SINIŠA MIHAJLOVIĆ prvi put je u javnosti govorio o detaljima saznanja da boluje od leukemije i kako se borio za život dok je Italijom, u kojoj živi i radi kao trener Bologne, harala korona uzimajući prije svega živote upravo teško bolesnih.

Legenda srpskog i talijanskog nogometa oduševila je svjetsku sportsku javnost ne samo neustrašivom i uspješnom borbom protiv maligne bolesti nego time što je tijekom te bitke vodio treninge i momčad na utakmicama Serie A iako mu je bilo naređeno strogo mirovanje.

U talk showu "Večer s Ivanom Ivanovićem" otkrio je da su mu dva mjeseca karantene zbog koronavirusa bila najbolje razdoblje života:

"Ja sam proveo dva najljepša mjeseca u životu. Nekim ljudima je to teško palo, ali gledajući iz moje perspektive, gdje sam prije toga četiri mjeseca proveo u sobi tri sa tri, u kojoj nisam smio otvarati prozore i nisam mogao udahnuti svježi zrak, te u kojoj mi nitko nije smio doći u posjet, to da sam nakon toga otišao kući biti s obitelji i šetati se po stanu, za mene je bilo odmor."

Na pitanje je li se ranije bojao bolesti i kako ju je otkrio, Mihajlović je odgovorio:

"Nisam se bojao. Simptomi leukemije su brzo umaranje, točke na nogama i krvarenje desni. Ništa od toga nisam imao niti osjećao. Osim toga svaka tri mjeseca radio sam krvne testove jer mi je otac imao tumor pluća. Nikada nisam bio bolestan, živim zdravo i aktivno, gotovo kao da sam još uvijek profesionalni nogometaš. Svaki dan treniram, trčim, aktivno se bavim s nekoliko sportova. Zbog svega toga bio sam uvjeren da se meni ne može dogoditi ovako nešto. Da to ipak nije tako, saznao sam na Sardiniji. Cijeli dan sam se bavio sportom. Igrao sam padel, stolni tenis. I kada sam se probudio idućeg jutra, nisam mogao stati na nogu. Bio sam uvjeren da mi se upalio mišić."

Zbog toga se javio liječniku svog kluba: "Doktor Bologne me poslao na magnetnu rezonancu, a tamo mi je doktor rekao: 'Vi sigurno nevjerojatno dobro trpite bol. Ovakav nalaz nisam vidio 40 godina. Mislio sam da osoba s ovakvim nalazom ne može stajati, a vi ste došli na nogama.' Na to sam mu odgovorio da sam dan ranije trčao 10 kilometara."

Nakon nekoliko dana nazvao ga je isti taj doktor i rekao mu da dođe kod njega: "Pričao je sa mnom, ali vidim da okoliša, na što sam ga prekinuo i zamolio ga da mi izravno kaže što mi je. 'Imaš leukemiju', bio je njegov odgovor."

Mihajlovićev odgovor na malignu bolest bio je: "Kao što je rekao jedan novinar u Italiji: 'Sad je leukemija u problemu jer je došla kod Siniše.' Kada sam saznao od čega bolujem, od prvog trenutka sam jedva čekao početi s liječenjem i nijednog trenutka nisam sumnjao da ću pobijediti. Tako sam se ponašao i tako sam radio. Imao sam sreću što sam u Bologni, u bolnici u kojoj su najbolji liječnici. Rekao sam im, samo recite što trebam raditi i ja ću sve tako napraviti."

Poručio je ostalima koji boluju od ovako teške bolesti: "Nikad ne trebate izgubiti volju za borbom i volju za životom. Imao sam obavezu prema drugim ljudima, ne samo prema obitelji, jer su i drugi sportaši pratili situaciju i morao sam im dati primjer. Ne mislim da se svi moraju boriti kao ja, s takvom hrabrošću, nego da imaju tu volju za životom. Prošlo je sedam mjeseci od dijagnoze i jednako toliko borbe protiv leukemije i rezultati su dobri."