Foto: Guliver Image/Getty Images

HRVATSKA je oduvijek imala sjajne igrače u najvećim europskim klubovima. Oduvijek se smatralo da uspijevaju unatoč, a ne zahvaljujući infrastrukturi u Hrvatskoj. Pritom ne mislimo samo na derutne terene za trening ili zastarjele stadione. Više od svega, problem infrastrukture odnosio se na nedostatak struke. Uz Slavena Bilića koji je već prokušan kadar, imamo čak devet trenera na europskom tržištu. Nikad naša trenerska scena nije imala takav potencijal, a za mišljenje smo pitali i novinare koji ih prate na dnevnoj bazi.

Romeo Jozak – Legia Varšava - loše počeo, preživio napad navijača pa zasjeo na vrh 

Dugogodišnji šef Dinamove škole nogometa od ove jeseni nalazi se u jednom od najvećih poljskih klubova. Time je cijenjeni stručnjak dobio veliku šansu pokazati može li kreirati igru i voditi momčad direktno iz svlačionice. Nije počelo sjajno – nakon triju utakmica imao je dva poraza, od kojih je bolniji bio onaj u velikom derbiju protiv Lecha iz Poznana. Navijačima Legije taj poraz nije dobro sjeo te su se čak i fizički sukobili s igračima nakon utakmice na parkiralištu stadiona. Ipak, momčad Romea Jozaka u međuvremenu se probudila i upisala pet pobjeda zaredom (ukupno šest s Jozakom na čelu). Nalaze se na prvom mjestu poljske lige s 31 bodom iz 16 utakmica, dok ih prati Gornik Zabrze s dva boda manje. Pritom valja napomenuti kako ima i dvostruko vrjedniju momčad od iduće u ligi te se od njega ne očekuje ništa manje od naslova. Legia je osvojila posljednja 2 naslova te 4 od posljednjih 5, pa je kriterij postavljen vrlo visoko.

Poljski novinar tvrdi kako Jozak i nije pretjerano obožavana osoba u novoj okolini:
"Romeo Jozak nije naročito omiljena osoba u Poljskoj, a glavni razlog tome je što javno kritizira
igrače. Posebno je to došlo do izražaja nakon nedavnog poraza protiv Lecha, kada je izjavio da su njegovi igrači utakmicu odigrali poput neke ženske momčadi. A osim što je navukao bijes igrača, ni njegov odnos s medijima nije bajan. Jozakove press konferenciju su dosadne, uglavnom nikad ništa ne kaže, nego samo ponavlja raznorazne floskule. Nijednom nije iskreno rekao kako nešto zaista jest“.

Nenad Bjelica – Lech Poznan - organiziran i reaktivan nogomet

 
Bjelica je već etablirano ime na europskoj trenerskoj sceni. U sezoni 2011/12. donio je WAC-u naslov u drugoj austrijskoj ligi, što ga je lansiralo u bečku Austriju. Tamo je došao pod svjetlo javnosti kada je u posljednjem pretkolu Lige prvaka izbacio Dinamo. Ipak, Red Bull Salzburg je tamo postao dinastija, a duža europska sezona koštala je ekipu plasmana u Europu dogodine i morao je pronaći novi angažman. Preko talijanske Spezije, gdje je predvodio hrvatsku koloniju i u playoffu propustio ulazak u Seriju A, stigao je u Poljsku. Na čelo Lecha stigao je na početku prošle sezone. Prvu sezonu okončao je na dobrom trećem mjestu tablice, a momentalno ima šest bodova zaostatka za Legijom, iako je u lošoj seriji od samo jedne pobjede u šest susreta. Njegove ekipe imaju jasan rukopis – organiziran i reaktivan nogomet s dobrim presing mehanizmima koji kod suparnika nastoji isprovocirati greške u opasnim zonama. Prema riječima poljskog kolege, ljubav u svlačionici nije popraćena ljubavlju prema ostalim strukturama u ligi: "Ni Nenad Bjelica ne uživa neki veliki ugled u medijima. Naime, u posljednje vrijeme stalno je u ratu sa sucima. Javno ih proziva i zbog toga su ga već neki novinari prozvali velikim gunđalom koji se stalno žali na nekoga i nešto kada mu rezultat nije po volji.

Kada pak govorimo o njegovu odnosu s igračima, tu nema nikakvih problema, odnosno pritužbi.

Igrači su zadovoljni s njim, dobro treniraju i dobro igraju. Vjerujem da zna kako raditi s ljudima i
kako iz njih izvući ono najbolje."

Igor Tudor – Galatasaray - moderne ideje i smisleni nogomet

Tudor je već u HNL-u pokazao da odudara od svoje okoline svježim i modernim idejama i smislenim nogometom. Nakon manje-više neuspješnih avantura u PAOK-u i Karabüksporu, skrasio se u jednom od najvećih turskih klubova prošle zime. Galatasaray je „naslijedio“ kao treći na tablici, a na kraju sezone pod njegovim vodstvom završili su četvrti. Pokazalo se kako su Turci vjerovali kako je on dugoročnije rješenje i zasad im se takav pristup sasvim isplatio. Galatasaray je prvi na tablici s 26 bodova iz 12 utakmica. Igraju dopadljiv i ofenzivan nogomet, a vedete poput Bafatembi Gomisa, Selçuka Inana ili Sofiana Feghoulija dokaz su dobrog materijala u svlačionici bivšeg reprezentativnog stopera. Ipak, u prošlom kolu je teško stradao kod Basaksehira (5:1) koji mu je ujedno i najveći konkurent za naslov.

Njegov temperament dobro je poznat i u Turskoj, priča Kadir Onur Dincer: "Smatram da Igor
Tudor nema dobar odnos s medijima i da je suradnja s novinarima prilično problematična. Zapravo njegov trenerski imidž nije bajan i to se posebice istaknulo u posljednjim dvjema utakmicama, kada su ga oštro kritizirale pojedine novinske kuće zbog nekih svojih očigledno pogrešnih odluka. Kad mu rezultati idu na ruku, Tudor je pristojan prema svima, ali čim se stvari otmu kontroli njegov nastup sasvim se promijeni i to su novinari više puta osjetili na svojoj koži. Što se tiče njegova odnosa s igračima, koliko znam tu nema nikakvih problema. Istina je, spreman je obračunati se sa svakim tko remeti mir, bez obzira na to kako se on zvao, ali pravedan je. Njegovi treninzi se odvijaju na zadovoljstvo svih igrača i prilično su zabavni, odnosno igrači ih s guštom odrađuju, što su nekoliko puta javno spomenuli. Zadovoljstvo igrača s Tudorom do sada niti jednom nije došlo u pitanje, međutim vidjet ćemo kako će to izgledati jednom kada eventualno zaredaju s lošim rezultatima.“

Ivan Jurić – bez posla - poznat po sjajnom odnosu s igračima

Simpatični i iskreni tip koji je veliku većinu igračke karijere proveo u Španjolskoj i Italiji, činio se
najsigurnijim odabirom za novu hrvatsku trenersku zvijezdu. S Crotoneom je izborio povijesni ulazak u Seriju A, a tom prilikom je bio nagrađen i kao najbolji trener u državi izvan prve lige, što je čast koja je prije njega pripala velikanima poput Sarrija, Di Francesca, Zemana i Contea. Ipak, Seriju A je dočekao na klupi Genove, gdje je došao na temelju preporuke Gasperinija, njegova prethodnika, a ujedno i mentora. U prvoj sezoni osigurao je ostanak, ali u ovu je krenuo izrazito slabo. Samo šest bodova nakon 11 kola donijele su mu diobu pretposljednjeg mjesta te se spekuliralo kako odbrojava posljednje dane u Genovi. Presudio mu je na kraju izgubljen gradski derbi protiv Sampdorije. S obzirom na predviđeno mirno osiguranje opstanka (od Genoe čak 8 klubova ima manji budžet), ova sezona je apsolutni podbačaj. Nakon propalih pregovora s Hajdukom, traži svoj idući angažman.

Gateano Moccario s Tuttomercata je ustvrdio: "Jedan od razloga zbog kojeg se vratio u
Genou bio je njegov sjajan odnos s igračima, s kojima je postao pravi prijatelj. Svi su ga poštovali i sa svima je pronašao zajednički jezik. S medijima je Jurić bio prilično otvoren.“

Ivan Leko – Club Brugge - različiti sustavi igre i puno pažnje posvećene pripremi utakmice

 
On je najljepša hrvatska trenerska priča. S neatraktivnim Sint Truidenseom ostao je u ligi lani kao trener-debitant, da bi ove sezone „eksplodirao“ na klupi Club Bruggea. Nakon 15 kola uvjerljivo je prvi na tablici s 37 bodova, čak 6 ispred drugoplasiranog Charleroia i 9 ispred trećeplasiranog Anderlechta. Nisu samo najbolja obrana i napad lige, već igraju najljepši i najdojmljiviji nogomet u Belgiji. Leko je izrazito studiozan trener koji puno pažnje posvećuje pripremi utakmice i u ovoj sezoni koristio je barem tri različita sustava igre, što im daje veliku fleksibilnost u igri.

Sjajna atmosfera i povjerenje je nešto na čemu gradi ovosezonski uspjeh, tvrdi Guillaume Maebe iz Nieuwsblada: "Ivan Leko prilično je otvoren prema novinarima i oni ga mogu pitati bilo što vezano za nogomet, a on će im vrlo rado odgovoriti jer obožava raspravljati o nogometu. Kad je slobodan Leko gleda dnevno prosječno pet ili šest utakmica samo da bi otkrio neke nove ideje koje će implementirati u svoju momčad. Kao trener, Leko nije previše oštar s igračima. Još je prilično mlad i jasno je da želi s igračima ostvariti dobar i prijateljski odnos pa čak i saslušati ih. Dobar je primjer za to nedavna utakmica protiv AEK-a u Europi, kad je želio promijeniti sustav u trojicu braniča.

Igrači su mu prije utakmice prišli i zamolili ga da ostanu na starom sustavu, a on ih je poslušao. Na koncu su odigrali očajno, ali poanta je da ih je poslušao. Nakon toga počeo je slušati svoj instinkt, a igrači su ga sve više počeli pratiti i vjerovati mu. Ako Leko primjerice hodajući hotelom ugleda nekog igrača kako pije kavu, odmah će mu se pridružiti. Ali neće to učiniti reda radi, nego zbog iskrene potrebe. Vrlo lako sklapa prijateljstva i s ljudima voli čavrljati.“

Stipe Balajić – NK Krško - cijenjen u Sloveniji

Bivši igrač Hajduka, Zadra, Šibenika, Junaka i Istre zlatni period svoje karijere doživio je u Mariboru, gdje mu je nakon sedam sjajnih sezona uručena najveća moguća počast – umirovljen je njegov dres s brojem 19. Dobar glas stečen u igračkim danima pomogao mu je u trenerskim, pa je tako nakon epopeja po hrvatskim nižim ligama ovo ljeta našao angažman u Krškom. Zasad gura dobro te se nalazi na 8. mjestu prvenstvene ljestvice sa 16 bodova iz 16 utakmica. Premda im je zbog oskudnosti kadra prognozirana teška borba za opstanak, nalaze se 5 bodova iznad "crvene zone“.

Miran Zore potvrđuje kako pozitivan dojam o Balajiću imaju i Slovenci: "Balić ima vrlo dobar odnos s medijima. Svjestan je da vodi mali klub i gdjegod mu se ukaže prilika za javni nastup i promociju, kako sebe, tako i kluba, to ne propušta iskoristiti. Vrlo je dostupan i ugodan sugovornik. Kad govorimo o njegovu odnosu s igračima, onda valja reći da je on vrlo cijenjen. Balajić je legenda Maribora i igrači to ne zaboravljaju, odnosno to poštuju. Mislim da je atmosfera u svlačionici Krškog vrlo dobra.“

Igor Bišćan – Olimpija Ljubljana - kakav je bio kao igrač, takav je i kao trener

Beli je tip osobe koja je samozatajna u svemu što radi i bez prevelike pompe radi veliki posao u okolini u kojoj se nalazi. Takav je bio kao igrač, takav je i kao trener. Nakon što je u sezoni 2015/16. postao pomoćnik Stipi Brnasu na klupi Rudeša, prošlog ljeta dobio je šansu okušati se i kao prvi trener ekipe. Rezultat je dobro poznat – klub sa zapada Zagreba postao je prvoligaš prvi put u svojoj povijesti. Bilo je vrijeme za iduću stepenicu u karijeri, pa je tako ove sezone Bišćan u prvoj slovenskoj, a ne hrvatskoj ligi. Olimpija iz Ljubljane je nakon osamostaljenja bila daleko najdominantniji klub u državi, s 4 titule u prva 4 odigrana prvenstva. Godine 2004. otišli su u stečaj te je na njihovo mjesto stigao novi, istoimeni klub koji je otad osvojio još samo jednu titulu, prije dvije sezone. Bišćan je drugi na ljestvici nakon 16 kola s 37 bodova, Tri boda više ima Maribor koji ih je preskočio na vrhu tablice pobjedom u derbiju u prošlom kolu. Ipak, Olimpija ima najbolju obranu i napad u ligi pa je prednost i dalje na njihovoj strani. Samo šest primljenih golova svjedoči o stupnju organizacije i kompaktnosti u obrani „zeleno-bijelih“ u ligi koja njeguje izrazito visok tempo i intenzitet igre.

Poseban je naglasak, kaže Miran Zore, na jasnoj podjeli odgovornosti na terenu i izvan njega: "Bišćan u odnosu s igračima ima ogroman autoritet, a čak i kapetan Olimpije Ilić kaže da u životu nije sreo trenera koji toliko ne podnosi nedisciplinu. Zbog toga uživa veliki respekt među igračima koji ga bez pogovora slušaju štogod kaže.

Kada govorimo o odnosu s medijima, Bišćan je prilično rezerviran. Vjerovali ili ne, otkad je došao u Ljubljanu nije dao nijedan jedini klasični intervju. Bišćan ni u kom slučaju nije trener koji na presicama iskreno i otvoreno govori o problemima, a pogotovo nije onaj koji daje bombastične izjave. Vrlo je odmjeren.“

Niko Kovač – Eintracht Frankfurt - obrana mu je jači dio momčadi, daje priliku mladima

Bivši kapetan i izbornik spada u ešalon trenera koji su mandatom na klupi reprezentacije stekli ime na kojem grade lijepu inozemnu karijeru. Činilo se kako je lani počinio samoubojstvo preuzevši Eintracht koji je bio blizu ispadanja u drugu ligu, ali Kovač je ostankom osigurao novu sezonu na kormilu slavnog njemačkog kluba. U ovoj sezoni gura jako dobro i pokazuje sve ono što mu je nedostajalo pri kraju epizode na klupi Hrvatske. Eintracht je sedmi na tablici s 19 bodova iz 12 susreta. Pritom uglavnom igra u sistemima s trojicom stopera, dok agresivnim markiranjem u sredini terena „na čovjeka“ nastoji neutralizirati najbolje suparničke igrače i organizatore igre. Takav pristup donosi zapažen rezultat te je Eintracht na diobi trećeg mjesta najbolje obrane lige. Manje golova od njih (10) primili su tek Bayern i Hannover. Treba napomenuti kako daje šanse i mladim igračima poput Wolfa, Jovića ili Kamade te je na dobrom putu revitaliziranja karijere jednog od najvećih „izgubljenih“ talenata domaćeg nogometa, Ante Rebića.

Urlika Sickenberger iz Bilda pozorno ga prati: "Većina igrača ima vrlo dobar odnos s Nikom Kovačem, posebice oni mlađi. Za većinu takvih Kovač im je poput oca. Istina, vrlo je strog i zahtjevan, ali s druge strane oni mu uvijek mogu prići i obratiti mu se ako imaju problem. U svojoj zahtjevnosti ponekad je Kovač i pretjerao, zbog čega bi se u svlačionicu uvukla loša atmosfera, međutim mislim da je svladao lekciju. Sada je puno opušteniji pa je i atmosfera bolja. Što se tiče odnosa s medijima, on je sasvim pristojan. Kovač je šarmantna i elokventna osoba u komunikaciji s novinarima, međutim uvijek ima nekakav zid oko sebe i ne dozvoljava da mu se oni previše približe. Uvijek ostavlja određenu distancu.“

Robert Prosinečki - bez posla - reprezentativci Azerbajdžana ga obožavali, novinari baš i ne

Nakon sjajnog Bilićeva mandata na klupi reprezentacije u kojem je obnašao ulogu pomoćnog
trenera i vrlo dobrog mandata u Zvezdi, činilo se kako je Prosinečki s pravom ostao u nogometu
kojem i dalje može puno dati. Nakon sezone u Kayserisporu obilježene i dobrim i lošim igrama, tri godine bio je izbornik Azerbajdžana. Od nogometno neugledne države stvorio je opasnog protivnika u kvalifikacijskim ciklusima. Tako su pod njegovim vodstvom ostvarili najveću pobjedu u povijesti (5:1 protiv San Marina) te skupili najviše bodova u nekom ciklusu za veliko natjecanje (9 za SP u Brazilu).

Neki od uspjeha uključuju pobjedu protiv Norveške te remije protiv istog suparnika, Češke i
Hrvatske. Azerbajdžan je jedan od razloga zbog kojih je Kovač otišao prije nego što je završio ciklus. Klupa loše reprezentacije ipak ne donosi dugoročni prosperitet, pa su tako vrlo aktualne glasine o njegovim budućim poslodavcima, a najaktualnije su one koje ga vraćaju u Tursku. Glasine su pojačane početkom ovog mjeseca, kada je mjesec dana prije kraja ugovora napustio klupu kavkaške reprezentacije.

Elsever Mehmedov smatra kako je nakon početne idolatrije, stav prema Prosinečkom puno
odmjereniji u državi: "Prosinečki je vrlo dobar trener i imao je odličan odnos s reprezentativcima
Azerbajdžana. Kada sam nekolicinu njih u povjerenju pitao kakav je on, svi su imali samo riječi hvale, a kapetan nacionalne momčadi u više je navrata javno rekao kako želi da ovaj ostane na klupi reprezentacije jer da je užitak igrati pod njim. Igrači ga zaista vole.

Međutim, to baš i nije slučaj s novinarima i medijima općenito. Oni ga baš i ne vole. Činjenica je da je Azerbajdžan igrao vrlo dobro kada je Prosinečki tek preuzeo momčad. Bio je to napadački nogomet i pravo osvježenje. Međutim, kada su stvari krenule nagore i on je postao puno nervozniji. U posljednje vrijeme kada bi god bio pred novinarima činio se vrlo nervoznim i znao im je odbrusiti, zbog čega i nije bio omiljen.“

Slaven Bilić - bez posla - kraj muka koje traju već dvije sezone

Posljednji u nizu je Slaven Bilić, hrvatski trener koji najbolje kotira u Europi, unatoč otkazu koji je nedavno dobio. Otkaz je bio neminovan potez kluba i kraj muka koje traju već dvije sezone. Kako je do toga došlo, može se detektirati i mnogo ranije. 

Njegova avantura u West Hamu s kojim je ostvario 42 pobjede i 37 poraza u 109 utakmica možda je i najbolji primjer situacije u kojoj dobar rezultat može biti pogrešno protumačen i dovesti do sasvim krivih zaključaka. Njegova prva sezona bila je kao san. Rezultatski uspjeh iznad svih očekivanja, kompaktna i organizirana borbena ekipa i aura trenera - intelektualca, rokera i bivše legende kluba. Bio je idealan tip da ga Englezi zavole. Od igrača i navijača, preko onih koji su možda i najbitniji faktor za uspjeh ili neuspjeh u engleskom nogometu – mediji. Bio je naprosto obožavana ličnost. Ništa čudno.

Tip je inteligentan, duhovit i simpatičan, a u prvih nekoliko kola tukao je Liverpool i Arsenal u gostima s ukupnih 0:5. Do kraja sezone poraženi su i oba Manchestera te Chelsea. Slaven je navijačima Čekićara u kontinuitetu donosio pobjede protiv suparnika koji su dotad ostvarivane na razini statističke greške. Pa ipak, već u toj sezoni Bilić je napravio prvi krivi korak. Nije prepoznao da je takav uspjeh u barem jednakoj mjeri bio zahvaljujući slabosti lige, koliko i njihovim igrama.

Svi engleski velikani bili su u prijelaznom razdoblju, prvak je postao Leicester u najvećem iznenađenju engleskog nogometa u povijesti, a način njegove igre nije odgovarao suparnicima. Englezi su igrali nogomet sa sporim protokom lopte, manjkom rješenja u igri i oslanjanjem na individualnu klasu ili fizikalijama u rješavanju situaciju. Bilićev kompaktan blok s 11 fizički dominantnih igrača iza lopte bio je sustav za koji engleski nogomet nije imao rješenja.

Njihova igra u napadu bila je dosta jednostavna i predvidljiva – brzi izlasci preko bokova i centaršut, a uglavnom su imali prednost u visini. A kada to nije prolazilo, tu je bio Payet koji je te sezone bio jedan od najopasnijih i najproduktivnijih europskih igrača i svako malo je "izmišljao“ šanse i golove. I bilo je legitimno i razumno prakticirati baš takav sustav. Problem je u tome što je West Ham na tome ostao, a ostatak lige odjurio je dalje. West Ham je ukupno vodio u 109 susreta, u kojima je ostvario 42 pobjede, 30 remija i 37 poraza.

Sezona otrježnjenja

Problem uspjeha prve sezone bila su i nerealna očekivanja navijača kako je kadrovski West Ham vrlo blizu vrhu lige. Jedina ekstra klasa bio je Payet, ali je bio već "emocionalno" otišao iz kluba, a uskoro će i fizički napustiti London. Jedini igrač koji je mogao donekle preuzeti njegovu ulogu bio je Ayew, ali se on nesretno i teško ozlijedio već na početku sezone. Bilo je malo uspona i puno padova, ali samo jedan uzorak bio je konstantan – nedostatak igre. Niti jedan mehanizam nije funkcionirao. Organizacija napada, mogućnost prenošenja lopte u iduću liniju, priprema završnice napada, sve su to bile nepoznanice za momčad West Hama.

Porazna je činjenica da je kadroviranjem i pripremama utakmice Bilić bio savršeno svjestan toga, ali je odbio razvijati igru. Retrogradan nogomet s povremenim bljeskom u prekidima ne donosi uspjeh na duge staze, posebno kada nemate dovoljnu klasu u prednjem dijelu ekipe da se učinkom zakamuflira manjak ideja u igri. Počeo je štekati i obrambeni segment – klubovi su navikli igrati strpljivije s njima, svi su bolje znali reagirati na početni presing, a West Ham je sve češće imao ogromne rupe između linija, nastale zbog manjka motivacije, nerazvijenih mehanizama u igri i frustracije.

Engleski nogomet i njegovi tradicionalni velikani postajali su sve bolji, dizali su kvalitetu svoje igre i tu je West Ham prestao biti pozitivna priča. Momentum i atmosfera koji su na momente u prvoj sezoni djelovali nestvarno sada više nisu imali realnog uporišta. Nije to bila ni "novost“ trenera i svlačionice, niti početnički zanos zbog uspjeha, a najmanje je to bila dobra igra. Rezultatski je sezona bila realna s obzirom na njihovu kvalitetu. Sredina ljestvice nije bila problem. Problem je bio u tome što se radilo o trendu čija krivulja je sve naglije padala, a Bilić se nije povukao na vrijeme.

Sezona otkrivenja – kakav je Slaven Bilić?

Ova sezona tek je posljedica svega navedenog. Prekasno postavljena (ako i to) dijagnoza uvijek donosi samo jedno rješenje – otkaz. West Ham izgleda izgubljenije nego ikad i to je momčad koja je taktički i psihofizički na samom dnu. Šok novog trenera možda pruži kratkotrajan uzlet na kojem se može graditi igra, ali vjerojatno ne postoji puno ljudi koji bi sa sigurnošću prognozirali njihov siguran ostanak u ligi. Nažalost, istina je takva da su si s ovim šanse povećali.

Prilično definiran trener, trener jasnih vrlina i jasnih mana. Zna posložiti defenzivni blok i odličan je psiholog, pa na kratke staze apsolutno uspijeva uvjeriti svoje igrače da je to što igraju optimalan način da bi postigli rezultat. Ono što je kod njega podcijenjeno je to da zna pripremiti utakmicu i detaljno proučava suradnika. U tome je ujedno i njegov najveći problem – proučavajući suparnika i prilagođavajući mu se, stavlja igru svoje ekipe u drugi plan. I to uvijek dođe na naplatu. Nije nikakav taktički mag i očito ima problema s "gubitkom" svlačionice u trenucima kada euforija koju uspješno gradi na samom početku mandata treba nešto "konkretnije“ na čemu bi i dalje opstala. Slaven Bilić idealan je trener za kratkoročan rezultat, rješenje na sezonu ili dvije koje može učiniti ekipom boljom od pojedinačnog zbroja njezinih dijelova.

Možda mu reprezentativni nogomet više odgovara – nedostatak vremena za uigravanje ekipe i snalaženje s onim što ima. Na kraju krajeva, od 5 klupskih sezona, samo jedna je bila natprosječna po igri i rezultatima. Preostale četiri su bile slabe, u manjoj ili većoj mjeri. Teško je predvidjeti kakvi su mu planovi u karijeri i koliko mu je ova sezona spustila cijenu i kredibilitet, ali stav o njemu je, kao i o svemu u Hrvatskoj, bespotrebno polariziran. Slaven Bilić solidan je europski trener, nikakav spektakularni mesija niti prodavač magle. Solidno, ako se na tome ne radi dovoljno, nije dosta. To je najveća pouka koju može izvući iz svoje avanture u Londonu.

Reporter Guardiana i kroničar West Hama više puta ove sezone na Indexu je analizirao igru Slavena Bilića, a nakon njegova odlaska iz kluba napisao je:

"Slavene, sretno ti bilo. To je jedino što mogu reći nakon otkaza koji je dobio. Šalu na stranu, ovo se spremalo jako dugo vremena, bilo je očito da je potpuno pogubio konce i vjerojatno bi dobio otkaz i prije da mu ne pripada golema odšteta. Ni Bilić nije iznenađen. Jako dugo tolerirali su se debakli i loši rezultati, tako da se nema na što žaliti. Dobio je što točno što je zaslužio kada se pogledaju rezultati West Hama.

On zna kako s ljudima i to je njegova najveća prednost. Za svakoga uvijek ima vremena i bez obzira na sve probleme uvijek će dati jasan i pravedan odgovor, a to je ono što se cijeni. Nesvakidašnja je pojava, ima upečatljivu karizmu. Nekada je takav bio i njegov odnos s igračima, no malo po malo i on se narušavao. Slaven Bilić nije bio sposoban preokrenuti tijek ove sezone i teško da će ga angažirati bilo koji klub iz Premier lige. Možda zvuči pregrubo, ali nisam siguran da Slaven ima kao nogometni strateg budućnost u elitnom engleskom nogometnom razredu". (OPŠIRNIJA ANALIZA REPORTERA GUARDIANA ZA INDEX)