HRVATSKA i Engleska od 20 sati igraju utakmicu polufinala Svjetskog prvenstva. Tim povodom vam, u suradnji s Yugopapirom, donosimo priču o prvoj nogometnoj lopti na prostorima Hrvatske koja je arheolozima bila dovoljan dokaz da se nogomet u Hrvatskoj igrao stoljećima prije nego na području Velike Britanije.

Srpanj 1973: Igra nogometa je izmišljena u Dalmaciji, a ne u Engleskoj? Iliri Dalmati šutirali su kožnatu loptu još prije naše ere!

Zahvaljujući upornom istraživanju sinjskog arheologa Josipa Britvića, Dalmatinska zagora je dobila novu, jedinstvenu i za čitav svijet pomalo čudnu atrakciju. Po onome što je Britvić utvrdio, a to su kasnije potvrdili i specijalni izaslanici Međunarodne nogometne federacije, nogomet se nije rodio u Engleskoj - već u dolini Cetine, nadomak Sinju!

O tome svjedoči dvije tisuće godina stari kameni reljef. On prikazuje mladog čovjeka i nogometnu loptu, a nalazi se ugrađen u jednoj obiteljskoj kući. Zapravo, nešto poviše ulaza u prodavaonicu šivaćih mašina, nadomak samog glavnog gradskog trga.

Stručni komentar sa fotosom spomenika prvog nogometa objavljen je u najnovijem biltenu Međunarodne nogometne federacije "Fifa News". Ovo može donijeti veliku reklamu za turizam Sinja. Sigurno je da će mnogi arheolozi iz čitavog svijeta sada navaliti u grad viteške alke, jer će svi, po običaju, na samom izvoru zanimljivosti htjeti osobno se uvjeriti u postojanje neobičnog spomenika.

Kako je spomenik sa likom mladog čovjeka i nogometnom loptom dospio na ovu zgradu u Sinju?

Po objašnjenjima koje nam je pružio ljubazni sinjski arheolog Britvić, spomenik je iskopan u selu Gardunu kod Trilja sredinom prošlog stoljeća.

Nešto kasnije, prvi vlasnik sadašnje kućice prenio ga je u Sinj i ugradio u svoju stambenu zgradu želeći, valjda, da se njegov dom bar po nečemu razlikuje od ostalih u tada malom mjestu. Time je svom mjestu učinio veliku uslugu. Sada će spomenik mladiću i nogometnoj lopti biti dostupniji turistima nego što bi to, recimo, bio u seocetu Gardunu, koje se baš ni po čemu ne razlikuje od hiljade sličnih u zemlji. A osim toga, do njega ne vodi asfaltni put kao do Sinja. Kako se i po kojim pravilima igrao ondašnji nogomet u dolini Cetine, nikome nije poznato. Međutim, sigurno je, po svim obilježjima sa spomenika, da su ga započeli njegovati još Iliri Dalmati. Bili su to možda najodvažniji od svih ilirskih ratnika.

Poznato je da su se preko 200 godina uspješno branili pred najezdom Rimljana ne dozvoljavajući im da ih pokore kao ostala plemena i narode uz obalu Sredozemlja. I ne samo da su bili sjajni ratnici, već su, u slobodno vrijeme vješto uzgajali stoku i bavili se ratarstvom. Posebno im je od ruke išlo obrađivanje metala i kamena. O tome svjedoče mnogobrojni spomenici koje su za sobom ostavili. Uz sve svoje djelatnosti, itekako potrebne za održavanje vrste, Iliri Dalmati su se rado zabavljali, i posebnom kožnom loptom koja je frapantno ličila na današnju popularnu "bubamaru"!

Igrali su neku vrstu nogometa. On je bio toliko popularan i osvajao gledatelje da su ga i pripadnici rimskih legija odmah prihvatili kad su već jednom uspjeli pokoriti i podjarmiti hrabre ratnike iz sadašnje Dalmatinske zagore.

Dogodilo se to u velikom ratu od šeste do devete godine prije nove ere. U njemu su hrabri ratnici napokon položili svoje oružje. U sveopćoj romanizaciji i oni su prihvatili sve navike života brojnih osvajača koji također nisu prezali od toga da prihvate i navike domorodaca. Naravno, one koje su im se svidjele. Tako je igra kožnom loptom dobila nove poklonike. Ubrzo se ona proširila na sve rimske legije. Postala je najpopularnija zabava najnižih predstavnika rimske vojske, a njegovali su je i zapovjednici.

Kao i svi njegovi vršnjaci i jedan sedamnaestogodišnjak, sin nekog komandanta centurije, zavolio je igru kožnom loptom. Svaki dan je vježbao s prijateljima. Zato, kad je nešto kasnije poginuo u jednoj od tada čestih bitki, njegov otac je podižući mu spomenik, htio na njemu obilježiti i sinovljevu ljubav prema igri prihvaćenoj od porobljenih plemena.

Tako je na nadgrobnom spomeniku, takozvanoj steli, prikazan mladić u sportskoj opremi onog vremena - sa kožnim naramenicama. Svojom desnom rukom on drži nogometnu loptu, sastavljenu od niza šesterokuta, što dovodi do uvjerenja da se ne radi o kugli ili nekoj drugoj zaobljenoj sportskoj spravi, već o pravoj pravcatoj lopti za igranje prvog nogometa na svijetu!

Ne zna se kada i kako je ovaj spomenik dospio pod zemlju da bi sredinom prošlog stoljeća bio otkopan i prenesen u Sinj, centar čitavog područja. Danas je, uz tradicionalnu "Sinjsku alku" i gradsku tvrđavu, sigurno najvrijednije povijesno znamenje tog malog, ali slavoljubivog gradića u srcu Dalmatinske zagore.

Napisao: Vinko Bezić (A-Š, 1973.)