PRIJE godinu dana Niko Kovač je s Bayernom nanizao četiri utakmice bez pobjede i tako došao na rub otkaza. Danas je situacija potpuno drukčija, a najbolja potvrda je sinoćnja rapsodija u kojoj su Bavarci aktualnom viceprvaku Europe Tottenhamu nanijeli izuzetno bolan poraz 7:2.

Bayern ponovno utjeruje strah u kosti, ponovno je to momčad koja ni u jednu utakmicu ne ulazi s primarnim ciljem da izbjegne poraz. Vratio je epitet diva koji na svakom susretu preuzima ulogu favorita, kakav je nosio u erama Juppa Heynckesa i Pepa Guardiole, između 2012. i 2016. godine.

Teret Heynckesova i Guardiolina naslijeđa

Kovač je od početka boravka u Bayernu nosio teret Heynckesova i Guardiolina naslijeđa, koji je bio pretežak i za Carla Ancelottija. Imao je i problem smjene generacije, i to ne bilo kakve generacije, jer Bayern je morao pronaći formulu za život nakon Francka RIberyja i Arjena Robbena.

Tijekom borbe s takvim izazovima Kovača su opravdano i neopravdano kritizirali. Taj problem pratio ga je od početka jer je nakon Louisa van Gaala, Heynckesa, Guardiole i Ancelottija trener s "najtanjim" trenerskim životopisom koji je sjeo na klupu Bayerna. Uz probleme smjene generacija i dovođenja pojačanja, taj je teret izgledao pretežak za hrvatskog trenera, ali on je uspio ostati na nogama. Dočekao je noć u kojoj se on najslađe smije. Dočekao je trenutak u kojem će i njegovi kritičari shvatiti da nije "utješna nagrada", kad već klub nije mogao dovesti Nagelsmanna ili Tuchela, nego pravi trener za Bayern.

Ovaj Oktoberfest će pamtiti s osmijehom na licu, po vjerojatno najvećoj pobjedi u svojoj karijeri.

Ljeto nije nagovještavalo da će ova sezona biti drukčija

Ljeto nije nagovijestilo lijepe stvari. Kovač je na pripremama dugo trenirao s premalo igrača, što je krajnje neuobičajeno u klubovima Bayernova kalibra. Dugo su čelnici njemačkog prvaka tragali za rješenjima na krilnim pozicijama, a nakon što je propao transfer Leroyja Sanea, dolazak Ivana Perišića činio se samo kao utješna nagrada.

Takav podređeni položaj Bayerna na tržištu unosio je nemir i među igrače koji su javno govorili o tome. Najgore je bilo Kovaču, koji je bio svjestan da bi mogao dočekati još jednu tešku sezonu, poput prethodne u kojoj je Bayern izgledao kao momčad koja spušta svoje kriterije. 

Ipak, razlika u klupskoj politici vezanoj za transfere iz prošle u odnosu na ovu sezonu omogućila je Kovaču da vrlo brzo pokaže što može učiniti kada pod rukom ima snažan roster koji ne muče ozljede ni starost. 

Mlađa momčad puna igrača željnih dokazivanja

Bayern je prošlog ljeta prodao Douglasa Costu (29), Artura Vidala (32), Juana Bernata (25) i Sebastiana Rudyja (29), a doveo je samo Leona Goretzku (24) i Alphonsa Daviesa (18), tinejdžera nedoraslog ozbiljnom nogometu. Uloženo je samo 10 milijuna eura, a zarađena su 84 milijuna. Iako je bilo potpuno da momčad neophodno treba igračka osvježenja, Kovač je na kraju ipak uspio odvesti klub do dvostruke krune.

Osvježenja su konačno stigla ovog ljeta. Umjesto Jamesa Rodrigueza (27), Matsa Hummelsa (30), Rafinhe (33), Riberyja (36) i Robbena (35), Bayern je kupio Lucasa Hernandeza (23), Benjamina Pavarda (23), Mickaëla Cuisancea (20) i Fietea Arpa (19), a ključne prinove - Ivana Perišića (30) i Coutinha (27) - doveo je na posudbu. Ovaj put je uložio skoro 150 milijuna eura, znatno je podmladio momčad i popunio je igračima željnim dokazivanja.

Perišić i Coutinho za pravi preporod

Kovač je na klupu preselio Thomasa Müllera, a vrijeme pokazuje da je ta odluka bila ispravna jer su time Perišić i Coutinho sve više dolazili do izražaja. Od debija tog dvojca Bayern ima šest pobjeda i jedan remi u sedam utakmica u svim natjecanjima. Pritom je ostvario nevjerojatnu gol-razliku 27:6, što znači da Bayern postiže skoro četiri gola po susretu! Pečat vrhunske forme je ušutkavanje Pijetlova u Londonu.

Rezultat iz Londona možda nije najbolje mjerilo zbivanja na utakmici koja je u prvih pola sata mogla otići u drugom smjeru, možda ovaj Tottenham i nije u najboljoj formi i u najboljem ozračju, ali je opet nevjerojatno da mu je netko uspio zabiti čak sedam golova. Posebno kada se u obzir uzme da su Harry Kane i društvo u ovoj kalendarskoj godini još samo jedanput primili više od dva gola na utakmici, i to u onom ludom uzvratu četvrtfinala Lige prvaka, kada je Manchester City slavio 4:3, ali Spursi su prošli dalje.

Bayern je slavljem u Londonu na krilima fantastičnog Sergea Gnabryja, igrača koji je postigao četiri gola iz pet upućenih udaraca ka protivničkim vratima, pokazao da je u ovom trenutku ekipa sposobna za napad na sve trofeje. Samo najjače momčadi mogu od prvog do posljednjeg trenutka utakmice pokazivati glad za golom više i zrelost za korištenje svake protivničke greške, pri čemu izgleda skoro pa svejedno koji igrači dolaze u završnicu jer svi djeluju jednako opasno.

Velika pobjeda u Londonu dočarala je i svu šarolikost i snagu Kovačeva kadra. Najlakše je to objasniti podatkom da je Bayern i pri vodstvu 4:2 imao kontrolu u posjedu lopte, iako je Tottenham tragao za golovima. To može ostvariti samo ekipa koja zna što želi i kako to provesti u djelo te, naravno, koja ima luksuz izvan početne postave ostaviti igrače poput Alcantare, Javija Martineza, Perišića, Müllera i Goretzke. Kovač je i lani znao što i kako želi, a sad konačno ima kadar koji će te ideje realizirati.