise osobnih stvari koje imamo uza se, a mogle bi ozlijediti nekoga, pa smo tako morali navesti i skije zbog rubnika..."

Stroga pravila, ograničeno kretanje i stalna testiranja nisu stil života koji bi itko poželio na dulje vrijeme, ali Žiljak je sve spreman istrpjeti jer ovako važna i odgovorna uloga na Olimpijskim igrama svakako mu je najveća avantura života. A Kinezi su očito vrlo zadovoljni poslom koji je napravio.

"Žele ostati u obitelji FIS-a, prijavit će se za organizaciju utrka Svjetskog kupa i žele da ponovo dođem. Sumnjam da će je dobiti u idućih nekoliko godina, a onda, ne znam. Meni puno znači moje Sljeme."