HRVATSKA je u finalu Eura. Uoči turnira otpisana i na put ispraćena bez ikakvih očekivanja, Červarova družina napravila je senzaciju i u epskoj borbi je srušila glavnog favorita za zlato Norvešku s 29:28 te je nakon dva produžetka izborila svoje osmo finale na velikim natjecanjima.

Najljepša i najluđa utakmica u povijesti eura koju je odlučilo nekoliko heroja

Nikad se na eurima nije odigrala takva utakmica. Toliko uzbudljiva, lijepa, nepredvidljiva i dramatična. Šveđani su u finalu Eura u Zagrebu prije 20 godina dobili Ruse na penale, ali ni ta utakmica se po dramatici ne može mjeriti s ovom koju su večeras odigrali Hrvati i Norvežani u Stockholmu.

Uoči polufinala plebiscitarno mišljenje svih rukometnih stručnjaka bilo je da će Norvežani slomiti Hrvatsku i da Duvnjak i društvo, ma kako hrabro odigrali, nemaju šanse protiv čudesnog Sandera Sagosena i brutalno brze norveške tranzicije. Sagosen je odigrao dobro, zabio je svoju porciju golova, ali nije mogao protiv momčadi. Hrvatska je večeras srušila velikog favorita momčadskom igrom. Heroja je bilo puno, kad bi netko stao, pojavio bi se neki novi junak, a Norvežani nisu mogli braniti svakog od njih.

Hrvatska je zaustavila norvešku tranziciju i tu je napravila pola posla

Veliko je pitanje bilo kako će Hrvatska braniti paklenu norvešku run'n'gun igru. Skandinavci su ubitačno brzim ritmom uništavali svakog rivala do sada i ključ je bilo zaustaviti kontru i polukontru. Fantastična 5-1 obrana Hrvatske u prvom poluvremenu je u tome uspjela i to je zbunilo Norvežane. Hrvatska je iz igre primila samo osam golova, a Marin Šego je na vratima bio perfektan.

Karačić kao Balić u prvom poluvremenu

Jasno je bilo da će se Norvežani u napadu orijentirati prema Stepančiću, no hrvatski bedem je bio hitar, pokretljiv i Norvežani u napadu nisu imali ideje. U tim je trenucima ritam davao nevjerojatni Igor Karačić koji je u nekim potezima neodoljivo podsjećao na Ivana Balića. Rješenja majstora rukometa iz Mostara rastvarala su norvešku 6-0 obranu, a Marino Marić je s crte nemilosrdno zabijao.

Kad je stao Karačić, na scenu su stupili Ašanin i Duvnjak

Karačić je golčinom otvorio i nastavak utakmice, a onda je stao. Luka Cindrić nije izdržao, bol je bila neizdrživa i teret kreacije bio je isključivo na leđima Karačića. Karačić je imao kontru za +4, ali Bergerud mu je to obranio i taj promašeni zicer pokolebao je hrvatskog playmakera. Norvežani su se na krilima svog vratara vratili, Tangen i Sagosen su počeli bušiti Šegu i Norveška je prešla u vodstvo. Hrvatska je tada bila na koljenima, ideje u napadu nije bilo, a obrana je teško branila norveške napade. Vjerojatno su Norvežani očekivali da je to to, da su prelomili utakmicu i da su Hrvati spremni potpisati predaju. Možda bi to napravila neka druga reprezentacija, ali ova Hrvatska nije imala namjeru odustati. Červar je napravio ključan potez kad je na vrata stavio Ašanina, koji je obranio sedmerac najprije Sagosenu, a onda i Joendalu. Hrvatska se vratila i do kraja smo gledali triler svih trilera.

Čudesni Dule i Musa spasitelj

Ostalo je 20 sekundi do kraja regularnog tijeka, Červar je uzeo minutu odmora i krenuli smo na sve ili ništa, sedam na šest. Međutim, napad je bio traljavo odigran, dva hrvatska igrača su se sudarila, pomoći s krila nije bilo i Duvnjak je morao iz očaja pucati u blok. Kapetan Hrvatske je poludio, znao je kakva je šansu Hrvatska imala i propustila je. Bacio je ručnik, urlao je i suigrači su ga jedva smirili. Nije bilo gotovo, na redu su bili produžeci. Borba divova. Norvežani su imali finale u svojim rukama, ali je Hrvatska u zadnjoj sekundi prvog produžetka dobila sedmerac. Na ovom turniru smo s linije sedam metara bili najlošiji, sve dok odgovornost nije preuzeo najbolji igrač svijeta. Duvnjak je bio siguran, miran i pružio je svojoj momčadi još jednu šansu. Šego je taj produžetak otvorio obranom, ali Joendal je ipak zabio za Norvešku. Marić, koji je odigrao utakmicu života, vraća sve u egal krasnom šraubom, a onda nekoliko minuta ničega i tako sve do posljednjih pet sekundi, kad je Hrvatska dobila svog još jednog heroja - Željka Musu.

Hrvatska je ovako dramatične utakmice odigrala protiv Španjolske u polufinalu SP-a 2003. i protiv Rusije na olimpijskom turniru u Atlanti 1996. U oba slučaja se na kraju okitila zlatom.

Pa nek bude tako i ovaj put. Drama je uvijek bila naš trademark. A sad po jedino zlato koje nam fali.