NBA LIGA

LeBron više nije najbolji na svijetu. Evo zašto će s 35 godina to opet postati

LeBron više nije najbolji na svijetu. Evo zašto će s 35 godina to opet postati
Foto: Getty Images / Guliver Image

NEKI ĆE reći da je najbolji svih vremena, čak ispred Michaela Jordana. Drugi će reći da nije bolji ni od Kobea Bryanta, koji je pak čista Jordanova kopija, samo ne toliko dobra. Takve usporedbe jako su nezahvalne i ovise o osobnim preferencijama, ali nitko ne može osporiti da je LeBron James najbolji košarkaš ovog desetljeća.

No taj globalno uvriježeni status uzdrman je u posljednjih godinu dana. Rezultatski debakl Lakersa i prva ozbiljnija ozljeda u karijeri, u kombinaciji sa sve većim uzletom Kawhija Leonarda i Giannisa Antetokounmpa, prvi put su ga srušili s pijedestala, barem prema tradicionalnom ESPN-ovu popisu najboljih igrača uoči sezone, na kojem je ove godine završio tek na trećemu mjestu. Puno je čimbenika utjecalo na taj pad, ali Kralj je motiviraniji nego ikad i spreman vratiti titulu koja ga prati barem desetak godina.

Od 2011. do 2018., osam godina zaredom, James je vodio svoje momčadi do NBA finala i pritom je triput osvojio naslov. I s Miamijem i Clevelandom imao je po četiri pokušaja, s Heatom je uzeo dva prstena, a zatim još jedan s Cavsima, i to u sezoni kad su Golden State Warriorsi postavili novi rekord regularnog dijela sezone sa 73 pobjede i samo devet poraza.

Sve je tri titule okrunio nagradom za MVP-ja finala, a od 2009. do 2013. je sakupio i četiri titule MVP-ja sezone.

Prije samo godinu dana odgovor na pitanje tko je najbolji košarkaš današnjice skoro pa jednoglasno bio bi - LeBron James. Iako su mu već tada bile 33 godine i nitko osim Jordana u toj dobi nije imao općeprihvaćeni status najboljeg.

Međutim, u protekloj sezoni LeBron je nekako izgubio taj primat. Prvenstveno zato što je, nakon osmogodišnjeg niza pojavljivanja u finalu, u prvoj sezoni u LA Lakersima podbacio u samom pokušaju ulaska u doigravanje. Osim toga, doživio je prvu ozbiljniju ozljedu u karijeri. Lijeva strana prepona spriječila ga je da nastupi u čak 27 utakmica, a nikad prije nije ih propustio više od osam u sezoni, osim u prvoj sezoni po povratku u Cleveland, kad je u siječnju uzeo dvotjedni odmor.

Grafika: Sofascore za IndexSport

Statistika nije bila problem, imao je praktički iste prosjeke kao sezonu ranije u Clevelandu, jedini osjetniji pad imao je u rubrici asistencija, što je i logično s obzirom na novi sustav i prvenstveno nove suigrače, koji nisu ni tako efektno realizirali njegova dodavanja. Može se očekivati da i ove sezone bude na prosjeku od osam i više skokova i asistencija, uz vjerojatno nešto manje koševa kao posljedica blago smanjenje minutaže i napadačkog rasterećenja koje donosi igranje s Anthonyjem Davisom

Osim fizikalija kakvima se može podičiti malo koji stanovnik našeg planeta, nevjerojatne brzine donošenja pravih odluka na parketu i jednostavno vrhunskih tehničkih košarkaških sposobnosti, glavna odlika Kralja Jamesa bila je otpornost na ozljede, u koju ulaže oko milijun i pol dolara godišnje kako bi tijelo držao u što boljem stanju.

Ta je ozljeda prepona pokazala da je i on samo čovjek, da i na njega utječu godine te da je vrijeme da se makne s vrha. I najveći je, ako ne i jedini, razlog da javnost i stručnjaci zaključe kako mu tamo više nije mjesto. Tri su ključna razloga zašto bi se vrlo lako ove sezone, u kojoj će napuniti 35 godina, na njega mogao vratiti. 

Najdulji odmor u karijeri

Posljednjih osam godina LeBron je sezonu završavao skoro sredinom lipnja, što znači da je imao maksimalno tri i pol mjeseca do početka priprema za novu sezonu. Na ljeto 2012., između dvije šampionske sezone s Miamijem, nastupio je i na Olimpijskim igrama u Londonu, što mu je dodatno skratilo vrijeme za odmor. Sezona mu nije završila u travnju još od 2005., kad je bio 21-godišnjak i puno se brže regenerirao. Ali tada mu više od regeneracije nije ni trebalo, ovo je bilo prvo ljeto u kojem je usput morao i do kraja sanirati ozljedu koja mu je upropastila sezonu. Nakon skoro šest mjeseci stanke James je svježiji nego ikad.

Posljednju utakmicu odigrao je 29. ožujka prije nego što je, u dogovoru s Lakersima, odlučio da se više nema smisla trošiti jer je momčad ionako ostala bez šanse za doigravanje. Prije ozljede Lakersi su stajali izvrsno, bili na najboljem putu ne samo da uđu u play-off nego i da imaju prednost domaćeg terena barem u prvom krugu. Dok ga nije bilo, sve se urušilo, vratio se nedovoljno oporavljen kako bi pokušao spasiti stvar, ali uslijedile su ozljede suigrača i sezona je propala.

Novi suigrači

Nitko nije sam osvojio naslov bez pomoći suigrača, pa čak ni Michael Jordan, unatoč uvriježenoj mitologiji. Jamesovo prateće osoblje prošle sezone bilo je puno talentiranih, ali nedokazanih mladića, koji se nisu snašli u njegovu odsustvu s parketa, a prisustvu u klubu, koje je nosilo ogroman pritisak. Te mladiće Lakersi su ljetos pretvorili u Anthonyja Davisa, najboljeg igrača s kojim je ikad dijelio svlačionicu. Zadržali su veterane s kojima se slagao na parketu (Rondo, Caldwell Pope, McGee) i ovaj su put smisleno doveli nove (Green, Bradley, Dudley, Cook, Cousins te nakon njegove ozljede Howard).
Sad to već puno više nalikuje momčadima s kakvima je James osam godina zaredom odlazio do finala. To su suigrači s kakvima je puno kompatibilniji i na koje se može više osloniti i tako smanjiti vlastito opterećenje. To bi mu trebalo pomoći da (smanjeno) vrijeme na parketu maksimalno koristi, a da rezultati ne pate dok ga nema.

Zadesi li ga opet kakva ozbiljnija ozljeda, cijela ova teza se urušava. No nitko na svijetu ne posvećuje toliko brige očuvanju svoga tijela, osim možda Cristiana Ronalda, i ako ijedan košarkaš može sredinom svojeg četvrtog životnog desetljeća izdržati napore NBA sezone i sve što ide uz njih, to je svakako LeBron. Uz prilagođenu momčad neće biti pod tolikim opterećenjem, možda se čak ponovno posveti i obrani, koju je posljednjih godina zanemarivao kako bi se štedio za pohod u doigravanju.

Motivacija i konkurencija

Posljednju od svoje četiri titule MVP-ja James je osvojio još 2013. godine. Pa ipak, od tada nikome nije padalo na pamet proglašavati dobitnika te nagrade najboljim na svijetu. Ove godine na ESPN-ovu popisu su ispred njega dva aktualna MVP-ja - Antetokounmpo, koji je dobio nagradu za regularni dio sezone, te Leonard, koji je briljirao u doigravanju, odnosno finalu. U igri bi bio i Kevin Durant da nije bilo ozljede Ahilove tetive zbog koje će propustiti cijelu predstojeću sezonu.

Ne bi ni danas oni bili ispred njega da nije bilo ozljede prepona i, posljedično, propuštenog doigravanja, jer James i dalje na parketu može činiti ono o čemu drugi mogu samo sanjati. U njegovoj igri nema mane, može mu se zamjeriti samo površnost u obrani prije doigravanja. 

Giannis i dalje ima vrlo neuvjerljiv vanjski šut, a Raptorsi su u doigravanju pokazali da ga se može zaustaviti kombinacijom vrhunskog defanzivca (Leonard) i savršeno koordiniranog preuzimanja. Svjetsko prvenstvo u Kini je pokazalo koliko Grku na ruku idu NBA pravila jer ga je, prema onima koja se koriste u ostatku svijeta, bez većih problema zaustavio čak i Aco Petrović, koji je uvijek glasio za prvenstveno ofenzivnog trenera. A takvog igrača ne može se proglasiti najboljim na svijetu. Leonard je u Torontu odigrao play-off kakvim se nakon Jordana mogao podičiti samo LeBron, ali i dalje ima očitu manu u igri - razigravačke sposobnosti koje ga koče da bude kompletan, savršen igrač.

Naposljetku, LeBron je uvijek bio egotriper, što je savršeno u redu kad za to postoji pokriće kakvo on ima. Nije mu nimalo svejedno što ga dobar dio košarkaškog svijeta više ne vidi kao najboljeg, ta je teza nadišla okvire onoga što smatra podnošljivim. Pa iako je u karijeri već napravio sve, iako ne bi ni trebao osjećati potrebu za dokazivanjem, motiviraniji je nego ikad da pokaže da je i dalje tu, da ga se nepravedno svrgnulo s trona.

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara