NAJPOZNATIJI skok-šut godine bio je ubačaj za tri poena s udaljenosti od 11,2 metra i bez asistencije. No, Damian Lillard iz Portland Trail Blazersa zna da njegov šut, koji je izbacio Oklahoma City Thunder u prvoj rundi NBA doigravanja 2019. godine, nije bio tek jednokratna samostalna kreacija. Taj hladnokrvni ubačaj stvarao se godinama i pomogao je ubrzati jedan od najvećih trendova u NBA – rapidni uspon trica iz velike daljine. Uz Stephena Curryja, Jamesa Hardena, Luku Dončića i Traea Younga, Lillard je u maloj skupini specijalista za daljinske šuteve, koji ubrzano mijenjaju način na koji razmišljamo o prihvatljivim šutevima u profesionalnoj košarci, za ESPN piše Kirk Goldsberry.

"To nije slučajno. Momci se sve više posvećuju tome i stječu samopouzdanje u takvim šutevima", rekao je Lillard ESPN-u.

Iskonski trenutak u šutevima iz daljine dogodio se u veljači 2016. godine, kad je Curry mirno šutirao s naizgled nerazumne udaljenosti i postigao nezaboravnu tricu u Oklahoma Cityju.

Curryjev pogodak bio je jedan od najvažnijih šuteva u ovom desetljeću u smislu trica. Tijekom dviju sezona u kojima je bio proglašen za MVP-ja, Curry je samostalno promijenio percepciju razumne šuterske distance. Prije njegove pojave šut s pozicije udaljene metar od linije za tricu značio bi povlačenje na klupu i izrugivanje te naslovnu ulogu u emisiji "Shaqtin' A Fool". Ali samo nekoliko godina kasnije popularnost dalekometnih šutera je eksplodirala.

Ne postoji službena definicija za daljinske trice, ali nazovimo ih neprisiljenim šutevima s pozicije najmanje metar udaljene od linije za tri poena. Brojke koje stoje iza ovih skok-šuteva s 8,15 metara ili još dalje su zapanjujuće.

Na bilo kojoj NBA utakmici 2019. godine dvaput je veća šansa da ćete vidjeti šut s osam metara nego s pet metara. U sezoni 2013./2014. stanje je bilo potpuno obrnuto. Šutevi s poludistance bili su dvostruko popularniji nego daljinski šutevi. Kad je Curry pogodio taj šut u Oklahoma Cityju 2016. godine, NBA šuteri imali su prosječno 3,2 pokušaja daljinske trice po utakmici. Četiri sezone kasnije ova se taktika povećala za 275 posto i sada na ligaškoj razini u svakoj utakmici ima 8,8 takvih šuteva.

Evo kako je jedna superzvijezda prihvatila ovaj pokret i zašto je počeo preuzimati ligu.

Sve je počelo zbog Lillardova razočaranja

Kad je Paul George nazvao Lillardov povijesni šut lošim, vjerojatno nije shvaćao koliko Lillard na takvim daljinskim šutevima radi sa svojim trenerom Philom Becknerom. Kao i mnoge druge transformacije u NBA ligi, Lillardov projekt daljinskih trica proizašao je iz razočaranja. Nakon noćne more s New Orleans Pelicansima u doigravanju 2018. godine Lillard je bio motiviran proširiti svoj asortiman. Pelicansi su ugušili Lillarda zamkama pa je trebao nove načine šutiranja protiv agresivnih suparnika. Kad bi mogao šutirati iz daljine, ne bi uvijek morao prolaziti kroz dvostruke blokove kako bi došao do povoljne pozicije za šut iz blizine.

"Radili smo na daljinskim šutevima na mnogo različitih načina", rekao je Lillard. U ljeto 2018. godine provodio je sate na treninzima te je prolazio kroz intenzivne vježbe koje bi mu s vremenom mogle olakšati situacije u utakmici.

"Šut s driblingom, šut bez skoka, šut s mjesta, šut iz dubokog čučnja i šut iz ustajanja. Dakle, pokušavao sam biti precizan u šutu iz neugodnih situacija", objašnjava Lillard.

Počelo je tako da je Beckner napravio improviziranu liniju za četiri poena u dvorani u Las Vegasu, otprilike 120 cm iza stvarne linije za tri poena prema NBA pravilima. Potom su njih dvojica krenuli raditi na razvoju najubojitijeg sustava daljinskih šuteva u NBA ligi.

Oznake za šut za četiri poena

Kako je Malika Andrews s ESPN-a prošle godine napisala, NBA momčadi sve više postavljaju improvizirane oznake na terenima za treninge. A nijedna od tih oznaka nije popularnija od ove za četiri poena, koju mnoge momčadi koriste za vježbanje rasporeda na terenu.

Beckner radi s Lillardom još od njegovih dana u Weber Stateu i vidio je priliku da oznake iskoristi na drukčiji način. Želio je postići da Lillard sa samopouzdanjem šutira i igra na daljinu, ali istodobno nije želio da se stvari otmu kontroli. Bez nadzora i vođenja Lillard bi na šuterskim treninzima odlazio sve dalje od koša. S novim linijama na terenu Beckner je postavljao precizne šuterske distance koje je Lillard polako svladavao.

"Bio je to njegov način da mi kaže kako izgleda njegova vizija daljinske trice", rekao je Lillard.

Kako bi postigao dosljednost tako daleko od koša, Lillard je prolazio The Celtic 50, iskušanu i potvrđenu šutersku vježbu. Beckner je to naučio od Kevina Eastmana, dugogodišnjeg pomoćnog trenera u NBA ligi, koji je veći dio karijere surađivao s Docom Riversom.

Evo što je The Celtic 50. Mora se postići 10 ubačaja s pet različitih pozicija oko linije za tri poena te se bilježi koliko je pokušaja potrebno da bi se kompletirala svaka pozicija. Dakle, najbolji rezultat koji se može postići je 50, pri čemu nema nijednog promašaja. Uz 50 posto uspješnosti na svakoj poziciji potrebno je 20 šuteva i rezultat je tada 100. Kao u golfu, niži rezultat je bolji.

Cijela vježba uz samo jedan promašaj

Općenito, najbolji šuteri na bilo kojoj košarkaškoj razini ponekad mogu postići rezultat 60. Beckner se sjeća da je u sveučilišnim danima Lillard izvodio spomenutu vježbu, ali na kraćoj razdaljini. Bio je zapanjen kad je dvaput vidio Lillarda kako postiže 51. U cijeloj vježbi imao samo je jednom promašio. Dok je Lillard nizao ubačaje, Beckner se trudio djelovati normalno kako mu ne bi donio lošu sreću.

Kad se Lillard priključio Blazersima, dvojac je nastavio ovaj izazov s linije za NBA tricu. Lillard u 95 posto slučajeva postiže rezultat 60 ili bolji. Njegov je rekord 52, a tom se rezultatu počeo približavati s imaginarne linije za četiri poena. Stojeći 8,5 metara od koša, Lillard je ljeto 2018. godine proveo rutinski promašujući manje od 10 šuteva u vježbi The Celtic 50. Njegov je najbolji rezultat 54, što znači da ubacuje 93 posto šuteva. Pravi je šuterski majstor.

Do kraja ljetne stanke 2018. godine Beckner je shvatio da se konvencionalne ideje o šuterskim distancama u NBA više ne primjenjuju na Lillarda. Pojmovi dobrih i loših šuteva za njega su drukčiji. Dok Lillard bude mogao održavati svoju šutersku formu iz daljine, njegova učinkovitost će biti sasvim dobra. Beckner je ideju pretočio u mantru od četiri riječi: "Čvrsto tijelo, čvrsta lopta."

Prema Lillardu, najteži dio u održavanju šuterske forme s daljine nije u rukama i nogama.

"Ako je tijelo snažno, onda i lopta leti snažnije. Ako je tijelo slabo, onda s većih udaljenosti lopta počinje vrludati", kaže Lillard.

Što je udaljenost od koša veća, teže je držati loptu ravno.

"Lopta može ići lijevo ili desno, a može ići i uvis. Daleko je od koša i ima više prostora za pogrešku", objašnjava Lillard, koji sada redovito ubacuje 80 ili više posto daljinskih trica na treninzima. Do početka doigravanja 2019. godine ovi smjeli pokušaji počeli su se itekako isplaćivati. A potez poput ovog?

Postoji razlog zbog kojeg to kod Lillarda izgleda tako jednostavno.

Otprilike na polovici utakmice protiv Philadelphia 76ersa prošlog mjeseca Lillard je izveo ono što je danas njegov rutinski potez.

Vodio je loptu po terenu dok su Blazersi imali osam poena viška. Ben Simmons ga je čekao izvan linije za tricu, ali Lillard nije ni stigao do te pozicije. Umjesto toga, izveo je skok-šut s 10 metara.

Pogledajte ovu fotografiju.

Bio je to smisleni posjed lopte u smislenoj igri, a on je ispalio šut 20 sekundi prije kraja napada. Čvrsto tijelo, čvrsta lopta. Koš.

Bila je to neforsirana trica s najveće daljine dosad u sezoni. Nije iznenađujuće da je to izveo Lillard jer nakon njegovih treninga tijekom ljetne stanke 2018. godine, nitko u NBA nije postigao više daljinskih trica od njega. Ali u tom prostoru više nije usamljen. Liga je odjednom puna igrača koji mogu pogoditi skok-šut s polovice terena, a među njima su i dvije najveće mlade košarkaške zvijezde.

Trae Young i Luka Dončić predvode ligu u daljinskim tricama ove sezone, pokazuju podaci Second Spectruma. Dončiću je 20 godina i šutira 6,2 daljinske trice po utakmici, a Youngu je 21 godina i ima 6,3 takva šuta. Da bismo ove brojke stavili u kontekst, recimo da je Lillard 2013./2014. predvodio ligu s 1,4 takva šuta po utakmici. Young i Dončić šutiraju takvim tempom da se pioniri ovog pokreta od prije nekoliko godina doimaju kao patuljci.

A ovaj fenomen prihvatili su i drugi igrači osim šuterskih zvijezda. Sve više i više igrača šutira sve više i više daljinskih trica. Prije samo šest godina tek tri NBA igrača imala su barem jednu daljinsku tricu po utakmici, a danas taj prag prelazi 44 košarkaša. Cijela liga se sve više prilagođava daljinskim šutevima, uključujući i trenere. Lillard je tome svjedočio iz prve ruke s trenerom Trail Blazersa Terryjem Stottsom.

"Ranije u mojoj karijeri Stotts nije baš bio obožavatelj ovakvih šuteva. Nije imao povjerenja da ja to mogu", rekao je Lillard.

Ali s vremenom se to promijenilo.

"On vidi koliko često radim na tome i kako je to detaljno kad šutiram iz driblinga ili nakon hvatanja lopte, bez skoka i slično. A u utakmicama on vidi da iz godine u godinu sve bolje pogađam. Tako je došlo do točke da je to prihvatio", rekao je Lillard.

U Milwaukeeju Mike Budenholzer postavlja svog centra Brooka Lopeza 120 do 180 cm iza linije za tricu. Mike D'Antoni je na istu poziciju postavljao svoje šutere u Houstonu. Shvatili su učinkovitost ovih smjelih poteza.

Usporedba s Jordanom

Ove sezone, prosječan šut s osam metara donosio je 1,05 poena, dok je prosječan šut s pet metara donosio bijednih 0,80 poena, pokazuju podaci Second Spectruma. Od 12 igrača koji su pokušali barem 50 daljinskih trica u sezoni 2019./2020., sedmorica imaju prosjek ubačaja od 36 posto, a četvorica iznad 40 posto. David Bertans je vodeći s 46 posto ubačaja. NBA košarkaši pokazuju ozbiljan napredak u preciznosti daljinskih šuteva u relativno kratko vrijeme.

Razmislite o ovome: tijekom svoje karijere Michael Jordan imao je 32,7 posto ubačaja trice. Dakle, prosječni šuter daljinskih trica ove sezone (32,5 posto) ima gotovo isti postotak ubačaja kao najveći košarkaš svih vremena za običnu tricu.

Ako ove brojke pogledamo u malo većem uzorku, pogledajte što su ove trice izazvale. Obrane su se morale izvući dalje od koša. Ionako porozan prostor još je više razvučen. Obrana je morala još agresivnije pritiskati, što je otvorilo više prostora za prodore. Najbolji šuter može promašiti polovicu svojih šuteva s 10 metara i ipak se probiti na vrh.
Šuterska vještina NBA igrača je eksplodirala. Precizni šuteri poput Curryja i Lillarda zaokupili su srca i umove mladih igrača širom svijeta. Sada neki od tih talenata postaju dobitak na lutriji. LaMelo Ball imao je 14 godina kad je Curry "razbio" Twitter svojim šutem u Oklahoma Cityju. Trae Young bio je u trećem razredu srednje škole u 30-ak kilometara udaljenom Normanu u Oklahomi.

Kao što je mladi Kobe Bryant želio biti poput Jordana, današnji klinci žele šutirati kao Curry i Lillard. To znači samo jednu stvar u budućnosti NBA lige – još više šuteva iz daljine.