Hrvatska juniorska rukometna reprezentacija izgubila je u finalu od vršnjaka iz Francuske 28:23  i uzela srebrnu medalju. Za Index o generaciji mladih rukometaša o kojoj svi pričaju, za Index Sport piše Mirza Džomba. 

Konačno pravi rezultat 

Finale smo izgubili u prvih 15 minuta, Francuzi su odmah otišli na šest razlike i tu je priči bio kraj. Pokušavali smo, stizali koliko smo mogli, ali nije bilo snage za preokret. Francuzi su bili predobri, bili su bolji i treba im čestitati. Nismo pohvatali konce, dok smo protiv Portugala u polufinalu igrali kao stroj, u finalu te igre nije bilo. Treba skinuti kapu Davoru Dominikoviću i svim igračima. Biti drugi na svijetu u izlaznom juniorskom godištu je genijalna stvar za hrvatski rukomet. To su igrači koji kucaju na vrata A reprezentacije, a neki su već tu. Nikad do sada u ovoj generaciji, koja je najvažnija, nismo imali pravi rezultat, a ovi momci su uzeli svjetsko srebro. Presretan sam jer smo nakon dugo vremena ostvarili jedan pravi rezultat za hrvatski rukomet, od kojeg će puno profitirati seniorska reprezentacija. Vidio sam igrače koji će se isprofilirati kao materijal za najbolju vrstu, a nije ista stvar kad u A reprezentaciji imaš one koji su tu slučajno, da popune prostor ili kad ti dio ekipe čine momci koji su bili drugi na svijetu.

Francuzi su zaustavili najjači dio Hrvatske 

Do finala su nas nosili vanjski igrači. Martinović, Šarac, Visterop i Jaganjac gazili su sve pred sobom, a Martinović je proglašen najboljim igračem turnira. Protiv Francuske to nije išlo. Previše nervoze, ishitrenih pokušaja, šuteva na silu. Ne može se tako dobiti Francuska. Najbolju momčad svijeta možeš pobijediti samo ako su svi najbolji igrači na visini zadatka. Ne treba puno kritizirati, treba slaviti.

Osmijeh na licu zbog vanjske linije 

Najveći dobitak ove reprezentacije su bekovi. Godinama najviše patimo u A selekciji na tim pozicijama. Vanjski šut nam je dugo vremena veliki problem, a bez vrhunskog vanjskog šuta nema ni medalja ni trofeja. Kad se ova četvorica priključe Duvnjaku, Karačiću, Cindriću i Stepančiću, to će biti strašno. Nemojmo zaboraviti Domagoja Pavlovića, koji je bio ozlijeđen, ali siguran sam da ima puno pružiti. Vjerujem da će se vrlo brzo isprofilirati bekovi koji će u godinama koje dolaze hrvatski rukomet vratiti u sam svjetski vrh i natjerati nas sve da se opet radujemo svakog siječnja. Kad samo i pomislim kakvu ćemo imati vanjsku liniju, osmijeh mi dolazi na lice. Klasa do klase, igračina do igračine. Na ovom turniru smo napokon dobili ono što nam je jako dugo nedostajalo da opet budemo u vrhu. Samo pustimo dečke da igraju i da se pravilno razvijaju

Vidim Dominikovića u A reprezentaciji 

Jako mi je drago zbog mog suigrača Davora Dominikovića na klupi. Kao igrač bio je strašno emotivan, takav je i kao trener. Svoj stav i karakter prenosi na igrače. Dok je igrao forte mu je bila sjajna obrana, a sad je i svoje igrače naučio da se samo vrhunskom obranom osvajaju medalje. Od srca mu čestitam. Davor ima potencijala, studiozan je, razumije rukomet i sretan sam da se i moja generacija opet vraća na velika vrata. Vjerujem da će jednom dobiti priliku voditi i najbolje što hrvatski rukomet ima, A reprezentaciju. Kada će to biti -  to je pitanje na koje drugi trebaju dati odgovor.