Foto: Screenshot

DANAŠNJE generacije gejmera i rekreativnih fanova videoigara obilježit će League Of Legends, CS:GO, Dota ili neka druga. Ponuda je golema, igara je stotine i mi iz nešto starije generacije volimo reći da je u cijeloj priči nestalo malo romantike.

Malo koju generaciju, kao onu iz sredine 80-ih, obilježila je jedna igra ili više njih, kao nas nogometne simulacije. Tko nije igrao Winning Eleven, International Superstar Soccer (ISS) pa Pro Evolution Soccer i tek kasnije FIFA serijal - nije živio.

Na FIFA International Socceru svi smo parali mreže s Jancom Tiannom, legendarnim centarforom brazilske reprezentacije. Na ISS-u je svaki normalni brazilski izbornik Roberta Carlosa stavljao u špicu na svakoj utakmici, a onaj koji je u društvu prvi otkrio R1+X, odnosno dupli pas, smatran je božanstvom većim od Diega Maradone.

Ivica Olić bio je Olembe, Šuker, čini mi se, Soker, braća Kovač zvali su se Konac, a Japanci koji nisu imali licenciju, Kranjčara su prozvali Kboyaobir.

ISS je tih godina bio doručak, ručak i večera svakog tinejdžera, obožavatelja nogometa. Imali smo žuljeve od onih joypada, a tko je kod kuće imao Playstation, a nije imao ISS, smatran je izrodom i izdajnikom čovječanstva.

No došla je FIFA '98 na kojoj je grafika bila nešto dotad apsolutno neviđeno, a mod "5-a-side" prvo nismo tjednima mogli vjerovati da uopće postoji. Godine 2001. ISS je postao PES i japanska genijalna igra vladala je gotovo petnaest godina. Mijenjali su se Playstationi, došla je "dvojka" pa "trojka", ali PES smo udarali neumorno.

Pojavom Playstationa 3 mogli smo, kao nikad prije toga, frustraciju primljenog gola u 90. minuti podići na dotad neviđeni nivo. Bežični kontroleri letjeli su po sobama i stanovima, a oni kraćeg fitilja bacali su ih i kroz prozore. Viđeno iz prve ruke.

Iako i danas postoje i uvijek će postojati klanovi PES-a i FIFA-e, uspoređujemo, zapravo, Ferrari i Lamborghini. Netko više voli blage i prekrasne linije na Ferrarijima, a nekome se više sviđaju oštriji rubovi i robusnost Lamba. Zapravo, i jedno i drugi su fantastični proizvodi i koji god zaigrate ili provozate, osjećaj je sjajan.

Puno toga se promijenilo kroz godine. Pikselaste igrače zamijenili su likovi koji izgledaju vjernije od pravog Messija i Ronalda, a i u tridesetim godinama i dalje provodimo noći i noći na turnirima s ekipom. Bez brige, nismo ništa manje ludi nego kad smo imali 16...