Miočić se za poziciju najvećeg u povijesti tuče protiv Cormiera i čitavog UFC-a
TREĆA borba između Miočića i Cormiera neće odlučiti samo o tome tko će u narednih nekoliko mjeseci držati pojas teškaškog prvaka u UFC-u. Ovo je borba koja će zauvijek odrediti povijest teške divizije i način na koji ćemo pamtiti ova dva borca.
Ona osim ogromnog rezultatskog značaja ima i poseban, osobni značaj za svakog borca, što joj daje dodatnu draž.
Cormier ima blagu prednost
Ova dva borca se savršeno poznaju. Nakon što su u kavezu skupa proveli točno 23 minute i 42 sekunde, teško je zamisliti da postoji element borbe kojim jedan drugog mogu iznenaditi. Kvaliteta, međusoban omjer i prošlost sugeriraju kako su šanse za pobjedu svakome od njih jednake.
Na takvom tragu su i kladionice, koje Cormiera drže blagim favoritom s oko 53% šanse nasuprot Miočićevih 47. Dva su razloga zbog kojih Cormier ima minimalnu prednost u prognozama.
Prvi je taj da je u četiri od pet međusobnih rundi bio puno bolji borac od Miočića i stilski se bolje prilagodio svojem suparniku. Drugi razlog je taj što će se boriti u kavezu koji je manjih dimenzija nego što je to uobičajeno. Kavez je u promjeru kraći za jedan i pol metar, što bi trebalo odgovarati manjem borcu koji može lakše zatvoriti distancu, a uz to je i dominantniji hrvač.
Ali Miočić ima nešto što Cormier nema. Najbolji izraz za to bi u plastičnom prijevodu glasio - Miočić zna plivati u dubokoj vodi.
Miočić je okretao borbe u kojima je gubio
"Duboka voda" se odnosi na situacije u kojima se borac nalazi u teškom ili podređenom položaju. Nekad mu je taktika pročitana i ne prolazi, nekad ostane bez snage, a nekad jednostavno dobije puno više batina nego što je očekivao. Postoje borci koji u tom trenutku, kada se pobjeda čini nedostižnom, nađu posljednje atome snage ili donesu odluku koja promijeni borbu u njihovu korist. Ukratko, to su borci koji mogu pobijediti i kada nisu bolji od suparnika, a Miočić je definitivno takav borac.
Dovoljno je prisjetiti se posljednje borbe kada ga je Cormier tri runde uništavao u svakom segmentu, da bi Miočić briljantnom odlukom i snažnim udarcima u tijelo uzeo suparniku dušu i nokautirao ga. Bio je to jedan od najvećih preokreta u borbi za titulu u povijesti ovog sporta.
U prvom okršaju s Dos Santosom prošao je pet mučnih rundi, preživio dva nokdauna i kraj borbe dočekao na nogama. Izgubio je sudačkom odlukom, ali ona je lagano mogla otići i na njegovu stranu. U borbi protiv Ngannoua je dominirao, ali u prvoj rundi je preživio dvije bombe nakon kojih bi rijetko koji borac ostao pri svijesti. Overeem ga je u prvoj obrani titule držao uzdrmanog u giljotini, da bi minutu kasnije Stipe podigao ruku u znak slavlja iznad nokautiranog suparnika.
Miočić ima nevjerojatno srce i borilačku inteligenciju koja mu omogućuje da pronađe izlaz i iz najtežih situacija. A u borbi u kojoj su šanse 50-50, to je izrazito bitna odlika.
Cormier lakše posustaje kada sve ne ide po planu
Cormier je veličanstveni borac i prvak, ali u svojoj UFC karijeri još nije dobio bitku u kojoj je suparnik bio podjednako dobar borac. Sve svoje pobjede ostvario je jer je bio puno bolji i spreman borac koji je od prvog trenutka implementirao ispravnu strategiju. U jedine tri borbe u kojima to nije bio slučaj upisao je poraze.
Nakon bitke na pet rundi u kojoj je od Jonesa izgubio odlukom sudaca, isti suparnik ga je nokautirao u revanšu u kojem je Cormier dotad podjednako dobro stajao na sudačkim karticama. Vrlo slično je bilo i u posljednjem meču protiv Miočića.
Taj faktor je teško mjeriti i opisati, ali se može vidjeti i osjetiti u borbi. Kada borca tijelo izdaje od udaraca, a koncentracija od umora, mora pronaći "ono nešto" što će ga održati iznad vode. Stipe ima taj faktor X i može okrenuti borbu u bilo kojem trenutku. Kod Cormiera, barem u tolikoj mjeri, to još nismo vidjeli.
Ova borba ima i dodatan ulog za svakog od njih koji je osobne prirode. Uspjeh jednog ili drugog u ostvarenju tog cilja ostat će zauvijek upisan u povijesti.
Cormier ne želi biti najbolji luzer u povijesti sporta
Cormier ima samo jednu manu kao borac. Bori se u vrijeme kad to radi i Jon Jones, vjerojatno najbolji borac svih vremena. Da ne postoji Jones, Cormier bi bio najbolji poluteškaš u povijesti slobodne borbe i pitanje je bi li se ikad borio s Miočićem. Sport je općenito nepravedan i ne mjeri jednako uspjeh i neuspjeh, a vjerojatno se nigdje to ne vidi na siroviji i na brutalniji način kao u borilačkim sportovima.
Cormier je u svojoj karijeri hrvao na Olimpijskim igrama, osvajao zlata na svjetskim prvenstvima, držao dva UFC pojasa istovremeno i prebio većinu najboljih boraca težih od 85 kila u zadnjih 10 godina. Bez obzira na sve te uspjehe, i dalje ga se percipira kao tipa koji je plakao u kavezu nakon što ga je Jones pobijedio drugi put. U utrci za najvećeg alfa-mužjaka može postojati samo jedan pobjednik, a Cormier je u toj utrci dvaput izgubio od svojeg najljućeg rivala.
Protiv Miočića će tražiti iskupljenje. Poraz bi značio da je i u teškoj diviziji izgubio utrku. Koliko god to brutalno i nepošteno zvučalo, Cormier bi vjerojatno ostao upamćen kao najbolji gubitnik svih vremena, čovjek koji je pokleknuo u dvije divizije od dominantnijeg mužjaka.
U slučaju da pobijedi Miočića, pamtit će ga se kao čovjeka od kojeg je bolji bio samo Jones. A to je najbolja moguća nagrada u MMA-u, osim, naravno, za Jonesa.
Miočićeve borbe imaju sve osim pozadine
Stipe Miočić je poseban borac i čovjek. Preko tjedna kao vatrogasac spašava mačke s drveta, a vikendom udara ljude u glavu dok ne padnu u nesvijest. Najopasniji je čovjek na svijetu, a ponaša se kao apsolvent s američkog koledža kojem je u životu samo do zajebancije. Vjerojatno nikad na vrhunskom nivou nije postojao teškaš koji je u isto vrijeme toliko strašan u ringu, a toliko dobroćudan, duhovit i simpatičan izvan njega.
Zbog takvog karaktera i respekta koji izražava suparnicima i prije i nakon borbe pamtit ćemo ga kao velikog šampiona, ali to ga je često znalo i koštati. Biti vrhunski borac u ovom sportu nažalost nije uvijek dovoljno.
UFC ga je godinama stavljao u drugi plan i zanemarivao u marketinškom, financijskom i svakom drugom pogledu. UFC želi borca koji će gledatelje uvjeriti da u kavez ulazi uzeti suparnikovu dušu, a ne odraditi svoj posao. Miočić jednostavno nije takav. On će pola minute nakon brutalnog nokauta izgrliti svojeg suparnika, upitati ga za ženu i djecu i zaželjeti mu sve najbolje za predstojeće blagdane.
UFC i gledatelji žele nešto drugo, žele pozadinu borbe. Žele priču zbog koje vjeruju da gledaju borbu između boraca koji se istinski mrze. Žele McGregora koji naziva Dagestance teroristima i Khabiba koji ga guši dok citira ajete iz Kurana zbog čega imamo dojam da gledamo džihad, a ne profesionalnu sportsku borbu. Takvu pozadinu je za Miočića, čovjeka koji voli i poštuje sve oko sebe, gotovo nemoguće napraviti. Ovoga puta stvari su malo drugačije.
Protiv Cormiera konačno u borbu ulazi ljutit
Prvi put u karijeri Miočić će nasuprot sebe imati suparnika koji je u njemu uspio izazvati sirove emocije. Iako posljednjih dana uporno ponavlja kako poštuje Cormiera, Miočić je u nekoliko navrata reagirao na način koji nije tipičan za njega. Javno ga je nazvao "idiotom" i "tipom koji je plakao u ringu", a u nekoliko navrata je sugerirao da Cormierovi ubodi u oko nisu bili slučajni. Za njega je to najbliže emociji i reakciji što se može dobiti.
Vjerojatno ga je zasmetalo to što je Cormier godinu dana odugovlačio s revanšom jer se nadao super fightu s Brockom Lesnarom. Samo nekoliko minuta nakon najtežeg poraza u karijeri, u kavez je ušao čovjek koji s UFC-om nema nikakve veze, a uz blagoslov kompanije ga je prozvao govnom i izazvao novog prvaka.
Miočić je još jednom na vrlo okrutan način osjetio da ga UFC ne poštuje dovoljno. Miočić u ovoj borbi ne lovi samo naslov najvećeg svih vremena. Dobiva priliku svoj bijes prema kompaniji iskaliti na njezinom najvećem promotoru i time ostvariti još jednu "sam protiv svih" pobjedu.
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati