NA KAZALIŠTU SNOVA je prerano i prebrzo sve ofarbano u ružičastu boju, a kada prerano pomislite da ste sve probleme otklonili, tek onda imate veliki problem.

Na Kazalištu snova zaboravili mjerila, pobunjenici pretvoreni u junake

Manchester United je u kratkoj eri Ole Gunnara Solskjaera sebi dopustio ono što nije htio prihvatiti u oronuloj eri Josea Mourinha – slaviti rezultat, zaboravljati igru. Mnoge Unitedove zvijezde i vodeći britanski analitičari progutali su svoje riječi nakon Mourinhovog odlaska, kada su kritizirali igrače zbog bojkota portugalskog stručnjaka pa su nakon nekoliko boljih predstava protiv prosječnih ekipa Paul Pogba i družina odjednom postali junaci.

Osakaćena, ali opet izuzetno snažna mašinerija iz Pariza objasnila je to pobjedom 2:0 Manchester Unitedu na teži način.

Sve što je ostvareno po dolasku Solskjaera nije ništa drugo nego pozitivni šok, uspješna terapija oživljavanja umrtvljenih odnosa i tromosti. A to su kozmetičke promjene koje su prodane pod revolucionaran zaokret.

Naivno je uopće bilo povjerovati da i mnogo iskusniji i kvalitetniji trener od Solskjaera može napraviti značajne promjene u igri u periodu sezone s najgušćim rasporedom. United nije imao neki genijalan plan, samo je više htio. Igrači koji nisu htjeli boriti se za "Posebnog" jesu za "ubojicu dječjeg lica". I to je bila sva razlika između Mourinha i Solskjaera – dok je Portugalac bez ustručavanja ružio dečke, Norvežanin ih je milovao po glavi i govorio da su najbolji. A bježanje od istine nikad ne smije biti izbor. 

Bijeg od stvarnosti

Ostati neporažen u prvih 11 utakmica na klupi novog kluba i pritom zabilježiti 10 pobjeda fantastičan je uspjeh. Nepobitna je činjenica da su napravili bolji posao od čovjeka koji je smijenjen zbog loše igre i loših rezultata. Tu nema rasprave i to je tako.

Promatrati sve, međutim, kroz 10 pobjeda i jedan remi u periodu sezone kada vam nije sigurno ni četvrto mjesto ni ostanak u Ligi prvaka nije nimalo pametno. Zapravo, promatrati bilo što samo kroz rezultate obično nikada nije pametno. Jedino u nekoj varijanti kada osvojite trofej pa se onda lakše zažmiri na nedostatke.

Ako bismo tražili najveći dokaz u tvrdnji da se od dolaska Olea na Old Traffordu bježi od stvarnosti, onda bi to bila pobjeda protiv Tottenhama na Wembleyju. Slavio je United tada golom Rashforda 1:0, a statistika je pokazala da je Solskjaer ostvario najbolji start u konkurenciji svih trenera u povijesti Crvenih vragova jer bila je to njegova peta pobjeda u petom ligaškom meču – nijedan Unitedov trener osim Olea nije uspio početi s pet pobjeda u pet ligaških utakmica.

No nije to bio podatak koji je trebao ići u prvi plan na Old Traffordu. Tada je pravu sliku otkrio jedan drugi statistički podatak, a to je da je David De Gea skupio 11 obrana u tom meču. Zaboravljen je i tijek radnje iz drugog poluvremena – Tottenham je razarao ekipu Uniteda koja je rukama i nogama branila svoj gol.

Takva pobjeda Crvenih vragova uveliko se slavila, baš kao što se kritizirala pobjeda Uniteda nad Juventusom u Torinu (2:1) ostvarena u finišu meča do kojeg je United mogao gubiti s 3:0. 

Pretjerane pohvale

Ovakve usporedbe nisu obrana Mourinha, one su samo podsjetnik kako su na Old Traffordu zamijenili naočale kroz koje gledaju na stvarnost. Ako je Mourinho opravdano smijenjen i kritiziran, Solskjaerov učinak je onda apsolutno neopravdano slavljen.

United je imao probleme i protiv Leicestera (1:0) i protiv Huddersfielda (3:1) i protiv Brightona (2:1), a pogotovo protiv Burnleyja (2:2). U svim tim mečevima imao je itekako klimave periode, kada je rezultat mogao otići na drugu stranu. Ipak, u takve detalje nije se ulazilo.

Brojao se učinak Pogbe, uzlet Marcusa Rashforda, sve bolji Anthony Martial... Kao da se nikad ranije nije događalo da bilo tko od njih poveže nekoliko sjajnih utakmica. Recimo, taj isti Martial je zamalo srušio Chelsea na Stamford Bridgeu krajem listopada ove sezone, kada su Plavci tek u sedmoj minuti sudačke nadoknade izvukli 2:2. Martial je tada zabio oba gola, a United zamalo u gostima pobijedio ekipu koju su tada svi hvalili i koja nije imala poraza u ligi.

Sarrijev poučak

Osvrt na samo taj meč argument je za ovo što pišemo o sadašnjem Unitedu. Tad je Mourinhov United još uvijek koliko, toliko disao kao jedinka pa je zamalo srušio u tom trenutku sjajni Chelsea – to je ona razlika između trenutaka u kojima igrači žele i kada ne žele. Također, tad je trener Chelseaja Maurizio Sarri hvaljen na sva zvona zbog istih stvari koje mu se danas spočitavaju kao mane.

Zato je Unitedu meč s PSG-om poslužio kao ogoljenje istine. Thomas Tuchel je stigao bez Neymara, Thomasa Meuniera i Edinsona Cavanija te s Marcom Verrattijem i pokazao je da je njegov tim i u takvom stanju barem klasu iznad Uniteda u ovom trenutku. Klasu iznad Uniteda koji je iza sebe imao 10 pobjeda i remi u 11 utakmica.

Takav PSG je ugušio Pogbu, Martiala, Rashforda i Lingaarda, napravio je ogromne probleme obrani s Ericom Baillyjem i Victorom Lindelofom, a o predstavama svih navedenih se prosulo toliko hvalospjeva u protekla dva mjeseca.

Za United je vjerojatno najbolje rješenje bilo smijeniti Mourinha i krenuti u novu eru, dovesti čovjeka koji djeluje manje potrošeno i više inovativno, ali ono što je najgore za slavni klub je bježati od istine i vjerovati da su vam trener i igrači mnogo bolji nego što mislite. Mogu biti, ali sada nisu.