Ali, uz jednu "malu" razliku: Hrvatska je u međusobnom susretu dokazala da je za dvije klase bolja od suparnika po svim linijama, od golmana do špica. Ne samo zbog 18 udaraca na turski gol, od kojih je samo jedan prošao kroz Babacanove ruke, dok su ostalih nekoliko spasili on, stativa i prečka.

 

Nepremostivi kvalitativni jaz u korist Hrvatske bio je očit od početka do kraja i nepravedno je što Turci susret nisu završili s barem tri gola u mreži, što je realna razlika između protivnika, kako na papiru, tako i na terenu.

 

Turci izbušeni preko bokova jer su stajali predaleko od igrača 

 

Očekivali smo dvoboj u kojem će presuditi sjajni kreativci iz veze na obje strane, ali umjesto profinjenih tehničara koji dodavanjima osvajaju prostor, Hrvatska je protivnika, koji je amaterski stajao predaleko od igrača braneći se zonski, bušila preko bokova i neometanije nego na treningu s krila i više desetaka puta slala lopte pred Babacanov gol. Jedini, ali slabašan test za vratara na drugoj strani bio je Tufanov udarac glavom, ali i njega ističemo samo zato što je kuriozitet, nipošto opasnost.

 

Srna je, nakon Rooneya jučer, bio drugi zaslužni i osporavani veteran koji je na otvaranju Eura sjajnom predstavom pokazao kritičarima. Doslovno pola hrvatskih napada njegova je zasluga, kao i više upotrebljivih lopti koje je poslao pred gol. Srnina odlična igra vrijedi još više s obzirom da na desnoj strani nije imao pomoć od tamo prekomandiranog Brozovića. Čačić je to napravio kako bi Rakitić bio bliže golu, ali Brozović nije za desno krilo, kao što Badelj protiv jačih suparnika ne može igrati Modrićevog čistača. 

 

 

Vratimo se Srni; koliko god se mora istaknuti njegova utakmica koja je podsjetila na Euro 2008. i životnu formu, ono što smo sinoć istaknuli za Rooneya protiv Rusa, vrijedi i za Srnu kontra Turaka; s druge strane imali su nedostojnog protivnika koji ih je puštao da rade što žele. Caner je na njegovoj strani, poput Gonula na Perišićevoj, u srazu sa suparnikom izgledao kao impresionirani kadet bačen u ralje prekaljenih seniora.

 

Pogledom na rostere Hrvatske i Turske jasno je da su kreativni veznjaci najjači dio obje selekcije, ali Turcima je problem što im je to jedini dio momčadi na razini čak i ovakovog, najviše moguće proširenog Eura. Još gore im je kada se, kao na utakmici s Hrvatskom, dogodi da sva tri ofenzivna veznjaka odigraju očajno.

 

 

Kapetan i ključni igrač Arda Turan odigrao je tako da ga je Terim već u 69. minuti zamijenio "Turskim Messijem" Emreom Morom. Činjenica da izbornik nade u izbjegavanje poraza polaže na 18-godišnjaka, ma kako on talentiran bio, govori u kakvom je stanju Turska kada uvene trolist ofenzivnih veznjaka. 

 

Središnji polušpic Oguzhan Ozyakup, još jedan mladi (23) as turskog nogometa i najbolji igrač prvaka Bešikataša doslovno se nije vidio, ali ne zato što je Badelj odigrao utakmicu života, pa ga je Terim izvukao na poluvremenu, a Hakan Calhanoglu, "Doista turski Mesut Ozil" i veliki majstor slobodnjaka, tri koja je večeras izveo poslao je u Subašićeve ruke ili daleko od gola. 

 

Kada znamo sve ovo, jasno je zašto Turci, tanke prve momčadi i još tanje klupe, na kojoj im je najbolji igrač u izborničkom odijelu, minimalni poraz od Hrvatske mogu slaviti poput pobjede.