Hrvatska je najbolja momčad SP-a, favoriti za naslov su u problemu

Hrvatska je najbolja momčad SP-a, favoriti za naslov su u problemu
Foto: EPA

ZAVRŠILA je grupna faza Svjetskog prvenstva u Rusiji. Otkrila nam je da su nogometna Azija i Afrika u padu, da se favoriti muče i da je Hrvatska prvo ime prvenstva. 

Azijski nogomet stagnira, afrički nazaduje

Afrika i Azija, uzmemo li kao referentnu točku 2010. godinu kada su Japan i Gana kao perjanice kontinenata igrale izvrstan nogomet, lagano posustaju za ostatkom svijeta. Nogomet na posljednjih nekoliko Afričkih kupova nacija je apsolutno negledljiv, a ovo je prvo Svjetsko prvenstvo na kojem nijedna afrička reprezentacija nije prošla među 16 najboljih. Pritom je najviše pokazao Maroko, koji igra stilski dotjeran i brz nogomet, ali mu je falilo sreće, preciznosti i pravih odluka u nekoliko prijelomnih trenutaka. Egipat je momčad sastavljena od deset igrača i jedne zvijezde, a on jednostavno nije bio spreman za ovaj turnir. Nigerija je opasna tranzicijska momčad, ali je naletjela na Hrvatsku u formi i Argentinu koja se protiv njih morala izvući. No zemlja od 190 milijuna stanovnika trebala bi imati krilo kvalitetnije od Iwobija ili boljeg vođu obrane od Ekonga. Tunis je na kraju pokazao tek da može biti tvrd orah bez konačnog produkta. Senegal je izrazito nesretno ispao, ali osim brzih kontranapada, nisu ponudili puno toga. Ovo je ujedno vjerojatno i prvi turnir nakon dugo vremena u kojem nema barem jedne afričke ekipe u koju se svijet zaljubio. Treba biti pošten i reći kako je brutalnost njihovih kvalifikacija ostavila neke od najboljih selekcija kod kuće. 


Saudijska Arabija dobila je trenera španjolskog pedigrea koji je nogometni idealist i pokušao je igrati pozicijski nogomet s jednom od najslabijih momčadi na turniru i već je na startu popio petardu. Iran je mogao biti jedna od najboljih priča turnira, ali na kraju su ostali za korak kratki. Australija je organizirana ekipa, ali talentom su među najdeficitarnijim momčadima turnira. Južna Koreja iskoristila je tek njemačko srljanje u nepovrat, dok je u ostalim utakmicama pokazala da nema igrača ni blizu Sonove kvalitete. Japan je na račun Senegala prošao dalje, ali ova vrsta je 2010. igrala nemjerljivo, a 2014. malo bolji nogomet. S obzirom na razinu ulaganja u klupski azijski nogomet i sve veću globalizaciju zbog čega igrači i struka idu tamo, i dalje ne vidimo znatnije pomake. Najave o azijskoj ekipi kao idućem novom svjetskom prvaku sada se čine kao SF roman loše kvalitete. 

Favoriti pokazuju velike slabosti

Argentina je sretna što se uopće plasirala na prvenstvo, a prošla je dalje kombinacijom sreće, sudačke pomoći i trenutkom Messijeve inspiracije. Tužno je gledati ekipu s toliko ofenzivnog talenta koja igra tako loše. Portugal ima prepoznatljiv stil igre kojim će namučiti bilo koga, ali koji će isto tako teško nadigrati ikoga. U grupi s Marokom i Iranom bili su jedan Iranov zicer udaljeni od ispadanja. Španjolska igra prekrasan nogomet, ali istovremeno i jako rizičan – to su suparnici koristili i u grupi, a tek ostaje za vidjeti kako misle taj problem riješiti u nokaut fazi. Nijemci su iz istog rezultata već otišli kući i pokazali su da je nevjerojatno teško braniti naslov. Pokušali su naglasak u ekipi staviti na prednju četvorku, od kojih je jedan stalno ozlijeđen (Reus), dva su u izrazitom padu (Özil i Muller) i samo jedan u pravoj formi, ali krivom kontekstu (Werner). Nisu na vrijeme prilagodili stil igre i priključili su se sada već prilično dugom nizu prvaka koji su ispali u prvom krugu na idućem turniru.

Francuzi igraju najružniji nogomet na svijetu. Ne stvaraju šanse, imaju hrpu talenata na klupi ili kod kuće kako bi umjesto njih igrale gromade u sredini terena, što izgleda sporo i dosadno. Ali to je strategija koju ovakav tip natjecanja i favorizira, a po klasi su u samom vrhu. Brazil možda ima najkomplementarniju i najuravnoteženiju jedanaestorku, ali dosad nisu briljirali. Ždrijeb ih je gurnuo u pakao i tek ćemo sada saznati je li ovo samo sjajna ili i šampionska generacija. 

Hrvatska oduševila, prate je četiri ekipe 

Hrvatska je, s obzirom na kvalitetu i očekivanja uoči turnira, prvo ime turnira dosad. Ima svježinu, moć, ima dva vrhunska veznjaka u životnoj formi i puca od samopouzdanja. Nakon dugo vremena strani mediji ne pišu samo o hrabroj ili talentiranoj naciji već o naciji čiji nogomet obožavaju gledati. Meksiko je sve do debakla sa Švedskom bio odmah iza Hrvatske po tom kriteriju. Imaju sjajan pozicijski napad i uzbudljive rotacije koje im daju dinamiku te velik potencijal u tranziciji. Imaju i dva izrazito podcijenjena igrača u Chicharitu i Veli, kojima je ovo zadnje zajedničko prvenstvo, a da su i dalje u dobrom stanju. Konačno, Belgija i Engleska su od svih favorita pokazale daleko najviše. Belgija ima dubinu s kojom se mogu usporediti tek Španjolska i Francuska, ali dolaskom Roberta Martineza ima i sve bolju igru. Podređenost ekipe tome da se optimizira Hazardov talent i lijepo strukturirani nogomet daju im za pravo misliti kako će konačno proći kroz auru favorita koji ipak razočara. Engleska ima mladu i zanimljivu ekipu i napokon ima trenera koji shvaća da se trebaju ugledati na ostatak vrhunskih ekipa, umjesto ostale ekipe na njih. Implementacija igre s tri braniča i sjajnog nogometa s puno rješenja na lopti najbolje je što smo od njih gledali u zadnjih 20 godina. Otvorio im se i ždrijeb, a na prvenstvo su stigli s minimalnim očekivanjima – eto sjajne šanse da konačno nešto naprave. Urugvaj ima sve osim ždrijeba – fanatičnu momčad ujedinjenu oko nogometne ideje koja počiva na destrukciji, najbolju obrambenu liniju na prvenstvu, radnike u sredini i dva napadača koji mogu postati zvijeri i svakome zabiti par komada.


Pravo tek slijedi

Iako je bilo mnogo napetih utakmica i neočekivanih rezultata, na kraju se plasiralo 15 od 16 momčadi za koje se to prognoziralo i prije prvenstva – tek je Švedska zamijenila Njemačku u tako predviđenom kosturu. To nije zbog toga što su reprezentacije iz drugog jakosnog šešira nevjerojatno dobre, već su favoriti oslabjeli. Bez obzira na to, prvenstvo je i dalje nevjerojatno uzbudljivo – dojam je, nakon dosta turnira, da svatko ima previše rupa da bi otišao do kraja. Pa ipak, za dva tjedna znat ćemo svjetskog prvaka, onog koji je najuspješnije sakrio mane koje je dosad pokazao. Ovo Svjetsko prvenstvo već je dalo velike priče i romane, a sada tek slijedi ono pravo. Dvadeset godina nakon turnira, nogometni svijet sjeća se tek poneke posebno upečatljive utakmice iz skupine. Onoga što slijedi sjećat ćemo se svi. Na neki način, Svjetsko prvenstvo tek počinje.

Želite li momentalno primiti obavijest o svakom objavljenom članku vezanom uz Svjetsko prvenstvo u Rusiji, instalirajte Index.me aplikaciju i pretplatite se besplatno na tag SP 2018

Index.me aplikaciju za android besplatno možete preuzeti na ovom linku, dok iPhone aplikaciju možete preuzeti ovdje.

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara