LJUBITELJI nogometa mogu biti sretni što žive u doba kad dva "superstara" istovremeno ističu svoje pravo da ih se naziva najboljim igračima u povijesti tog sporta i još sretniji jer mogu gledati rivalstvo Lionela Messija i Cristiana Ronalda svakog tjedna, zajedno s milijardama drugih gledatelja. Zahvaljujući YouTubeu možemo gledati snimke visoke kvalitete njihovih najboljih izvedbi i vidjeti svaki gol koji su ikad postigli, piše Bobby Ghosh za Bloomberg.

Kad je Diego Maradona isticao svoju kandidaturu za najboljeg svih vremena, većina svijeta mogla je svjedočiti njegovoj genijalnosti samo svake četiri godine, kad je igrao za Argentinu na svjetskim prvenstvima 1982., '86., '90. i '84. U Indiji, na primjer, u tom razdoblju nije bilo moguće vidjeti "highlighte" njegovih izvedbi za Barcelonu ili Napoli (grad u kojem ga još smatraju napola bogom, a napola kraljem).

Snimke na internetu samo su naznaka onoga za što je bio sposoban

Na internetu ima nekih zrnatih snimki Maradone na vrhuncu, uključujući ONAJ gol protiv Engleske na stadionu Azteca 22. lipnja 1986. Ali te snimke samo su naznaka onoga za što je bio sposoban. Nema dovoljno čvrstih dokaza za argument da je on bio najbolji ikad.

To je još teže jer su još rjeđe snimke velikana koji su igrali prije njega, Mađara Ferenca Puškaša, Alfreda di Stefana, Pelea, Johana Cruyffa, Franza Beckenbauera i drugih. To što su igrali pod drugim uvjetima, s drukčijim pravilima, na drugim pozicijama, čini cijelu raspravu besmislenom.

Ne možemo, dakle, znati je li Maradona tehnički bio najbolji igrač koji je ikad udarao loptu.

Prkosio je uvriježenom shvaćanju nogometa kao momčadske igre

Pa ipak, pokušat ćemo objasniti zašto je Maradona zaista najveći svih vremena, ako ne najbolji. To baziramo na jednostavnoj činjenici da je Maradona, više nego bilo koja druga legenda, prkosio uvriježenom opisu nogometa kao momčadske igre.

Najvećim dijelom karijere Maradona je igrao u momčadima bez suigrača svjetske klase. Pregledajte sastav Napolija koji je pokorio talijanski nogomet 1986./1987., nema nijednog igrača koji bi ušao u Kuću slavnih Serie A. Malo bolju potporu imao je u reprezentaciji Argentine koju je vodio do dva finala svjetskih prvenstava, od kojih je ono 1986. osvojio, a 1990. došao bolno blizu. Ali nitko neće reći da je Jorge Valdano za Maradonu bio ono što je, na primjer, Jairzinho bio za Pelea 1970.

Svoju čaroliju je stvarao od osrednjih materijala

Jedno je biti fantastičan igrač okružen fantastičnim suigračima. U tom su smislu Messi i Ronaldo bili izuzetno sretni u svojim klubovima. Ali Maradona je svoju čaroliju stvarao od osrednjih materijala.

Još je impresivnija težina očekivanja koju je nosio na svojem malešnom tijelu. Kad je 1984. potpisao za Napoli, taj klub još nikad nije bio talijanski prvak, a navijači su ipak istog trena počeli sanjati titulu. "Pibe de oro", odnosno Zlatni dječak, bio je talisman barem koliko i kapetan i igrač.

Nije imao ni PR-ovce ni fizijatre kao današnje zvijezde

Drugi nogometaši, poput Messija, od tada su se nosili sa sličnim pritiskom, ali moderne superzvijezde okružene su gomilama stručnjaka za odnose s javnošću i fizijatrima koji im pomažu. Maradona ni izvan terena, kao ni na njemu, nije imao pravu potporu, pa je svejedno donosio zlato i klubu i reprezentaciji.

Sve dok nije prestao. Vjerojatno je bilo neizbježno da ga teret genijalnosti naposljetku slomi, a to se dogodilo spektakularno. Ali dovoljno mu se odupirao da izlije u bronci, poput plakete koja podsjeća na ONAJ gol ispred stadiona Azteca, svoje pravo da bude najveći svih vremena.

Počivao u miru, Diego Maradona, GOAT.