JOSIP ILIČIĆ, sjajni vođa Atalante o čijem smo filmskom životnom i profesionalnom putu iscrpno pisali, nakon što je postigao sva četiri gola za pobjedu kod Valencije 4:3 i plasman u četvrtfinale Lige prvaka postao je junak kojeg Italija očajnički treba.

Atalanta dolazi iz Bergama, epicentra koronavirusa koji dnevno ubija stotine ljudi u Italiji, i onda iz tog grada, koji je posljednjih dana postao zloglasan, konačno dođe i jedna lijepa priča.

Priča je to o senzaciji Lige prvaka, koja je u prvom nastupu u najjačem klupskom natjecanju svijeta do osam najboljih došla igrom za gol više i to kao klapa skromnih, simpatičnih tipova bez zvijezda.

Takvu ekipu, koja se nakon najvećeg uspjeha poklonila svom poharanom gradu, predvodi čudesni hrvatski Slovenac, koji sa svih talijanskih naslovnica nasmijan gleda napaćenu zemlju. Italija i Bergamo trebaju tog heroja i njegov smiješak, koji joj, kao što Iličić radi s terena Mestalle, poručuje: "Nema predaje!"

"Hvala, Božice", piše La Gazzetta dello Sport preko naslovnice na kojoj Atalanti zahvaljuje oslovljavajući je njenim nadimkom Dea ili Božica, dodajući da je Bergamu donijela "povijesnu radost u najstrašnijem času".

Iličića na istom mjestu naziva "fenomenom" i slavi ga što je, iako stranac, nakon pobjede trijumf posvetio Bergamu, "svom" gradu. 

La Gazzetta, tradicionalno škrta i stroga prilikom ocjenjivanja igrača, Iličiću je dala devetku i napisala da je "uzeo Božicu za ruku i odveo je na sedmo nebo".

Corriere dello Sport također ističe Iličića kao simbola "talijanske božice" i naziva "fenomenalnim autorom pokera".

Tuttosport je preko naslovnice razvalio "Iličić, genij Božice".