Arjen Robben

Jedan potez Arjena Robbena

Jedan potez Arjena Robbena
Foto: EPA

IMA jedna genijalna izjava slavnog Brucea Leeja: "Ne bojim se čovjeka koji je vježbao 10 tisuća udaraca, ali se bojim čovjeka koji je jedan udarac vježbao 10 tisuća puta."

Ulazak s desne aut-linije prema šesnaestercu, fantastično kontroliranje lopte lijevom nogom, a onda pravovremena promjena pravca na lijevu stranu. Šut. I gol. Znaš što će, znaš kamo će, znaš kojom će nogom, ali ne znaš kad će. Nije bilo važno je li pred njim igrač Manchester Uniteda, Barcelone, Reala iz Madrida, Borussije Dortmund... Za jedan potez nije bilo lijeka, a znalo se da će doći. Arjen Robben taj je potez izvodio perfektno.

Znamo što će učiniti, ali...

Tajna je u tajmingu i varijaciji odluka. Tajming, odnosno odabir pravog trenutka za skretanje, i varijacija - da ne koristi stalno isti potez, nego da ponekad doda loptu ili ide prema van umjesto unutra. Prejednostavno objašnjenje i nemoguća misija.   

Taj ćelavi Nizozemac u 35. ljeto svog života ušao je s viješću da se oprašta od nogometa. Osam naslova Bundeslige, titule Premiershipa, La Lige, Eredivisije, Lige prvake, europskog superkupa, Svjetskog klupskog prvenstva, srebro i bronca sa svjetskih prvenstava, gomila individualnih priznanja... Toliko teških poraza i toliko velikih pobjeda. Sve je to sada iza Robbena. 

Iako je u toj prelijepoj igri od koje se upravo oprostio Arjen osvojio i osjetio gotovo sve, zauvijek će ostati upamćen upravo po tom potezu, toj kretnji, tom udarcu koji je vježbao 10 tisuća puta. A tako i treba biti jer taj potez ga je i proslavio, i dao mu spokoj s kojim sada može gledati unatrag.

Iako su mu ozljede prožele karijeru, ne spada u kategoriju igrača za koje se pitamo što bi napravili da ih nisu mučile ozljede. Naime, zaista je teško zamisliti što bi Arjen, kad govorimo o momčadskim trofejima i velikim utakmicama, još mogao ostvariti da tih ozljeda nije bilo. Možda bi imao više individualnih nagrada, odnosno bolju individualnu statistiku. Primjerice, u sezoni 2014./15. u samo 21 utakmici Bundeslige postigao je 17 golova i tako dijelio drugo mjesto na listi strijelaca s Robertom Lewandowskim, koji je tada skupio čak 10 nastupa više, dok je prvi strijelac lige Alexander Meier imao pet nastupa više i samo dva gola više. 

Ozljede su ga uništavale, ali on je izašao kao pobjednik

Kako god, u tom duelu između Robbena i ozljeda na kraju je pobjednik Nizozemac. A to samo još više govori o njegovoj veličini jer zbog ozljeda je u karijeri propustio više od 150 utakmica.

Zadržat ćemo se još malo na ozljedama jer one zaista govore o tome koliko je Robben bio psihički jak i koliko je držao do svoje fizičke spremnosti. Uostalom, takvi morate biti ako želite pobijediti slične nedaće. 

On je tako dobro održavao formu bez obzira na ozljede. To je pokazao još kao vrlo mlad igrač, i to na velikoj sceni. Naime, njegova prva sezona u najjačim ligama bila je 2004./05. kada je kao 20-godišnjak stigao u Chelsea iz PSV Eindhovena. Propustio je prvih devet kola sezone, ali to ga nije spriječilo da već u narednih 16 kola upiše sedam golova i sedam asistencija. Uz to, Chelsea je u tih devet kola bez Robbena postigao samo osam golova, dok je u 16 kola s njim zabio čak 41. Ovakav efekt Robben je imao i tijekom ostatka svoje karijere.

Od ranih tinejdžerskih dana pokazivao je da može postati igrač svjetske klase. Sa samo 16 godina debitirao je za Groningen u sezoni 1999./2000. Već u sljedećoj sezoni bilo je jasno da se radi o izvanserijskom talentu pa je bilo samo pitanje vremena kad će otići u veći klub. Na ljeto 2002. godine za oko četiri milijuna eura prešao je u PSV Eindhoven i već u prvoj sezoni osvojio naslov prvaka Nizozemske te u tandemu s Matejom Kežmanom dobio nagradu za najboljeg igrača kluba. On i Kežman bili su PSV-ovi Batman i Robin.

Za pet milijuna funti United može dobiti samo potpisani Robbenov dres

Brzo se pojavio i interes najvećih svjetskih klubova, a prvi je udicu bacio Manchester United. No sir Alex Ferguson i njegovi kolege iz kluba nisu to obavili na pravi način pa je u siječnju 2004. godine priča o njihovu sastanku s Robbenom procurila u javnost, što je razljutilo tadašnjeg predsjednika PSV-a Harryja van Raaija, koji je na špekulacije da United nudi pet milijuna funti, odgovorio: "Za taj novac mogu dobiti samo potpisani Robbenov dres."

Robben je na ljeto iste godine postao novi igrač Chelseaja, u koji je stigao nakon što je kao neizostavan član reprezentacije Nizozemske dospio do polufinala Eura 2004. Nastavak Robbenove priče manje-više djeluje poznato. S Plavcima je osvojio dva Premiershipa, dva EFL klupa i FA kup te izborio dva polufinala Lige prvaka. 

Nakon tri sezone na Stamford Bridgeu preselio se u Madrid, gdje je s Realom osvojio La Ligu već u prvoj sezoni 2008. godine. Međutim, građenje novih Galacticosa, odnosno dolasci Cristiana Ronalda i Kake na ljeto 2009. godine, rezultirali su Robbenovim odlaskom iz kluba. No otišao je tamo gdje će odraditi najbolje godine karijere.

Robben je s Bayernom doslovno osvojio sve, u Bundesligi je uspostavio dominaciju, ali je do osvajanja najvećeg trofeja u klupskom nogometu ipak morao biti strpljiv - morao je osjetiti gorčinu teških poraza.

A on jako dobro zna kako je izgubiti najveće mečeve. Uz toliko trofeja i pobjeda, Robben je stigao izgubiti finale Svjetskog prvenstva 2010. godine, kao i dva finala Lige prvaka 2010. i 2012. Da stvari budu gore, Robben je bio tragičar finala Mundijala i finala Lige prvaka 2012. godine. Protiv Španjolske je u tom finalu 2010. godine, manje od pola sata do kraja, izašao jedan na jedan s Ikerom Casillasom i promašio, a dvije godine kasnije u produžecima finala LP-a promašio je penal protiv Chelseaja. 

Tragičar i kralj

No i takvi porazi zapravo su iz ove perspektive pokazatelj njegove psihičke snage. Naime, upravo nakon njih ostvario je jedan od najvećih uspjeha koji nogometaš može ostvariti kad je 2013. s Bayernom osvojio sve moguće trofeje i usput zabio gol za pobjedu u finalu Lige prvaka. Tako je poslužio kao sjajan primjer čovjeka koji vjeruje u sebe i ne odustaje. I koji je nagrađen za to.

Njegovu karijeru obilježilo je mnoštvo sjajnih golova, a uvijek će se na listama najboljih pronaći ono remek-djelo protiv Uniteda na Old Traffordu u četvrtfinalu Lige prvaka 2010. Bayern je branio prednost od 2:1 iz prve utakmice, ali je nakon nešto više od 40 minuta igre bio na koljenima. United je vodio rezultatom 3:0 i nadu u povratak Bavarcima vratio je Ivica Olić pred kraj prvog poluvremena pogodivši za 3:1. Bayernu je za polufinale trebao još jedan gol.

Olakšavajuća okolnost za Nijemce, koje je tada predvodio Louis van Gaal, bila je isključenje naivnog Rafaela u 50. minuti. Robben i društvo imali su skoro cijelo poluvrijeme da s igračem više zabiju jedan gol i osiguraju polufinale. No nije bilo lako. Sve do 74. minute, kada je Franck Ribery - Robbenov najveći suputnik u Bayernu s kojim je činio jedan od najvećih tandema u povijesti nogometa - poslao centaršut iz kornera i pronašao Nizozemca. Ovaj je s ruba kaznenog prostora odlučio izvesti udarac kojim bi se mnogi prije osramotili nego proslavili. Naime, svim je igračima teško iz prve uhvatiti takvu loptu, posebno u takvoj utakmici pod tolikim pritiskom. No Robben nikad nije bio običan igrač. Doktorski je zahvatio loptu i smjestio je iza leđa Edwina van der Sara, a onda poput najvećeg mangupa proslavio gol. Ne znam što se dogodilo - bio je govor njegovog tijela, izraz njegovog lica. Nitko mu nije mogao ni zamjeriti nakon takve majstorije.

Robbena će mnogi pamtiti i po navici da simulira, odnosno pokušava iznuditi prekršaj, što je u mnogim situacijama bilo točno i nema potrebe tražiti izlike za njega. Bio je to valjda dio vica u njegovoj igri i još jedna finta, doduše nepoželjna, kojom je varao protivnike.

Svima bi možda bilo lakše da ih je Robben samo tako varao umjesto što je to činio tako da svi znaju, proučavaju i očekuju njegov potez, ali ga ne mogu zaustaviti.

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara