Kako je Platini govorio prije 37 godina: "Ja ne kradem novac, oni mi ga daju"

Kako je Platini govorio prije 37 godina: "Ja ne kradem novac, oni mi ga daju"
Foto: Getty Images / Guliver Image

LEGENDARNI francuski veznjak i bivši predsjednik FIFA-e Michel Platini danas je uhićen zbog sumnji u korupciju prilikom izbora Katara za domaćina Svjetskog prvenstva 2022. godine. Nakon svega što se događalo, zanimljivo je vratiti se u prošlost i pogledati kako je Platini razmišljao prije nego što će doživjeti vrhunac svoje nogometne slave, u intervjuu koji je u travnju 1982. godine s njim napravio Ivan Ćurković za časopis Intervju. Prenosimo ga u cijelosti, u suradnji s Yugopapirom.

U to je vrijeme još igrao za Saint-Étienne i pripremao se na odlazak na kraju sezone, pa iako je tvrdio da odlazak u inozemstvo nije opcija, samo nekoliko mjeseci kasnije otišao je u Juventus.

DVADESET godina sam bio profesionalni nogometaš, nastupao sam u dresu Veleža, Partizana, Saint-Étiennea, jugoslavenske reprezentacije i raznih selekcija - dakle, igrao sam i gledao tisuće utakmica i desetine tisuća nogometaša - i mogu reći da nisam sreo niti jednog s tako dobrim pregledom igre i točnom predajom lopte, kao što je kapetan francuske reprezentacije Michel Platini.

Za tako sjajne karakteristike, posebno neophodne graditelju igre, koje ima Michel Platini, postoji samo jedno objašnjenje: on na terenu ima obavezu manje jer, jednostavno, on ne mora gledati loptu. Nisam sreo igrača koji tako sjajno osjeća taj neuhvatljivi predmet. Jednostavno, mogao bi igrati i vezanih očiju. To ga oslobađa da može vidjeti više od drugih, primijetiti i najmanje pukotine u redovima protivničke momčadi i elektronskom točnošću uputiti loptu baš tamo gdje će naići suigrač koji ima najviše izgleda da uspješno nastavi akciju.

Učinio bih nepravdu ako bih čitatelju nametnuo dojam da su to jedine vrijednosti Michela Platinija. Njegove kvalitete je gotovo nemoguće nabrojati, lakše je nabrojati mane: Platini nije dovoljno agresivan, nije atletičan, nema izrazite crte vođe. Kada bi još to imao, njegove vrijednosti bi bile ispred Cruyffa.

Žao mi je što jugoslavenski nogometni navijači, ipak, malo znaju o Platiniju, s obzirom na to da on spada u sam vrh europskih nogometnih zvijezda. Nadam se da će i ovaj intervju na neki način približiti ovog nogometnog genija našim čitateljima, a siguran sam da će Svjetsko prvenstvo ovoga ljeta i vas uvjeriti da nisam pretjerao s pohvalama.

Michel Platini je miran i odmjeren mladi čovjek. Oženjen je, ima dvoje djece, 27 mu je godina. Poniknuo je u Nancyju, a nešto više od tri godine nastupa za najuspješniji francuski klub Saint-Étienne. Ovog ljeta mu istječe ugovor s francuskim prvakom i danas najaktualnije pitanje među ljubiteljima nogometa ovdje je: kamo će otići njihov ljubimac.

"Lakše ću se sakriti u Parizu"

"Sasvim sigurno neću ostati u Saint-Étienneu. Za to imam nogometne i osobne razloge. Najvjerojatnije ću potpisati za Paris Saint-Germain i igrati s vašim Šurjakom. Pariz me privlači i zbog toga što ću se u tako velikom gradu, u tako velikoj gužvi, moći lakše sakriti."

Dolazi li u obzir i odlazak u inozemstvo?

"Ne. Već sam odbio i najprivlačniju od tih ponuda, da prijeđem u Arsenal ili Manchester United. Ići ću igrati i živjeti u Pariz. U tako velikoj gužvi moći ću se lakše sakriti." 

Ovdje je važno napomenuti da se danas u Francuskoj nitko ne bi usudio prodati Michela Platinija nekom stranom klubu. Jednostavno, ne postoji novac kojim se mogu kupiti nacionalne vrijednosti, a Platini je upravo to. On je imao sreću što je igrao u malom klubu, tako da navijačka podjela za njega nije postojala. On je idol cijele Francuske, pa je zanimljivo čuti što za Platinija znači poziv u reprezentaciju.

"Dok sam bio u Nancyju, svaki poziv je bio doživljaj koji je tražio psihičke pripreme. Saint-Étienne je drugo, odatle se najbrže stiže do reprezentacije i sada ti pozivi imaju sasvim drugu boju. Inače, vrlo sam ponosan kada čujem "Marseljezu".

Vi ste podrijetlom Talijan i malo je nedostajalo prije tri godine da odete u Inter...

"Kad smo nedavno igrali protiv Talijana u Parizu, dok sam slušao 'Marseljezu', imao sam čudan osjećaj. Pomislio sam: moglo se dogoditi da ja budem u protivničkoj momčadi dok je svirala francuska himna."

Sada je najaktualnija tema Svjetsko prvenstvo. Kakve šanse dajete Francuskoj?

"Realno je da prođemo prvi krug, a sve ostalo bi bilo bonus. Objektivno, od nas su bolji Brazil, SR Njemačka, Argentina, pa i Španjolska na svom terenu."

Svjedok sam da vas francuski izbornik Hidalgo pita o igračima koje ste nedavno gledali u francuskom prvenstvu ili kupu. Vi tada obično dajete prilično suzdržane ocjene.

"Ja mogu reći svoj dojam o igri pojedinih igrača, ali ja nikoga i nikada ne preporučujem. To prelazi moje kompetencije."

Na utakmicama protiv Nizozemske i posebno Italije, koju je Francuska pobijedila nakon 62 godine, proglašeni ste junakom tih susreta. Je li ovo vaš maksimum?

"Ne znam. Ja to ne želim. Forma je ciklično stanje, čak ni igrači s velikim iskustvom ne mogu je dozirati. Moj problem je uvijek početkom sezone kada 15 dana ne mogu doći sebi. Moje fizičke kvalitete su osrednje."

Što vas onda izdvaja od ostalih?

"Možda bolja tehnika, pregled igre; općenito vizija utakmice."

Do kada francuska reprezentacija može računati na vas?

"Ne vidim nijedan razlog koji bi me mogao spriječiti da nastupim i na Svjetskom prvenstvu 1986. godine. Jako mi je stalo da održim dobru formu do 1984, kada će se finalni dio Kupa Europe igrati u Francuskoj."

"Nije mi neugodno, zaslužujem taj novac. Ne kradem ga, nego mi ga oni daju"

Pred velika natjecanja uvijek je aktualno pitanje dopinga. Jeste li vi nekad uzimali neke stimulanse?

"Na pripremama reprezentacije mi imamo kuru vitaminizacije. Ja sam čak i to izbjegavao."

Vaš transfer je sad zanimljiv i zbog iznosa koji ćete dobiti. Vrijeđa li vas ponekad to što se o transferu nogometaša govori kao o prodaji robe?

"Ne. To je zakon ovoga posla. Mene nisu prodavali, otišao sam iz Nancyja kada mi je istekao ugovor. Ja poštujem sve do kraja."

Vi ste jedan od najbolje plaćenih Francuza. Čini li vam se da ste privilegirani, ili možda preplaćeni?

"Smatram da zaslužujem taj novac. Ja ga ne kradem, oni mi ga daju. A da to nisam ja, bio bi netko drugi i ljudi bi na isti način bili ljubomorni. To je sustav, a ja nisam onaj koji ga treba mijenjati."

Je li vam neugodno zbog suigrača koji zarađuje i 20 puta manje od vas?

"Nije mi bilo neugodno kada su drugi igrači dvadeset puta više zarađivali od mene. Dva puta, 1976. i 1977. godine, proglašen sam za najboljeg igrača Francuske, a moja plaća je tada bila bijedna. Tada nitko nije protestirao da nisam plaćen prema učinku i reputaciji. Na novac nikad nisam ni mislio, igra je bila ta koja me fascinira - a novac je došao sam po sebi."

Je li vam publika ikad zviždala?

"Da. Onda sam napustio Park prinčeva, ne iz kukavičluka, nego sam smatrao da je to bolje za momčad. Sve zvijezde moraju biti spremne čuti i zvižduk."

"Želim originalan kraj i novo iskustvo"

Rekli ste da ne dolazi u obzir odlazak u inozemstvo. Ipak, kad biste birali između Engleske i Brazila...

"Izabrao bih Brazil zbog elana kojim igraju nogomet. Što se tiče Engleske, lakše bih se naviknuo na njen nogomet, nego što bih se adaptirao na tamošnji život."

Ima izgleda da nogomet u SAD-u doživi bum i da tamošnji klubovi počnu plaćati veće iznose od svih drugih?

"Moglo bi se dogoditi da na kraju karijere odem na kraće vrijeme u SAD. Želim originalan kraj i još jedno novo iskustvo, a za to ne vidim druge mogućnosti izvan SAD-a."

Poznate obično pitaju i za najdražu uspomenu, gol...

"Najdraža uspomena... Nije jednostavno: dva Svjetska prvenstva, Olimpijske igre, titula prvaka s Saint-Étienneom, Kup s Nancyjem. Ipak, Kup s Nancyjem... Što se tiče gola, mogu reći frazu: najbolji će doći. Često se miješaju lijepi i važni golovi. Puno su mi pljeskali, hvalili me, više puta ponavljali snimku jednoga gola koji sam postigao za Nancy protiv Olimpiquea. Trésoru sam proturio loptu kroz noge, a potom golmana Migeona lobovao. Aplaudirali su mi, a ja sam bio junak koji se ispričavao. Trésor mi je prijatelj. To mi je pokvarilo radost."

Hoćete li biti trener?

"Ne vjerujem."

Jeste li se bavili drugim sportovima?

"U školi sam igrao košarku, ali nisam dovoljno izrastao za taj sport."

Sad i žene igraju nogomet...

"Gledao sam više utakmica. Nemam ništa protiv, jer one imaju zadovoljstvo da igraju, a zadovoljstvo je važnije od konvencija."

Svijet potresaju mnogi problemi. Diraju li vas muke Poljske, Irana, Afganistana, Salvadora, gladi u svijetu?

"Sve me to zanima. A dira li me? Što bih ja mogao učiniti za Poljsku? Tu moć nemam. Mene, kao zvijezdu, mogli bi upotrijebiti za neki program, ali se tu suštinski ništa ne bi mijenjalo. Žalosti me što postoje ratovi, glad, bolest. Pomažem više dobrotvornih organizacija, između ostalih i UNICEF. Nažalost, imam dojam da to ništa ne rješava."

Problemi mladih su aktualni u cijelom svijetu?

"Imam djecu i ona rastu i razvijaju se, pa sam za probleme mladih i s te strane zainteresiran. Odgajam djecu u slobodi, da razmišljaju, da imaju svoje ideale. Ali, to je sve lakše reći nego učiniti."

Vi ste vrlo popularni, čak slavni. Kako to podnosite?

"Ja to ne osjećam u sebi, već u ponašanju ljudi prema meni. Radim posao s radošću. Slava je, inače, samo dokaz da smo uspjeli."

Koja je vaša najveća želja?

"Da živim u ljubavi i prijateljstvu sa svojom okolinom. Da moja obitelj i prijatelji ne budu bolesni."

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara