HRVATSKA je sinoć u Glasgowu pobijedila Škotsku 3:1 i s drugog mjesta skupine D ušla u osminu finala Europskog prvenstva.

Ključan čovjek u trijumfu Dalićeve momčad s golom i asistencijom bio je Luka Modrić. Opet.

Teško je nešto novo napisati o hrvatskom kapetanu, koji je i sinoć na Hampden Parku po tko zna koji put pokazao da je srce i duša ove momčadi. Kad on ne igra, ne igra ni Hrvatska, a kad on podigne svoju igru, Hrvatska je najednom opasna. Ugledni Athletic je u komentaru nakon utakmice napisao da će "međunarodni nogomet, ali i hrvatska reprezentacija postati siromašni kad dođe dan za oproštaj hrvatskog majstora". Jučer je to bilo jasnije nego ikad.

Neprepoznatljiv

Prvo poluvrijeme protiv Škotske bilo je jedno od lošijih u novijoj povijesti Modrićeve bogate reprezentativne karijere. Ne pamtim kad je hrvatski kapetan toliko lopti pogrešno dodao ili izgubio u samo 45 minuta, a skromna škotska vezna linija s McGinnom i McGregorom iznenađujuće je lako dobila bitku u sredini terena.

Siguran sam da je među navijačima hrvatske reprezentacije bilo onih koji su kao ja, ne želeći si to priznati, ispod glasa progovorili:

"Vadi ga van!"

Izgledalo je kao da će jedna veličanstvena reprezentativna karijera imati tužan kraj.

No, Luka Modrić je u poluvremenu i u nastavku susreta pokazao zašto je, i u 36. godini, čovjek kojemu se ponovno opravdano divi čitav svijet. U svlačionici je održao govor kojim je razdrmao suigrače, što je potvrdio i Dejan Lovren nakon susreta, a onda ih je uzeo za ruku, sa Zlatkom Dalićem, i još jednom maestralnom partijom ih je odveo u osminu finala.

To su trenuci koji razdvajaju solidne, jako dobre i neponovljive igrače. Nema tu puno filozofije. Netko solidan ili jako dobar ne bi se uspio izvući iz lošeg prvog poluvremena i sa sobom bi vjerojatno povukao i ostatak momčadi. No, baš kao i u drugom poluvremenu polufinala SP-a protiv Engleske, Modrić je u nastavku našao neku unutarnju energiju i bio je potpuno drugi igrač. Njegove lopte najednom su bile točne, dobivao je duele i otvarao prostor suigračima, a mudrim pozicioniranjem i zatvaranjem prostora nadoknađivao je nedostatak trke, koja mu u veteranskim godinama vidno nedostaje. To mogu samo posebni igrači.

Ono što je najteže, genijalcima je najlakše

Hrvatska je proigrala, postala je okomitija i bilo je samo pitanje vremena kad će slomiti Škote. A kad nitko drugi to nije mogao učiniti, onda je stvar u svoje ruke uzeo Modrić. Jedan od najboljih golova u karijeri i rutinska asistencija za Perišića bili su dovoljni. Netko drugi bi onu povratnu loptu udario nominalno slabijom lijevom nogom ili bi je uštopao pa se pokušao okrenuti na drugu stranu da je unutarnjom pošalje u kut. U djeliću sekunde Modrić je zaključio da je najteži mogući udarac u toj situaciji najbolje rješenje. Najteže moguće je genijalcima često i najlakše.

U 140 nastupa za reprezentaciju nije zabio puno - 17 golova. Od tih 17 pet je došlo na velikim natjecanjima, i to kad se lomilo. Austriji za pobjedu u 1. kolu Eura 2008., Turskoj za pobjedu u 1. kolu Eura 2016. pa Nigeriji za vodstvo u 1. kolu SP-a u Rusiji i onda Argentini za 2:0 i potvrdu velike pobjede u sljedećoj utakmici.

Jučer je također zabio možda jedan od najvažnijih golova u reprezentativnoj karijeri. Letargična i do jučer bezopasna Hrvatska ugurala se u drugi krug, koji je potpuno novi turnir u odnosu na natjecanje u skupini. Sad se brišu sve loše partije i svi problemi, kojih Hrvatska ima dosta. 

U 36. godini odigrao 73 utakmice u godinu dana

Sad se igra samo na jednu utakmicu, a u nokaut-fazi će probuđena Hrvatska biti jako opasna za svakog protivnika. Šansu za još jedan veliki rezultat kupio joj je Luka Modrić. Znate li koliko je Modrić utakmica odigrao od 14. lipnja prošle godine, kad je nastavljena La Liga? Zaključno s jučerašnjom - 73. U prijevodu, Modrić je u 36. godini u zadnja 374 dana odigrao u prosjeku jednu utakmicu svaki 5.1 dan. Četrnaest od te 73 utakmice odigrao je za Hrvatsku.

Odakle mu ta energija, zna samo on. No, puno toga može se iščitati iz činjenice da je on u reprezentaciji ostao iako su mu se oprostili praktički svi najvažniji suigrači iz Rusije. Mogao je reći: "Hvala, doviđenja." Ali nije. 

Dojam je da nije još sve rekao.