DINAMO je završio povijesnu europsku sezonu nakon poraza u Villarrealu (2:1). Nakon veličanstvene pobjede protiv Tottenhama, navijači Modrih nadali su se još jednom čudu i pobjedi "u hendikepu" protiv vrhunske španjolske momčadi.

Nisu uspjeli, a sami igrači su nakon utakmice priznali da je Villarreal bio bolji i zasluženo prošao. Iako su dvije sumnjive i granične sudačke odluke otišle na stranu Žute podmornice i premda je Dinamo mogao u nekoliko navrata preciznijom završnicom zakuhati dvoboj, Villarreal je u tehničkom i taktičkom smislu bio korak ispred.

Trener Damir Krznar nakon utakmice dao je jako zanimljivu izjavu, a možda se iz nje može iščitati dio razloga zašto Dinamo u Španjolskoj nije bio onakav kakvim smo ga gledali u Europi ove sezone.

Krznar se kockao i promašio. Dinamo je ušao u utakmicu s krivim pristupom

Dinamo je od prve minute djelovao jako rezervirano na terenu. Dojam je da je što dulje htio zadržati nulu na semaforu i svesti utakmicu na spori ritam u kojoj je najvažnija stvar obrambena stabilnost. Damir Krznar je u izjavi nakon utakmice to potvrdio.

"U samoj pripremi utakmice smo znali da neće biti lagano, htjeli smo završiti prvo poluvrijeme s nulom i onda ući u rizik u drugom dijelu. Nismo uspjeli, procurili smo u prvom poluvremenu, žao mi je za prvi gol koji je bio graničan", rekao je Dinamov trener.

U teoriji se takva odluka čini sasvim logična. Dinamo je stigao u goste momčadi koja igra sjajan pozicijski nogomet s golom minusa. Da je kojim slučajem uspio zadržati 0:0 do sredine drugog poluvremena, kod domaćina bi unio nervozu i došao u šansu isprovocirati grešku iz koje može dati (barem jedan) gol. Međutim, nogometni igrači ne funkcioniraju u paralelnim scenarijima, nego stvarnim događajima. Oni su karike lanca koje na terenu međusobno povezuju pristup, plan igre i emocije koje zajednički proživljavaju tijekom susreta.

Kada je primarna ideja ne primiti gol u prvom poluvremenu, onda se igrače taktički i psihološki pripremi tako da je sve što oni rade na terenu podređeno samo i isključivo tom cilju. Takav pristup je vrlo riskantan ako se primi gol, što se Dinamu i dogodilo u 36. minuti.

Vidno zgrčeni i rezervirani Dinamo napravio je seriju pogrešaka u predaji lopte i postavljanju, a Villarreal je u tri poteza zabio iz tranzicije. Španjolci u tom trenutku nisu imali samo dva gola prednosti, nego i 36 minuta prednosti nad Dinamom. Već su bili u utakmici, u dobrom ritmu i radnoj temperaturi, a Dinamo još nije izašao na teren kako spada.

Krznar je precizno i ispravno detektirao sve probleme u igri. Druge lopte osvajao je Villarreal, bio je moćnija i brža momčad u sredini terena, a iako je imao 62% posjeda, napravio je duplo više prekršaja, što je indikator koliko su kompaktni njegovi igrači bili kada bi izgubili loptu. Ali sve je to bila posljedica toga da su Modri od početka domaćinu prepustili da na terenu zauzme pozicije koje želi i nametne tempo koji mu odgovara.

Grafika: Sofascore za IndexSport

Ne postoji čarobni prekidač koji se može pritisnuti pa da momčad u sekundi promijeni svoj pristup, dotadašnje navike u igri i odjedanput proigra. A upravo se to od Dinamovih igrača indirektno očekivalo onog trenutka kada su primili gol i kada je primarna ideja propala. Samo sedam minuta kasnije Villarreal je zabio i drugi gol i dodatno naplatio činjenicu da je imao pola sata prednosti nad gostom.

Bilo je u drugom dijelu šansi s obje strane, ali se Dinamo oslobodio tek sredinom drugog poluvremena kada je u potpunosti shvatio da nema što izgubiti. U nekoliko navrata bili smo vrlo blizu novoj drami, ali sve je ostalo samo na solidnom pokušaju vraćanja u susret.

Dinamo je igrao s velikim hendikepom

Iako je Dinamo izašao na teren s četiri klasična vezna igrača i iako se Ivanušec u fazi obrane uvlačio u sredinu terena, upravo je kroz tu zonu Villarreal stvarao prednost. Oršić se povlačio duboko u teren kako bi čuvao visoko postavljenog Foytha, pa usamljeni Petković nije uspio kao prva linija obrane sam ometati Villarrealovu izgradnju napada.

Španjolci su bili vrlo strpljivi u posjedu, čekali su da jedan igrač iz pasivne vezne linije odluči izaći prema naprijed, a onda bi brzim dijagonalnim utrčavanjem tražili višak njemu iza leđa. Modri nisu ni po dužini ni po širini terena bili dovoljno kompaktni, a ubacili bi u brzinu više tek kada bi Villarreal s loptom došao već pred zadnju trećinu terena. Kohezija i koordinacija koje su krasile Dinamo u prethodnim utakmicama izostale su, a govor tijela igrača samo je potvrđivao dojam da "to nije to".

Na kraju treba istaknuti i kako je Dinamo igrao s velikim hendikepom jer su mu dva ključna igrača rekonvalescenti. Ademi i Petković odigrali su dobre utakmice, ali bilo je vidljivo da nisu na optimumu. Ademijeva energija u oba pravca je nepotrošna i bez nje Dinamo jako gubi na dinamici. Petković je početak svakog napada jer mu je zadaća primiti i zadržati loptu, pa je distribuirati u kontri. Kada on nije u stanju dobiti većinu ključnih duela i kada nema dovoljno opcija na lopti, onda ni Dinamo ne može kvalitetno izaći u napad. Da se utakmica igrala za tjedan dana kada bi Ademi i Petković bili spremniji, možda bi rezultat bio sasvim drugačiji.

Dinamo nema za čime žaliti. Napravio je najveći rezultat u modernoj povijesti kluba i ostao u Europi dulje nego je velika većina njegovih navijača sanjala na početku sezone. Već je izbacivanjem Tottenhama napravio senzaciju, a ulaskom među osam ušao je u kremu europskog nogometa. Jednu sjajnu generaciju možda smo posljednji put gledali na europskoj sceni s obzirom na to da su prodaje ključnih igrača nakon Eura izvjesne. Ako bude tako, može se reći da su za zadnju epizodu sačuvali svoje najbolje uloge.