HRVATSKA reprezentacija je slavljem protiv Austrije osigurala prvo mjesto u grupnoj fazi Lige nacija i plasman među četiri najbolje momčadi natjecanja. Susret je dugo bio na klackalici, prije svega zbog nekoliko promjena u početnom sastavu i ozljede Marcela Brozovića, ali su Marko Livaja i Dejan Lovren golovima prelomili utakmicu.

Ipak, teško je zamisliti da bi se uopće našli u takvoj situaciji da je Austrija zabila barem dio svojih šansi. Dio su sami promašili, a dvije sjajne šanse obranio je Dominik Livaković. Bile su to točno situacija kakve on najviše voli, one u kojima brzo ulazi u 1 na 1 i koristi reflekse za udarce iz blizine.

Tijekom utakmice pokazao je i neke stare boljke, ali je spasio Hrvatsku. I to je jedino što je, barem iz ove perspektive, bitno za Mundijal u Kataru. Zlatko Dalić dugo je rotirao golmane i tražio idealno rješenje. Danas znamo da ono ne postoji, ali Livaković je najbolje od ponuđenog.

Detalj iz prvog poluvremena otkrio najveću manu

Osim što je u prvom poluvremenu fantastičnom reakcijom spasio Hrvatsku u barem jednoj situaciji, Livaković je još jednom u tom dijelu susreta došao u prvi plan. Nažalost, bila je riječ o reakciji kakvu nitko ne želi od svojeg golmana.

Austrija je odigrala jednu dugu i visoku loptu, koja je padala malo iza leđa Jošku Gvardiolu, koji se povlačio prema svom golu. Livaković je, pomalo atipično, izašao dosta daleko po tu loptu, ali nije ju uspio uhvatiti ni boksati.

Ona se, srećom po Hrvatsku, odbila izvan terena, a Livaković je nakratko ostao ležati. Bio je to detalj koji je otkrio njegovu najveću manu u igri, uz igru nogom, iako pokazuje tendenciju da sve češće mirno traži rješenja na lopti umjesto da je izbija.

I koliko god to bio objektivan problem za specifične situacije u obrani, toliko je to nešto s čim se Dalić i navijači jednostavno moraju pomiriti. Livaković je takav kakav jest, izvrstan u nekim stvarima, prosječan u drugima. No na većem uzorku utakmica u reprezentaciji pokazao je da bolje rješenje nemamo.

Nitko od konkurenata nema dovoljno jake argumente da mu uzme jedinicu

Pitanje koje se već dugo povlači u hrvatskoj javnosti je neprecizno. Pitanje nije treba li Livaković biti hrvatska jedinica, nego tko bi eventualno umjesto njega mogao biti prvi golman reprezentacije.

Ivo Grbić je doživio najveći uzlet odlaskom u Atletico Madrid pa posudbom u Lille, ali biti zamjena Janu Oblaku jedan je od najnezahvalnijih poslova na svijetu, a nedostatak minuta za golmana je najgora situacija.

Lovre Kalinić odradio je solidnu prošlu sezonu, ali u ovoj nije na razini potrebnoj da bude u prvom planu. Štoviše, ima iste probleme kao i Livaković i nema komparativnu prednost u onome što bi kod Livakovića htjeli ispraviti.

Jedina prava konkurencija Livakoviću u ovom trenutku je Ivica Ivušić, koji je već godinama jedan od najboljih golmana HNL-a, a svoje utakmice u reprezentaciji protiv Francuske i Slovačke odradio je izvrsno. Njegove i Livakovićeve brojke ove sezone su vrlo slične i, uz malo više sreće, Ivušić je jučer mogao opravdano biti prvi golman i otputovati u Katar u tom statusu. 

Dalić je dosad birao golmane. Vrijeme je da jasno kaže tko je jedinica

Dalić je u prethodnom kvalifikacijskom ciklusu, kao i Ligi nacija, dosta rotirao golmane. Manje-više smo na tim susretima vidjeli što mogu, a što ne mogu, kao što to iz tjedna u tjedan možemo pratiti u njihovim klupskim nastupima.

Međutim, da bi golman bio pravi, nije dovoljno da bude golman, mora biti jedinica. Vratari su osjetljive biljke s razlogom. Svaki njihov krivi potez se važe deset puta više od onih koje naprave igrači u polju.

Oni znaju prije susreta da će imati dvije ili tri ključne situacije i da će ih reakcija u tim situacijama učiniti herojima ili tragičarima u očima javnosti. Oni nemaju 90 minuta da se dokazuju i isprave svoje greške.

Do Svjetskog prvenstva ostalo je malo manje od dva mjeseca. Vrijeme je da jedan od golmana postane jedinica, da zna da ima puno povjerenje i da mu se nakon prvog kiksa neće tražiti smjena. Jedino je to psihološki kontekst u kojem golman može biti pravi.

Manični i masovni zahtjevi za promjenu golmana nakon svakog poraza (poput one koju je doživio Ivušić nakon tri primljena gola protiv Austrije) rezultiraju time da problemi na golmanskoj poziciji postaju znatno veći nego što jesu.

Hrvatska nema 11 Modrića niti ih može imati

Nijedna reprezentacija, pa tako ni Hrvatska, nema 11 Modrića koji će uspjeti u bilo kakvom sustavu i kontekstu. Ima igrače s vrlinama koje se nastoje istaknuti i manama koje se nastoje sustavno sakriti. Hrvatska mora znati da joj golman ima problema s centaršutevima, mora dublje izlaziti u blok u takvim situacijama i prilagoditi se postavom u prekidima.

Livaković ima mane. Teško pridonosi u izgradnji napada i prečesto ostaje na crti, zbog čega se na skoku obrambena linija povlači dublje nego što bi trebala. Nije svjetska klasa, ali je vrlo dobar golman, koji već godinama brani na vrhunskoj razini u Europi. Hrvatska ima golmana koji su kvalitetom slični, ali nekoga tko je očito bolji od njega i ima takav kontinuitet na europskoj sceni - nema.