UOČI 11. profesionalnog nastupa Filipa Hrgovića postojale su samo dvije nepoznanice. Koliko će sekundi Alexandre Kartozia opstati u ringu i što je hrvatskom teškašu trebao ovaj meč ili barem ovakav suparnik? Nesretni Grk izdržao je tek 240 sekundi u danskom gradu Strueru, što je za 652. teškaša svijeta prema BoxRecu sasvim očekivano.

Očito neravnopravan suparnik 

Sve osim ovakvog ishoda bila bi prvorazredna senzacija i to je otprilike sve što treba napisati o onome što se događalo u ringu, uz napomenu da u mnogim zemljama boksačka regulatorna tijela ne bi dopustila dvoboj ovako očigledno neravnopravnih boksača.

Hrgović i njegovi promotori svjesno su napravili korak unazad u smislu kvalitete suparnika, kao da nisu bili sigurni u njegovu formu nakon gotovo 10-mjesečne stanke. Nisse Sauerland pokušao je opravdati ovakav odabir suparnika rekavši da "Filip treba skinuti hrđu" te da "nije lako pronaći suparnika, jer Top 10 boksači neće boksati s Hrgovićem ako ne moraju".

Iako je imao tri kilograma više nego u posljednjem meču protiv Erica Moline u prosincu 2019., Hrgović je u Danskoj jasno pokazao da nije nimalo zahrđao. Štoviše, bilo je posve jasno da je mogao nokautirati Kartoziju već u prvoj minuti borbe.

Drugi dio Sauerlandove izjave zapravo skriva ispriku zbog odabira nedoraslog suparnika. Nema sumnje, naime, da nitko od Top 20 boksača ne bi pristao nastupiti u Strueru, ali valjda između njih i 652. teškaša svijeta postoji neki solidniji borac koji bi Hrgoviću predstavljao kakav-takav izazov?

Promotori Filipa Hrgovića moraju dati neke odgovore

Tony Yoka, francuski teškaš koji je Hrgovića dvaput tijesno pobijedio u amaterskom ringu, također nije boksao godinu dana, ali je u petak u Parizu u prvoj rundi nokautirao Johanna Duhaupasa, 48. teškaša svijeta. No, Hrgovićev promotor ponio se poput kakvog nogometnog izbornika koji prije velikog natjecanja svojim izabranicima dovede San Marino ili Lihtenštajn da se malo ispucaju.

Bez obzira na to što u amaterskim danima nije osvojio sve što je mogao, Hrgovića smatram najtalentiranijim teškašem njegove generacije, boksačem koji je u karijeri prošao kudikamo veće izazove nego konkurenti Tony Yoka, Joe Joyce i Ivan Dičko. Zašto je spomenuti trojac, iako tvrdim da se ne radi o boljim boksačima, u međuvremenu među profesionalcima otišao korak dalje od Hrgovića? Odgovor na to pitanje dužna su braća Sauerland koja kao da svaki Filipov meč smatraju troškom, a ne ulaganjem. 

Hrvatskom borcu porazi se neće praštati kao drugima 

Dakako, postoje i neke olakšavajuće okolnosti. Koronavirus je mnogo toga poremetio, usporio i otežao, brojne borbe koje su se već trebale dogoditi, odgođene su i dogodio se veliki zastoj u boksačkoj industriji. Mnogo teškaša nestrpljivo iščekuje svoju priliku. Osim svjetskih prvaka Tysona Furyja i Anthonyja Joshue, čiji se veliki obračun očekuje sljedeće godine, svoju priliku čekaju Dillian Whyte, Aleksandar Povetkin, Andy Ruiz, Deontay Wilder, Kubrat Pulev i Oleksandr Usik. Da ne spominjemo Hrgovićevu generaciju.

Osim toga, treba imati na umu da se Filipu Hrgoviću, kao i svim ostalim hrvatskim boksačima, svaki eventualni poraz neće praštati kao engleskim, američkim ili ruskim profesionalcima. Oprez je razumljiv, ali anonimcu poput Kartozije ipak nije bilo mjesto u Strueru.

Čak ni sljedeći Hrgovićev suparnik, 39-godišnji Amerikanac Rydell Booker, njegov bivši sparing-partner, nije boksač koji može ozbiljnije ugroziti hrvatskog šampiona. Taj bi se meč trebao održati za mjesec dana na sljedećem Matchroomovu eventu u SAD-u, ali očito će tek posljednja borba ove godine donijeti pravi izazov i iskorak. Puno se posljednjih mjeseci pričalo o tamnoputom i neporaženom Britancu Danielu Duboisu, a iz otprilike istog kvalitativnog bazena dolaze Joseph Parker, Hugh Furie, Oscar Rivas, Dereck Chisora, Otto Wallin ili Robert Helenius.

Vjerujem da su mečevi i pobjede protiv takvih boksača najbrži put prema vrhu i jedini način da Hrgović najkasnije u sljedeća 24 mjeseca dođe do prilike boriti se za svjetski naslov. Pritom mislim na pravu borbu i pravu priliku, a ne situaciju u kojoj bi Filip uskočio u posljednji trenutak kao zamjena za nekog ozlijeđenog izazivača. 

Borba protiv Kartozije je poput svete vodice. Nema od nje neke štete, ali ni previše koristi. Hrgović je takve suparnike ostavio daleko iza sebe još u amaterskim danima, a njegovo je mjesto na svjetskom tronu.