Ne postoji trener na svijetu protiv kojeg Pep Guardiola ima lošiji skor od Jurgena Kloppa. Ovo je bio 12. međusobni ogled te je Nijemac izjednačio omjer na pet pobjeda svakome, uz dva remija. Već je to dovoljni pokazatelj kako je njegov stil igre idealan protuotrov za Katalonca, posebno uzevši u obzir kako je u svakom od tih dvoboja vodio talentom ipak inferiornu ekipu. Njegova najveća taktička pobjeda danas je uloga Oxlade-Chamberlaina. U 4-3-3 postavci Englez je koristio Salahovo odvlačenje na liniju kako bi prodirao kroz sredinu terena gdje se otvarao popriličan prostor, a to je oplemenio i vodećim pogotkom. I druga dva pogotka (izuzmemo li Salahov gol kao izolirani incident), plod su sustava. Jedan je pao nakon visokog presinga u kojem je izolirana Cityjeva zadnja linija ostala bez rješenja na lopti, dok je drugi plod ofenzivne postavke vrha napada: za razliku od ostalih suparnika u ligi, Liverpool je dubinu napadao i testirao ofsajd zamku s barem dva igrača, što je gostima onemogućilo udvajanje i lagano dobivanje takvih duela. 

 

 

Iako na prvu uvrštenje njemačkog reprezentativca ima svakog smisla, takvu Guardiolinu odluku treba dodatno analizirati. Istina je da je protiv presinga on dobra opcija za sačuvati i iznijeti loptu, a njegove navike i sposobnost kontrole utakmice mogu dobro poslužiti kao faktor stabilizacije protiv suparnika koji pokušava isprovocirati što bržu i divlju utakmicu. S druge strane, nedostatak Silve se jako osjetio. Aguero je veliki dio prvog poluvremena odigrao kao spojka koja je primala loptu između linija, ali imao je rješenja samo na desnoj strani napada gdje mu se priključivao Kevin De Bruyne, što je olakšalo i uključivanje Sterlinga u igru na toj strani. Na suprotnoj strani Gündogan bi ostajao duboko. U trenutku kada bi Liverpool na vrijeme blokirao belgijskog veznjaka, Aguero bi bio bez rješenja iako je lopte primao u sjajnim pozicijama da naudi suparniku. Nedostatak opcija u igri donosio je i veći broj izgubljenih lopti, što za sobom povlači više duela u sredini terena, a Gündogan je tu igrač koji može ponuditi vrlo malo. Traume od prijašnjih ozljeda učinile su svoje i vidljivo se štedi u takvim situacijama. Mogućnosti njegove optimizacije mogle bi činiti razliku između odlične i nezaboravne sezone za klub s Etihada.

 

 

Premda je četvrti gol isključivo njegova krivica, Ederson je danas potvrdio nekoliko stvari. Prva je ta da se u izlascima na centaršuteve i igri nogom radi o vjerojatno najboljem golmanu na svijetu. Druga je ta da je u kontekstu uloga i dobiti možda i najbolji transfer među top klubovima lige ove sezone. Leroy Sane je možda i najopasniji Cityjev igrač. Igra mu nije podređena kao Sterlingu, kvaliteta ostatka ekipe onemogućava ga u velikom odskakanju, ali malo krilnih igrača ima bolju kombinaciju driblinga, brzine i okomitosti. De Bruyne, Fernandinho, Silva, Aguero, pa i Sterling, su već opjevani Cityjevi junaci, ali razina igre ove dvojice mladića najveći je zalog blistave budućnosti građanskog kluba iz Manchestera.

 

 

 

Jurgen Klopp je, bez imalo sumnje, jedan od nekoliko najboljih trenera svoje generacije. Liverpool pod njegovim vodstvom u pravilu raste, a igrači se razvijaju do mjere nepojmljive s početka njegove vladavine. Pa opet, konačni uspjeh djeluje jako daleko iz barem dva razloga – Kloppovu kvalitetu kreiranja igre ne prati logična aktivnost na tržištu, a stil igre nerijetko dovodi do sagorijevanja ekipe. Kardinalne greške njegovih braniča ili veliki padovi u igri imaju više uzroka i nemoguće ih je objasniti jednoznačno, ali nogomet ovakvog intenziteta kad-tad uzme svoj danak. Na razini jedne utakmice to se ogleda u greškama koje dolaze uslijed zamora materijala, na razini sezone to se ogleda povećanim pritiskom nad igračima koji vjeruju da su slabiji nego što uistinu jesu. S druge strane, kvaliteta i talent koju je doveo u prednjem dijelu ekipe bitno odudara od onog u sredini terena, u obrani i na golu. Ukupna vrijednost neke ekipe kod vrhunskog trenera puno je veća od zbroja njegovih dijelova, ali Liverpool u 6 igrača najbližih svojem golu nema igrača boljeg od svoje konkurencije za vrh. Uzevši taj faktor u obzir, Kloppove vještine na terenu dobivaju još više na snazi. Ali to neće biti dovoljno za ispunjenje obećanja o naslovu. 

 

 

Iako nikad nije zgodno izgubiti, a posebno ne protiv rivala s četiri komada u mreži, ovo je bio najbolji trenutak da City izgubi prvenstvenu utakmicu. Jer prvenstvo bez poraza je apsolutna anomalija, a ne realno očekivanje. Građani i dalje imaju teško dostižnu prednost nad ostatkom lige, a poraz bi im mogao poslužiti kao dodatni motivator u situaciji kada se čini da sve rade bez greške i da im sve polazi od ruke. Jasno je kako su akcije u prvenstvu okrenute mirnom privođenju kampanje kraju bez većih ozljeda, dok je naglasak i jedini kriterij po kojem će se procjenjivati njihove igre do kraja sezone Liga prvaka. Tamo je prostor za grešku i ispravljanje iste mnogo manji, pa je ovakav „reality check“ nešto iz čega mogu naučiti i više nego iz pobjede.