JOSIP VUKOVIĆ (28) novi je igrač Osijeka. Splićanin je danas službeno predstavljen u Gradskom vrtu, a za ovog zadnjeg veznog igrača Nenad Bjelica je rekao da je profil nogometaša kakav je klubu nedostajao.

Iza Vukovića je zanimljiv nogometni put. Rođeni Splićanin prošao je sve mlađe kategorije Hajduka, a prvi profesionalni angažman imao je u Dugopolju. Nakon tri sezone stigao je poziv iz Hajduka, ali na Poljudu nikad nije dobio pravu šansu. Odigrao je 20 utakmica za prvu momčad Bilih i pet za B sastav. Nakon toga su slijedile dvije sezone u Istri, pa kratkotrajne avanture u Splitu i bh. ligašu Vitezu.

Prije dvije godine na bizaran način stiže u ukrajinski Olimpik iz Donjecka, a nakon svega osam utakmica stigao je poziv koji je promijenio sve – onaj iz portugalskog Maritima. Vuković se na Madeiri pronašao, odigrao je sjajno i napokon su počele stizati prave i ozbiljne ponude. Pričalo se i pisalo se da su ga željeli Chelsea, Leicester i Southampton, no splitski veznjak danas je stigao u Gradski vrt, gdje navijači, ali i Bjelica od njega očekuju velike stvari.

Kako je došlo do transfera u Osijek?

Moj agent i jedan čovjek iz Splita Joško Buzov su bili u kontaktu s ljudima iz Osijeka i Bjelicom. Poslali su neke moje snimke, a iz Osijeka su se javili s odličnim povratnim informacijama. Bilo je i boljih ponuda, financijski izdašnijih od ove Osijekove, ali nikad se u životu nisam vodio samo za novcem. Ne postoji bez veze ona izreka: 'Bolje biti prvi u selu nego zadnji u gradu.' Vratio sam se kući, Osijek je bio korektan i konkretan, svidio mi se projekt koji su mu predstavili, a telefonski poziv Nenada Bjelica sam po sebi je imao dodatnu težinu.

Bi li došao u Osijek da nije Bjelica na klupi?

Teško je o tome sad razgovarati. Osijek je i prije Bjelice krenuo ambiciozno s gradnjom stadiona i kampa. Naravno da je njegov dolazak učinio stvari puno ozbiljnijima, ali ne mogu reći da je isključivo Bjelica bio presudan da dođem u Osijek.

Što očekuješ od ove sezone i rada s Bjelicom? Trener Osijeka je poznat po tome da priznaje samo rad i da nonšalanciju ne oprašta ni najboljima, pa je tako u Dinamu reprezentativca Brunu Petkovića često znao slati na tribine ako nije bio zadovoljan pristupom. Jesi li spreman na to?

Ne znam koliko me poznajete, ali nikad u životu nisam ni jedan trening odradio pod kočnicom, a kamoli neku utakmicu. Naravno da sam spreman i tome se veselim. Što očekujem? Nisam gazda kluba pa da mogu davati obećanja da ćemo odmah napasti titulu, kao što nisam ni Messi pa da mogu obećati 20 golova po sezoni. Ono što mogu garantirati je da ću dati sve od sebe da suigrače učinim boljima i da s Osijekom napravimo što bolji rezultat. Vjerujem da možemo biti najmanje drugi i da ćemo se boriti za Kup. Znam koji su ciljevi kluba, ali to ne želim otkrivati. Neka to bude tajna.

Je li te Hajduk zvao?

Ne želim pričati previše o njima. Nekih kontakata je bilo, ali sve su to bili više inicijalni razgovori preko nekih trećih strana. Konkretne ponude iz samog kluba nije bilo pa mogu reći da me Hajduk nije zvao.

Je li ti krivo što nikad u svom klubu nisi dobio pravu šansu?

Iskreno, nije. Hajduk ima svoj put, ja imam svoj. Možda mi je žao samo radi grba i dresa koji obožavam, ali kad se osvrnem iza sebe, mogu reći da sam igrao za Hajduk, da sam igrao na krcatom Poljudu derbi protiv Dinama i da nemam za čime žaliti. Zašto nikad nisam dobio pravu šansu u Hajduku, pitanje je za ljude iz kluba, a ne za mene. Kad sam došao, trener je bio Tudor pa ga ja zamijenio Hari Vukas, onda je stigao Špaco Poklepović, a iza njega je stigao Vučević. U samo jednoj sezoni. To vam govori sve. Zašto nisam uspio u Hajduku, duga je priča, ali pokušat ću je što više sažeti. Bio sam jedan od najboljih mladih igrača u Hrvatskoj u svom godištu, jedini U-19 reprezentativac iz Dalmacije, ali problem je bio što nisam imao nikoga iza sebe, nikakvo zaleđe. Očito jedino tako možeš kod nas uspjeti. Sve je bilo super do ozljede, a onda je Hajduk dignuo ruke od mene. Pitam vas, bi li Rebić postao Rebić da ga nije Split istrpio ili bi li Vrsaljko bio ono što je danas da Dinamo nije imao strpljenja s njim? Naravno da ne bi. Jedino se u Hajduku uvijek nekamo žure i željeli bi sve sad i odmah. Znali su koliko vrijedim i opet nije bilo dovoljno. Kod nas ako odmah, u prvoj utakmici, ne zabiješ dva gola i ne pogodiš prečku, ne valjaš. Vjerujte mi, navikao sam se na takve komentare i ne osvrćem se na bedastoće malih ljudi.

Jesu li te podcjenjivanja iz Hajduka očvrsnula i jesi li zbog brojnih negativnih komentara u Splitu postao igrač kakav sad jesi?

Naravno. Sva ta silna omalovažavanja su me oblikovala kao igrača i pomogla su mi da pronađem sam svoj put. Bez obzira na to što mi je bilo teško, jer nikad nisam imao potporu ni od koga osim od oca i majke, nije mi padalo na pamet odustajati. Znao sam koliko vrijedim i da mogu uspjeti. Naši ljudi će ti sve oprostiti, samo neće uspjeh. Željeli bi sve imati, a da pri tome ne rade ništa. Otišao sam u Istru i Split, ali to su slabiji klubovi koji se uglavnom brane i tu je bilo teško napraviti neki iskorak. Ponuda je bilo jako malo, skoro ništa, pa sam morao uzeti stvari u svoje ruke.

Je li istina da si preko interneta pronašao agenta koji ti je onda pronašao angažman u Ukrajini?

Recimo da je istina. Međutim, taj momak, koji je mlađi od mene, nije nikakav agent, već je samo poznavao trenera Olimpika i poslao mu je moje snimke. Njemu se to svidjelo, no kako su oni mali klub, bez para, a tada je tamo vladalo ratno stanje, nisu mi mogli platiti avionsku kartu za Tursku, gdje su bili na pripremama. Trener mi je poručio da sam dobrodošao ako sam sebi platim put. To sam napravio, došao sam na trening i odradio sam ga savršeno. Svidio sam im se, ali imao sam peh da mi je pet minuta prije kraja treninga jedan suigrač stao na nogu i slomio sam mali prst. Morao sam se vratiti kući, ali su me čekali i uzeli su me. Tamo su me primijetili iz Maritima i doveli su me.

Koliko ima istine u navodnim ponudama Chelseaja, Southamptona i Leicestera?

Nekih priča i nekih kontakata je bilo, ali nisam toliko blesav da mislim da jedan takav tekst u nekim novinama znači da Chelsea traži samo mene i nikoga druga. To su gluposti i velika većina toga je plod mašte nekih engleskih tabloida, ali konkretni interes Southamptona je postojao, kao i ponude Metza i Toulousea. Ipak, odlučio sam se za Osijek i siguran sam da sam donio pravu odluku.

Načuli smo da si pasionirani fanatik Football Managera.

Malo je reći fanatik. Tu sam igru počeo igrati prije deset godina i za mene samo ona postoji od svih drugih igara. Duga je povijest mene i FM-a.

Hoćeš li sad igrati s Osijekom i planiraš li ići na osvajanje Lige prvaka?

Apsolutno, a Liga prvaka možda dođe za godinu dvije, ha-ha.