INDEX SPORT ima razgranatu mrežu novinara u Europi i svijetu, koji kao gostujući komentatori najavljuju i analiziraju važne sportske događaje. Na gostovanju na Index Sportu danas je Aleksandar Gligorić, novinar srpskog Mozzart Sporta, koji javlja kako se u Beogradu slavila povijesna pobjeda Zvezde nad Liverpoolom i što to znači za srpski nogomet. 

Još uvijek ne vjerujem što sam gledao sinoć. Bila je to najbolja nogometna noć u ovom vijeku za srpski nogomet. Vjerojatno znate da većina nogometnih navijača pretpostavlja Zvezdu odnosno Partizan uspjesima reprezentacije, tako da se ovaj uspjeh ne može mjeriti ni s jednim reprezentativnim. Reklo bi se da je riječ o najvećem podvigu od Barija do Tokija. Atmosfera na Marakani bila je nevjerojatna, što je potvrdio i veznjak Liverpoola Milner, koji je u jednom trenutku Zvezdinom igraču Degeneku rekao da takvo nešto nije doživio u karijeri. Alexander-Arnoldu su se navodno odsjekle noge pa ga je Klopp morao mijenjati već na poluvremenu. Također je zanimljivo kako je jedan engleski novinar Echoa napisao kako se Liverpool puno puta u povijesti provukao samo na račun lude atmosfere na Anfieldu, a da je sada pao na gotovo isti način.

Ako se pitate je li ovo potvrda da se Crvena zvezda vraća na staze stare slave, u vremena kada je bila u samom vrhu europskog nogometa - nerealno je na temelju samo jedne utakmice davati takve prognoze. Međutim, postoje određeni signali kako je optimizam utemeljen. Sinoćnja pobjeda nogometno čudo, a kao što znamo, čuda se ne događaju svaki dan. Budžeti i dalje igraju golemu ulogu u modernom nogometu, a po tom parametru Zvezda se ne može mjeriti s najvećim dijelom klubova koji trenutno nastupaju u Ligi prvaka.

Ovo je tek početak. Zvezda ima najboljeg trenera postjugoslavenske ere 

Dva uzastopna uvjerljiva poraza u Parizu i Liverpoolu bila škola za nogometaše Crvene zvezde, ali istovremeno i određen signal Englezima kako se u Beogradu ipak mogu malo opustiti i kako je domaćin zapravo više-manje bezopasan. Veliku ulogu odigrala je i Marakana. Iako to zvuči pomalo izlizano, ljudi ne shvaćaju koliko je to važan faktor u Zvezdinim uspjesima. Navijači su zaista 12. igrač Zvezde. Ono što je mene posebno impresioniralo jest što su nakon vodstva od 2:0 igrači Zvezde pucali od samopouzdanja i ponašali se na travnjaku kao da su zaista u svojoj kući i kao da ih ne zanima tko je protivnik. Naravno, ne smijemo zaboraviti ni srčanost momčadi, odnosno probijanje svih limita u izvlačenju kvalitete.

Ova momčad i ovi uspjesi u najvećoj su mjeri djelo trenera Milojevića, iako je činjenica da sjajno surađuje sa svim rukovodećim strukturama u klubu, koje su sada već sasvim spremne poduprijeti sve njegove vizije. To u Zvezdi nije postojalo od 1992. Milojević je pravi profesionalac i predan stručnjak koji je maksimalno posvećen svom poslu. Može biti primjer ili zvijezda vodilja mnogim ljudima u srpskom sportu, ali i društvu. Naporan rad i upornost uvijek se isplate.

Nikada nijedan trener u postjugoslavenskoj eri nije napravio toliki iskorak u nekom klubu u kratko vrijeme. U dvije godine promijenio je identitet momčadi i stvorio ekipu koja se može hrabro suprotstaviti svim sudionicima Lige prvaka, što 2018. godine ni u kom slučaju nije mala stvar. Za to bi većini trenera trebalo najmanje četiri-pet godina. Tek ćemo doznati koliko je zapravo dobru momčad okupio, odnosno koliki su njeni stvarni dometi. Netko kaže da je ovo maksimum, međutim ja držim da ma kako se teškom skupina činila, proljeće u Europi nije nemoguće i to ne samo osmina finala nego čak i četvrtfinale Europa lige. Ali ovo je samo početak puta. Ne treba odmah tražiti sve. Ova momčad tek je u stvaranju i tek će za nekoliko godina biti u zenitu. Tada bi vrlo lako mogli razmišljati i o prolasku skupine Lige prvaka.

Možda je najluđe što je junak utakmice bio Pavkov, potpuni autsajder. U klub je došao kao igrač na kojeg se ne računa u prvom planu, a onda je dan na posudbu. Iako je tamo prilično često zabijao, nikog nije uvjerio da je adut s kojim se može napasti Liga prvaka. Kako to u životu biva, spletom okolnosti i zahvaljujući ozlijedi velikog pojačanja Stojiljkovića, otvorio se prostor da Pavkov ostane na ljetnim pripremama. Malo po malo rastao je, a onda preokrenuo utakmicu u Salzburgu i bio svojevrsni junak plasmana u Ligu prvaka. No čak ni tada nije bilo sigurno da ostaje na Marakani, s obzirom na to da je postojala ponuda Valladolida i da je Zvezda dala golem novac za povratak napadača Boakyea. Ipak, Pavkov se nekako izborio za ostanak, vjerovao je u sebe i na koncu trijumfirao. Pavkov ima vrlo sličan put kao Nikola Žigić, korpulentni autsajder koji je iskoristio svaku šansu koju je dobio. Pavkov je od sinoć novi miljenik Zvezdinih navijača i iskreno ne pamtim kad su nekom igraču Crveno-bijelih nakon utakmice navijači pjevali kao što su to sinoć činili njemu.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala