LIVERPOOL je konačno izgubio. Momčad Jurgena Kloppa ostala je tako kratka za ono što su svojevremeno napravili Inviciblesi, Wengerov Arsenal koji je odradio cijelu sezonu bez poraza i ukupno izdržao 49 utakmica u Premier ligi bez da je itko bio bolji.

Liverpool bi i dalje mogao postaviti rekord kako Premier lige tako i liga Petice po broju osvojenih bodova kako u jednoj tako i dvije sezone u nizu, ali jednu stvar sigurno više ne mogu - ne mogu odraditi sezonu od početka do kraja bez ijednog poraza. 

Taj je san prekinuo Pearsonov Watford, ekipa koja će se vrlo vjerojatno do samog kraja sezone boriti za opstanak. Međutim, koliko god njihova 3:0 pobjeda protiv Liverpoola djelovala kao šok svih šokova, ona to zapravo nije.

Jer Liverpool već duže vrijeme igra tako da se takvo što moglo i zapravo trebalo očekivati. 

Povijesna sezona, ali i puno sreće

Liverpool je dosad odigrao 28 utakmica u Premier ligi, od čega je pobijedio u 26. Polovicu od spomenutih pobjeda ostvarili su uz samo jedan pogodak razlike, što jasno sugerira kako u većini utakmica nisu dominirali. Neki će reći da su pokazali snagu karaktera i mentalitet pobjednika, a neki kako su imali puno sreće i do pobjeda dolazili na pomalo nevjerojatne načine.

Istina je vjerojatno negdje u sredini.

Dovoljno je indikativno pogledati njihov xPTS, tj. očekivani broj osvojenih bodova s obzirom na broj postignutih i primljenih golova i još više - broj upućenih i dopuštenih udaraca. Ta brojka u principu sugerira koliko je faktor sreće prisutan kod uspjeha neke ekipe. Gledajući tu metriku, Liverpool je dosad ostvario 21 bod više od očekivanja te zapravo hodao na rubu cijelo vrijeme, a sada su jednostavno naletjeli na utakmicu gdje protivnika ide, a njih ne ide.

Međutim, čak i da se odmaknemo od tog tipa promatranja stvari, postoje i dodatni razlozi.

Liverpool u posljednje vrijeme igra loše

Gledajući posljednjih nekoliko utakmica Liverpoola, momčad s Anfielda ni u jednoj nije djelovala dobro. Nije samo do toga da su mogli izgubiti i više od 1:0 protiv Atletico Madrida - samo da je Alvaro Morata u nekoliko navrata bio precizniji - nego i do toga su u dugim etapama utakmica protiv Norwicha i West Hama bili lošija ekipa na terenu. Treba imati na umu da je Norwich posljednja momčad Premier lige, a West Ham također ekipa iz donjeg dijela ljestvice.

Sada je to već uzorak utakmica u veljači na kojima se lako primijeti kako Liverpool više ne drži razinu igre kakvu su pokazivali prije svega na jesen. Prije svih, Sadio Mane i Roberto Firmino više ne generiraju niti kreativnu inspiraciju niti visoki pritisak kao ranije, a Van Dijk i cijela obrana djeluju vrlo dekoncentrirano. Najbolje se to vidjelo kod drugog pogotka protiv Watforda, kada su djelovali baš naivno, a mogu se upotrijebiti i teže riječi. 

U tom smislu, bazična statistika ne laže. Možda i najbolja obrana Europe u posljednje je četiri utakmice primila šest golova, ali i protivnicima - pogotovo Norwichu - dopustila dovoljno prilika kako bi ih primila i 10, a možda i više. U svim fazama defenzive su slabiji, od visokog pritiska do dublje pozicijske igre. Ne postoji neki pojedinačni element koji bi bio presudan. 

Jednostavno, sve skupa djeluje puno lošije. Možda baš zato ovaj poraz i nije toliko loša stvar za Liverpool. Igrači se moraju trgnuti, momčad mora doći na razinu intenziteta i motivacije iz jesenske faze, a ovakav poraz protiv kvalitetom puno lošije momčadi može biti jak motivator.

Kako je i sam Klopp rekao: “Ako pobijediš, dobro je, ali ako izgubiš pokušaj se u tome ponijeti na pravi način i prihvatiti to muški."

Stoga, ako će ovaj poraz značiti mali reset Liverpoola i dati mu poticaj koji mu je možda bio potreban, onda je zapravo i dobra stvar. Jer uskoro na Anfield dolazi Atletico, a Klopp i njegovi igrači sasvim sigurno ne bi željeli izgubiti u osmini finala Lige prvaka.

Kloppova pobjednička revolucija u Liverpoolu: