DA, poznam osobno Zdravka Mamića, jedva da imam poznanika koji nema zanimljivu anegdotu s njim. Da, i ja sam pogledao prijenos press konferencije Zdravka Mamića, “savjetnika” Dinama i prvooptuženog za sijaset navedenih mu kaznenih djela, ali čovjek me je impresionirao u izraženoj dosljednosti svom liku i djelu.

 

Ne jebe živu silu, on uopće ne shvaća gdje je pogrešan lik kao recimo kad je banuo sredinom osamdesetih u Starovlašku ulicu u Zagrebu s bijelim šalom i hrpom traperica. Jest, počastio je pićem, ali zatim dozlaboga udavio i od svih izmuzao lovu koju smo mu dobrovoljno dali. Već se tad naslućivao kalibar velikog balkanskog šefa.

 

No, osnovno je pitanje je li u stanju narediti ubojstvo državnog odvjetnika preko poznate štele srpskog podzemlja, sposobnog za dobar honorar “odraditi posao”? Iskreno, mislim da nije, a evo i zašto.

 

 

Zdravko Mamić je galamdžija kojem je životni mentor Ćiro Blažević podario građansku glazuru i manire. Sasvim vjerojatno - glasine upućuju da je sporne riječi zbog kojeg ga DORH goni izgovorio u dragoj mu Dubravi - točnije, da je u ovećem društvu uputio psovke i prijetnje državnom odvjetniku Dinku Cvitanu tipa “ubit ću ga, zatrti ću mu sjeme.” jer drži da ga se nepravedno pravno zlostavlja i zagorčava život obitelji. Tupko duge jezičine.

 

No, djelomično je u pravu. U svim dosadašnjim sporovima pravosuđe ga je proganjalo zbog bezveznih ili nedokazivih kaznenih djela koja su redom završile oslobađajućim presudama. Tko nije bio u toj koži, ne zna kolika je to tlaka. Brane ga isti odvjetnici koji se brinu o slobodi bivšeg premijera Ive Sanadera. Druži se sa sucima, ćakulaju nakon ručka. Dok se Bog Otac ne spusti s nebesa neće ga osuditi za evidentna kaznena djela jer nam je pravosuđe toliko podložno političkom i društvenom utjecaju da to djeluje nenormalno. Ljude se zbog sitnih kaznenih djela šalje na višegodišnje zatvorske kazne s ofrlje složenim optužnicama, protiv velikih korupcionaških aktera s tonom dokaznog materijala, nisu u stanju podići valjanu optužnicu. Slučajno? Niti u ludilu.

 

Naš čuveni junak koji je ušao u urbanu mitologiju povikom Igoru Štimcu prilikom izbora predsjednika HNS-a - “Nećeš razbojniče”- upravo se nalazi u toj poziciji koju je namjerio svojim neprijateljima. Oteto, prokleto.

 

I da još nešto velim u korist Zdravka Mamića, iako ćete me sad početi psovati. On doista voli “Dinamo”, tretira se kao BBB, bio bi najsretniji čovjek na svijetu da sjeverna tribina skandira njegovo ime. Daruje na tisuće eura udrugama, navijačima, prosjacima, slučajnim prolaznicima i sve to bez prevelike priče. Na toj ljudskoj dobrohotnosti skidam mu kapu. No, čije pare dijeli?

 

 

I tu nastaje naš i njegov problem. Dopredsjednik HNS-a i “savjetnik” Dinama Zdravko Mamić misli da ukoliko je široke ruke prema narodu, još jedan savjet Ćire Blaževića, može zanemariti sve građanske obaveze. Jednostavno, nije mu jasno da činjenica kako je lokalnom mulcu utrpao tristo eura u džep ne amnestira ga od zakonskih obaveza. Ukoliko se busaš u domoljubna prsa, plati jebeni porez iz kojeg idu sva socijalna davanja. Ne urlaj u “Lisinskom” budnice i ne širi mi zaštitnički ruke ako nisi spreman podržati “narod koji voliš”. Ne glumi žrtvu u trenutku kad si prognao sve izvorne navijače s tribina i stvorio naoružane suprostavljene navijačke armije. I konačno, prestani trubiti o svojem dobrotvorstvu od kojeg najveće koristi ima obitelj Mamić.

 

Istini na volju, Zdravko Mamić je iznimno živopisan lik, teško ga je svesti na crno - bijelu perspektivu. Većinu od vas bi oduševio, pitali biste se kako je moguće da tako galantan i šarmantan lik može biti pogrešan čovjek? Može i to na nekoliko provjerenih načina.

 

Taj čovjek u poziciji i opoziciji uvijek dobro stoji, populist nategnut do maksimuma. Izljubiti će Milanovića, a onda pljuckati po njemu, Zašto to radi? Jer je nemoguće tašt čovjek i veliki egotriper, umro bi istog trena taj dan kad se ne bi spomenulo njegovo ime. Usput budi rečeno, žene su veliki forte njegovog društvenog uzleta, predsjednica Kolinda Grabar - Kitarović nije izuzetak.

 

Na žalost, on kao da je ispao iz Majetićevog romana “Čangi off gotoff”, pogriješio je na nekoliko vrijednosnih nivoa i situacija. Nije plaćao porez voljenoj državi. Ruku na srce, izrabljivao je svoje nogometaše pod lihvarskim ugovorima. Nikad nije bio na strani naroda, bez obzira koliko mu dao para jer je bio na strani eksplotatora. 

 

Generalno gledajući, pogodio je najveće nogometne transfere u novijoj hrvatskoj povijesti, ali svojom ćudljivom i pretencioznom naravi uništio je hrvatski nogomet. Izbor predsjedništva HNS-a, utjecaj na suce, otimanje igrača, plasiranje svojih nogometnih eksponata u reprezentaciju, krvava svađa Sjevera i Juga, u svemu je imao prste. Digao se s kvartovskog na nacionalnu razinu manipulacije, a ne posjeduje taj kapacitet. On nije jedan od rijetkih.

 

Zapravo, Zdravku Mamiću je dharma zajahala na kičmu. Gotovo sam siguran da će neokrnjeno proći kroz ovu javnu optužnicu i da je ta priča o Mamiću kao organizatoru atentata na državnog odvjetnika Danka Cvitana, samo još jedan čavao u lijes društvene popularnosti “Maminja”. 

 

Jednako tako, siguran sam da kad se steknu politički preduvjeti i prikupe dovoljno snažni dokazi, završiti u zatvoru, predugo je “muljao” bez stvarne kazne. Zna to i njegov brat Zoran Mamić, Saudijska Arabija nema ugovor o izručenju s Hrvatskom. 

 

I na koncu, što napraviti s čovjekom koji raspolaže s tolikim kapitalom i moći, kako ga ignorirati? Jedini način je da podignemo društvenu ljestvicu vrijednosti i selekcioniramo javni život, nadajući se da smo bolji od njih.