NOGOMET

Iz jedne akcije Maradone i Valdana može učiti svaki šef na svijetu

Iz jedne akcije Maradone i Valdana može učiti svaki šef na svijetu
Foto: Getty Images / Guliver image

POJMU "maverick" (osoba samostalna i neovisna uma, individualac, ekscentrik, disident) potrebno je novo značenje. Ovaj se izraz obično poistovjećuje s neovisnošću, ali može nositi i negativne konotacije, koje podrazumijevaju kompliciranje, tvrdoglavost i kaos. U društvu u kojem podjele stvaraju izoliranu radnu snagu, u kojem algoritmi i uspon umjetne inteligencije prijete sputavanjem ljudske kreativnosti, talentirane slobodnjake treba njegovati ili će otići. Što se više menadžeri budu slagali s takvim ljudima i što više njihovi suradnici budu razumjeli njihov doprinos, bolji će biti rezultati za sve.

Ben Lyttleton, u analizi za strategy-business.com, u središte postavlja primjer nogometnog trenera. 

Nogometni svijet, u kojem je najtalentiranijim igračima često najteže upravljati, dugo se bori s ovom problematikom. Kako se s tim nose nogometni treneri i što možemo naučiti od njih?

Kreativac ne smije postati odgovorni direktor 

Prvo treba objasniti o kakvoj vrsti mavericka govorimo. To su briljantni originalni mislioci, koji još nisu na vrhu korporativnih ljestvica, a ne odgovorni direktori, koji vjeruju da se granice mogu prelaziti kako bi im se prilagodile. Ova druga skupina predstavlja obavezu, a ovu prvu treba njegovati i prihvaćati kako ne bi postala poput druge.

Najbolji primjer nogometnog mavericka vjerojatno je Diego Maradona, genij koji je vodio Argentinu do slave na Svjetskom prvenstvu 1986. godine, ali su ga mučili njegovi unutarnji demoni. Prošlog je mjeseca objavljen novi dokumentarac o njegovom tegobnom životu. Jorge Valdano, kolumnist i poslovni savjetnik, bio je Maradonin suigrač u reprezentaciji na Svjetskom prvenstvu 1986. i trener španjolskog Real Madrida. Voli ispričati priču o čuvenom Maradoninom golu protiv Engleske u četvrtfinalu Svjetskog prvenstva, onom koji je kasnije glasovima izabran za FIFA-in gol stoljeća.

Kako Valdano kaže, Maradona je projurio iz svoje polovice terena, probijajući se kroz engleske braniče i pucao pokraj golmana te osigurao pobjedu. Valdano je cijelo vrijeme trčao uz njega. "Zašto mi nisi dodao?" pitao ga je Valdano nakon utakmice. Maradona je rekao kako je vidio Valdana, ali prije nego što je bilo što poduzeo, prošao je sve braniče i postigao gol. Nije mu trebao suigrač.

Nije lako voditi ljude koji su bolji od nas 

Upravo je zahvaljujući takvoj neovisnoj čaroliji Maradona inspirirao i vodio naciju do slave na Svjetskom prvenstvu, unatoč epizodama nasilja i paranoje te dugogodišnjim problemima sa zloporabom droge. Valdano ovaj ekstremni primjer koristi kako bi ukazao na to da nije lako raditi uz ljude koji su talentiraniji od nas. To ne znači da mavericke, koji u radnom svijetu prijeđu granicu lošeg ili čak kriminalnog ponašanja, što je čak i zlostavljanje ili maltretiranje, treba prihvatiti i tolerirati. Ono o čemu Valdano govori je kako postići da članovi momčadi prihvate blistavu individualnost na poslu.

Tijekom istraživanja za knjigu "Edge: Leadership Secrets from Football’s Top Thinkers" ("Tajne liderstva vrhunskih nogometnih mislioca"), autor Lyttleton pitao je Valdana koliko je teško raditi s individualcima kao što je Maradona.

"Nije lako živjeti s genijalcima, ali njihov doprinos daje takav kvalitativni skok da zaslužuju naporan rad i podršku kolektiva. Postoji transakcija između genija i momčadi", objasnio je Valdano.

Valdano i njegovi suigrači pitali su se jesu li spremni prihvatiti nekoga toliko posebnog, uključujući i njegove hirove, ekscentričnosti i, u ovom slučaju, ovisnosti. Valdanov je odgovor pozitivan, a njegovo je obrazloženje: "Ovaj će me genij učiniti boljim i pomoći mi da osvojim Svjetsko prvenstvo." Da budemo jasni, ne odobrava ovisnosti i nasilje. Na radnom mjestu kolege bi suradniku uvijek trebale savjetovati da potraži stručnu pomoć.

Nije sramota ne biti izniman talent u ekipi 

Mnoge se djelatnosti susreću sa sličnim, iako nešto manje ekstremnim problemom. Kako izvući najbolje iz zvjezdanih talenata, a istodobno osigurati da ostatak momčadi ostane na okupu i bude uspješan? Da bi se postiglo oboje, menadžment mora posvetiti vrijeme individualcu, ali isto tako i upravljati odnosom ostalih prema mavericku. Suradnici mogu biti frustrirani i možda im treba pomoć kako bi uvidjeli da ono što im maverick donosi vrijedi patnje i poteškoća, a u nekim slučajevima i dodatne financijske naknade.

Valdano na disciplinu, profesionalizam i nadasve poniznost poziva sve one koji se nalaze oko mavericka. Napominje kako nije nimalo sramotno ne biti izniman talent u skupini. Mnogi ljudi uopće nemaju priliku biti dio skupine s vrhunskim pojedincem. "Prava momčad teži izvrsnosti polazeći od kolektivne inteligencije. Neka okruženja, poput svijeta tehnologije, toleriraju genije bolje od ostalih. Oni savršeno razumiju da avantura bez rizika ne postoji", kaže Valdano.

Ego je prijetnja kolektivnom uspjehu 

Postizanje ravnoteže zahtijeva precizne komunikacijske vještine. Kad je maverick dobro vođen, stvara se krug vrlina, a menadžeri se razvijaju u učinkovitije lidere, koji su još bolje pripremljeni za rad s posebnim osobnostima i talentima. Imate li dovoljno sreće raditi s potencijalnim genijem, budite zadovoljni, kaže Valdano: "Ego smeta težnji za kolektivnim uspjehom. Uvijek su potrebni drugi ljudi da bi se postigao uspjeh."

Porast individualnosti u društvu stvara posebnu vrstu problema liderima. Prepoznao je to i bivši izbornik novozelandske nogometne reprezentacije Fritz Schmid: "Vidimo pomak u trenerskim i liderskim stilovima. Tradicionalni transakcijski model tipa 'ja nešto dajem vama, a vi mi nešto dajete zauzvrat' ustupa mjesto transformacijskom modelu vođenja, u kojem treneri prezentiraju igračima svoju viziju i uvjeravaju ih da se priključe projektu."

Schmid je objasnio taj novi odnos trenera i momčadi: "Neki igrači radije stvaraju svoj osobni brend nego da razmišljaju o momčadi ili kolektivu. Ali oni nisu u sukobu sa svojim trenerima, zato što su treneri pronašli pravi pristup za takve igrače. Ne radi se toliko o davanju zapovijedi, nego poznavanju onoga što igrače pokreće i što ih motivira da žrtvuju svoje kvalitete za momčad. Pritom interakcija i komunikacija postaju važne. Treba uvjeriti igrača, ali ne iz nogometnih razloga, nego koristeći njegove samosvijesti i socijalne kompetencije kako bi ga se privuklo u projekt."

Igrači kao neovisni poduzetnici 

Direktor njemačke reprezentacije Oliver Bierhoff o talentima u svojoj momčadi govori kao o "neovisnim poduzetnicima", pri čemu svaki igrač želi slijediti neki svoj put. "Nogometna momčad funkcionira poput poslovne jedinice. Radite na zajedničkom cilju, ali svi imaju i svoje planove", kaže Bierhoff.

Svoju ulogu Bierhoff vidi kao omogućavanje prilika igračima da iskoriste svoje platforme te svoje igrače voli povezivati s drugim mladim poduzetnicima. "Nova generacija ne želi samo izvršavati nego i samostalno oblikovati, razumjeti stvari i rješavati izazove", kaže Bierhoff. Jedan takav igrač, branič Mats Hummels, na primjer, dio svoje plaće daje Common Goalu, dobrotvornom pokretu koji promovira edukaciju, zdravlje i mir širom svijeta.

Dobar menadžer mora uvjeriti mavericka ili poduzetnika i momčad da kolektivna inteligencija može stvoriti rezultate koji će svima biti na zadovoljstvo. Kako kaže Valdano, poniznost je ključna, taština je korozivna, a pravi lider je onaj koji pronađe "zavodljivu ideju i uspije ju proširiti".

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara