KRIZA s koronavirusom jedna je od najvećih koja je pogodila hrvatski nogomet.

Prvenstvo je prekinuto prije gotovo dva mjeseca, a nastavit će se najvjerojatnije 30. svibnja budu li epidemiološke mjere povoljne. Klubovi su smanjili plaće igračima, otkazana je druga liga i bit će dobro ako se ovo prvenstvo na kraju dobro završi.

No prije 28 godina hrvatski nogomet, HNL i Hrvatska bili su u puno većim problemima. Zemljom je bjesnio rat koji je rascjepkao Hrvatsku, ali je i u takvim uvjetima 1992. godine organizirano prvo prvenstvo samostalne države koje je trajalo od 28. veljače do 13. lipnja. 

Nemogući uvjeti

Tri Hajdukova igrača bila su u Zboru narodne garde, a svi igrači Dinama, odnosno HAŠK Građanskog kako se tada zvao, izdvajali su četvrtinu plaće za HV. Igrači Istre nisu imali ni za kopačke, a na gostovanje u Split putovali su 15 sati brodom dok je Šibenikov trener Nikica Cukrov na treninge dolazio s ratišta, u odori Hrvatske vojske. 

Od 12 klubova u prvoj ligi koji su te "sezone" igrali po dvokružnom sustavu, čak pet ih je pola vremena provelo u autobusu, brodovima i trajektima, putujući do gradova i mjesta gdje su bili domaćini. Cibalia je tako, osim u Požegi, jedan meč kao domaćin igrala čak u Čakovcu, Osijek je domaćina glumio u Kutjevu, Đakovu i Donjem Miholjcu, Šibenik u Stobreču i Žrnovnici, Zadar u Solinu i Crikvenici, a posebno su se patili Dubrovčani koji su iz opkoljenog grada brodili do Blata na Korčuli, gdje su igrali većinu domaćih utakmica kad nisu igrali u Metkoviću, Istri ili čak Zagrebu.

Na današnji dan prije točno 28 godina, Dubrovnik je na Korčuli ugostio moćni Hajduk koji će mjesec dana kasnije postati prvak s tri boda više od Zagreba, ali treba naglasiti da se pobjeda tad bodovala s dva, a remi s jednim bodom.

Kako je u sjajnom tekstu 2017. godine na portalu marcopolosport.net napisao Nenad Kosović, igrači Dubrovnika su čitavu tu sezonu igrali s golemim inatom i ponosom jer su živjeli u okruženju u kojem je cilj svakog dana bio izvući živu glavu, a onda ćemo lako za nogomet.

Utakmicu koju Blato nikad neće zaboraviti

Na igralište Zlinje u Blatu natiskalo se službeno 1500 ljudi, a neslužbeno ih je bilo barem dvostruko više. Ljudi su sjedili po krovovima, penjali se po drveću i zidovima kako bi vidjeli Slavena Bilića, Joška Jeličića, Antu Mišea, Harija Vukasa, Ivicu Mornara, Tomislava Ercega i legendarnog Špacu Poklepovića. Blaćani su navijali uglavnom za Dubrovnik, a iz Vele Luke je došla velika skupina Torcide. 

"Oko terena se natiskalo četiri, pet tisuća ljudi. Atmosfera je bila fantastična. To nikad neću zaboraviti", rekao je tadašnji Dubrovnikov kapetan Milan Petrović zvani Rico. 

Hajduk je bio puno bolji, ali je čvrste Dubrovčane dobio jedva. Samo 1:0 i to golom u 73. minuti najboljeg strijelca lige Ardiana Koznikua. Veliki Hajdukov napadač bio je u debelom zaleđu, ali to nisu vidjeli ni pomoćni sudac Ante Kulušić ni glavni Atif Lipovac.

"Ne bi nas Hajduk dobio da nije bilo te sudačke pogreške. Neka se zna, prvo su tražili da se produži teren u Blatu. Drugima nije smetalo, ali njima jest. Onda su ljudi u Blatu cijelu noć radili kako bi produžili teren za četiri metra i kako bi se odigrala utakmica. Toliko o Hajduku u to vrijeme. Dobili su nas 1:0, a Kozniku je bio najmanje tri metra u zaleđu. Naravno da je Hajduk bio puno jači od nas i bio je puno bolji u toj utakmici, ali nas ne bi dobili", rekao je za Dubrovački vjesnik tadašnji trener Dubrovnika Luka Bonačić.

"Nikad nam ne bi zabili da nije bilo tog neregularnog gola. Prosvjedovali smo kod sudaca, ali nije bilo koristi. Tada još nije bilo onog pravila da ne smiješ vratiti loptu golmanu u ruke pa smo to često koristili. Igrali smo zatvoreno, čvrsto i borbeno, doktorirali smo s Bonačićem tu igru. Oko terena se natiskalo četiri, pet tisuća ljudi. Nikad neću zaboraviti tu atmosferu", rekao je za marcopolosport.net tadašnji Dubrovnikov stoper Nikša Skokandić koji je imao 20 godina.

Iako nije odigrao nijednu utakmicu na svojem domaćem terenu na Lapadu, koji je bio izgranatiran, Dubrovnik je tu sezonu završio predzadnji i spasio se ispadanja što je bio golemi uspjeh. U 1. HNL-a igrao je još dvije sezone kad je ispao i više nikad se nije vratio. 

1. HNL, 14. kolo, 5. svibnja, 1992.:

HNK Dubrovnik - HNK Hajduk 0:1 (Kozniku 73')

Blato, igralište Zlinje, gledatelja 1500, sudac Atif Lipovac (Zagreb), pomoćnici Ante Kulušić (Šibenik) i Stevo Brujić (Križevci)

DUBROVNIK: Božidar Butigan, Boris Mustahinić (od 76.Vehbija Čustović), Antonio Bagoje, Agim Đafa, Milan Petrović, Nikša Skokandić, Leo Krstičević, Ivica Klarić, Mirsad Dilberović, Boris Malić, Mario Božiković (od 70. Jakša Kolić).

Trener: Luka Bonačić

HAJDUK: Vatroslav Mihačić (od 46.Zoran Slavica), Joško Bilić, Mario Novaković, Mario Osibov, Eduard Abazi, Slaven Bilić, Joško Jeličić, Ante Miše, Ivica Mornar, Hari Vukas (od 64.Tomislav Erceg) , Ardian Kozniku.

Trener: Stanko Poklepović