RUKOMET

Hrvatske rukometašice u zadnji tren su pobjegle iz Francuske: Odlučile smo riskirati

Hrvatske rukometašice u zadnji tren su pobjegle iz Francuske: Odlučile smo riskirati
Foto: HRS

IVANA KAPITANOVIĆ i Tea Pijević sjajan su vratarski tandem hrvatske ženske rukometne reprezentacije. Jedna je sezonu počela u Metzu (Francuska), druga u Lokomotivi. Viđale su se i družile samo tijekom okupljanja i utakmica reprezentacije.

Onda je iznenadna ozljeda Laure Glauser, koja je s Ivanom Kapitanović činila vratarski par Metza, otvorila vrata najboljeg francuskog kluba Tei Pijević.

Ovih dana su u Hrvatskoj i upravo su završile dvotjednu samoizolaciju nakon bijega iz Francuske koji bi mirne duše mogao na filmsko platno. Kako je to izgledalo, ispričale su za službenu stranicu Hrvatskog rukometnog saveza. 

Sat je odbrojavao posljednje minute, a ne sate i dane kada ste se uspjele ukrcati na zrakoplov za Zagreb, odnosno Split.

"Dakle, nakon treninga, oko 19.30 saznale smo da se odgađa sljedeći susret prvenstva. U 20.00 sati dolazi predsjednik kluba i kaže: 'Francuska se sutra zatvara, kreće karantena, tko god želi od igračica može u svoju domovinu.' Gledamo se ja i Tea, što da radimo. Nemamo avionske karte, autom je nemoguće doći jer treba proći mnogo zemalja, nitko nas neće pustiti. I odlučujemo riskirati. Znamo da ima direktni let iz Pariza za Zagreb. Ali ne znamo leti li još. Kupujemo online kartu, premda nemamo jamstva da će leta iz Pariza doista biti. Brzo pakiranje i u 05.00 sati ujutro jurimo vlakom iz Metza na pariški aerodrom. A tamo opći kaos. Milijuni ljudi. Nervoza do neba", rekla je Ivana pa riječ dala Tei:

"Let je u 12.00 sati. Na šalteru nam kažu vjerojatno će biti. Drugi opet da ga nema. Zovemo sve žive u Hrvatskoj da to pokušaju provjeriti. Čekamo cijelu vječnost dok nam na kraju nisu potvrdili da let postoji. Ali kako su kontrole užasno spore i komplicirane, kasnimo u Zagrebu na let za Split koji je trebao biti u 15.00. Sljedeći je tek u 21.00 sat. Nemamo automobil da krenemo same prema Dalmaciji. Iz Splita nitko ne može po nas jer je Stožer uveo zabranu putovanja izvan mjesta prebivališta. I čekamo do 21.00 sat na taj posljednji let, da bi s njega izravno otišle u samoizolaciju. Ja u Ploče, Ivana u Solin."

Kako ste preživjele samoizolaciju? To je još jedno pomalo šokantno iskustvo, posebno za nekoga tko je cijeli život u društvu, ekipi?

"Dosadno do bola. Toliko sam se poželjela mora, ono je tu do mene, a ja ne mogu do njega. Pogledala sam sve serije i filmove po nekoliko puta, pročitala sve što sam imala u kući. Milijun puta zvala iste ljude samo da mi vrijeme prođe. Ali izdržala sam. Sada znam da sam zdrava. Proputovala sam posljednjih mjeseci tko zna koliko gradova, promijenila bezbroj aerodroma, hotela, taj virus se mogao pokupiti bilo gdje. Ubila bih se da sam došla doma i eventualno zarazila nekoga od svojih", rekla je Ivana pa ponovno predala riječ Tei:

"Meni je tata u tzv. rizičnoj skupini tako da sam i ja morala biti sama 14 dana. Televizija, knjige, igrice, malo treninga i mobitel koji je spas u ovakvoj situaciji. To je bila dnevna rutina. Što se hrane tiče, moji su me držali kao kraljicu. Što god sam poželjela, oni bi donijeli, ostavili ispred vrata i nestali. Razmazili su me pa će mi to malo i nedostajati, ha,ha,ha…EHF je napravio novi raspored natjecanja po kojem bi se završni dio kvalifikacija za Europsko prvenstvo igrao turnirski od srijede do nedjelje u jednom gradu?"

Ostatak intervjua možete pročitati OVDJE

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara