Kako je nastala najbolja klupska generacija i što joj treba za Ligu prvaka
Foto: Getty images / Guliver image
NAKON što je prvi put uzela naslov u klupskoj povijesti i malo prije nego što će igrati protiv Dinama finale Kupa Hrvatske za dvostruku krunu, vrijedi pogledati što je dovelo do Rijekina uspjeha. I što im nedostaje za idući veliki korak – onaj europski.
Atipičan model
Njihova igra, ali i model izgradnje ekipe drastično je drugačiji od uvriježenog stereotipa za ove prostore. Rijeka igra kompaktan i brz nogomet s brzim tranzicijama između svih faza igre, a veliku većinu bodova osvojili su luđačkim tempom kojim su gazili HNL "teretnjake". Gledamo li njihovu momčad, teško ćemo naći igrača koji će izuti iz cipela strane kupce kao što je to Dinamo mogao s Kovačićem, Modrićem ili Brekalom. Na prvu se ne čini kako se tu krije potencijalni superstar. To je zato što je to – istina. Popunjavanje kadra takvim igračima nije nimalo slučajno, koliko god određene situacije (poput pojačanja iz Dinama) bile atipične i teško očekivane u normalnijoj ligi.
Jasan plan
Teško je povezati riječ kontinuitet s Rijekinom transfer-politikom znamo li da su klub ove sezone, ili krajem prošle, napustili Samardžić, Mitrović, Bezjak, Lešković, Močinić, Brezovec i Tomasov, što je preko pola udarne postave. Ipak, Rijeka nije ništa lošija momčad, nego poprilično bolja. Kako? Jednostavno – Rijeka ima ciljano pojačanje tamo gdje zna da će prodavati. Dovođenjem Andrijaševića, Gorgona, Gavranovića i Eleza popunile su se nužne rupe nastale ovim prodajama – Elez je popunio ispražnjenu stopersku poziciju i pokazao da je puno više od odbjeglog Hajdukova nedokazanog talenta, Gorgon je donio brzinu i opasnost tamo gdje je nestala odlaskom Tomasova, Gavranović je konačno for koji barem djelomično polučuje učinak koji je nekad donosio Kramarić, dok je Andrijašević stigao kao završni dodir, onaj koji je na kraju i odlučio prvenstvenu utrku. Koliko god Rijeka prodavala, tržila ili posuđivala, ona se jačala. U posljednjim trima sezonama u kojima je i kreirala ekipu za najveći uspjeh u klupskoj povijesti, Rijeka je uprihodila transferima 27 milijuna eura više nego što je potrošila. I dok velike riječi hvale trebaju stići na adresu skaut službe koja je fantastično prepoznala tržišno podcijenjene igrače, glavni tvorac ove Rijeke je tip koji spava sa šiltericom na glavi.
Jednostavno i bolno efikasno
Nogomet Matjaža Keka u 8 od 10 slučajeva neće vas naročito oduševiti. Njegov nogomet ne odlikuju taktičke bravure još neviđene na ovim prostorima ili stil zbog kojeg ćete grozničavo po internetu tražiti snimke tih utakmica. Njegova formula vrlo je jednostavna i bolno efikasna. Brzi i prodorni igrači uz aut liniju omogućuju im vrlo brzo "otvaranje" terena, odnosno razvlačenja suparnika po širini terena, što otvara rupe po dužini koje onda koriste Andrijašević ili Gavranović. A ako je pas prema njima zatvoren, kontinuirano dizanje linija omoguće im da nakon centaršuta vrlo brzo zatvore suparnika u njegovu kaznenom prostoru. Kada to uspješno radite kroz period duži od pola sata, to je sasvim dovoljno za našu ligu.
Slovenski "Švabo“ prilagodbama je uzeo titulu
Rijekin stoperski par objektivno je slabiji od dueta Samardžić – Mitrović. Odlaskom Tomasova izgubio se jedini igrač koji je djelovao kao da uvijek može nešto "izmisliti“ i kreirati šansu za svoju ekipu. Što je Kek napravio u novonastalim okolnostima? Dodatnim promoviranjem Bradarića koji je odigrao 1200 minuta više nego prošle sezone dobio je u sredini terena novog organizatora igre, uz to defenzivno vrlo ozbiljnog koji omogućuje konstantne dolaske prema naprijed Rijekinim bekovima. Uvlačenjem Mišića prema sredini terena u trenucima kada Rijeka napada postavljenu obranu dao je dodatnu stabilnost svojoj momčadi i maksimalno oslobodio Andrijaševića koji je golovima iz drugog plana odlučio prvenstvo. U svakom trenutku u igri znalo se koje opcije postoje i tko je zadužen otvoriti koji koridor kako bi napad disao – za razliku od većine domaćih ekipa koje su navikle na spore izmjene posjeda, automatizam u momentalnim tranzicijama omogućio je Rijeci da kontinuirano lovi suparnika izvan pozicije. Dodatnim parom svježih nogu u sredini terena, njihov presing je sada bio konzistentniji kroz duži period utakmice, a logične rotacije u napadu omogućile su im i da dulje vrijeme provedu na suparničkoj polovici. Za razliku od proteklih sezona kada su znali imati bljeskove u derbijima, a onda se povući, oslanjajući se na pouzdani stoperski duo, pri čemu bi najčešće „srknuli“ gol i izgubili bodove, sada su odmaknuli igru mnogo dalje od svojeg gola. Takva, hrabrija i otvorenija Rijeka konačno je počela sustavno gaziti slabije ekipe od sebe. Sada je pred njima novi izazov.
Što u Ligi prvaka?
Teško je reći iz ove perspektive. Povijest i glasine nas uče kako će se određen dio ekipe poprilično promijeniti, a svaka promjena vuče za sobom potrebu za prilagodbom, bez obzira na sličnost ili kvalitetu novih igrača. Kek je svoje dosadašnje europske avanture gradio svjestan svoje kvalitativne podređenosti (pa je znao i pretjerati onda kada to nije bio slučaj, kao protiv Aberdeena) na strpljivom zonskom presingu i brzim izlascima preko nebranjenih bokova. Dinamo se znao postavljati protiv Lyona kao protiv Splita, pa bi u pravilu susrete s jačim suparnikom iz Europe završavao u debelom minusu. Tada je Kek možda imao i mrvicu više čistog talenta u ekipi, ali sada ima puno uigraniji sustav i konačno srušenu psihološku barijeru za najveća dostignuća. Župarić i Elez u paru nisu idealni za visoku obranu koja će sigurno puno češće biti testirana nego u HNL-u, brzina (a u Župarićevu slučaju i biologija) nisu na njihovoj strani u duelu protiv europskih strijelaca i stoperska pozicija možda je najočitiji prostor za kadrovski napredak. S obzirom na stalnu potrebu za rastom i (barem) minimalnim rastom i razvojem sustava te Malešovo zdravstveno stanje, organizator igre u sredini terena mogao bi biti veliki dobitak za Rijeku. Netko tko će iz dubine terena moći kreirati napad onda kada Bradarić bude zatvoren, a Andrijašević visoko na terenu. U klub se, prema najavama, vraća i Tomasov, brza opasnost u ofenzivnom dijelu s krila.
U sistemu u kojem igra, Rijeci osim podebljanja konkurencije ne fali mnogo. Velik oprez pri takvoj procjeni stavljam uslijed nepredvidivosti prijelaznog roka. Jedno je sigurno, razornim osvajanjem lige pokazali su kako pred njih treba staviti puno veći izazov. Na klupi imaju jako dobrog čovjeka za prijelaz u iduću fazu.
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati