DEBITIRAO je na klupi Genoe pobjedom, ali ne bilo kakvom. Thiago Motta doživio je sinoć protiv Brescie nešto o čemu sanja svaki trener koji želi ispasti pametan. Sve tri zamjene koje je uveo u nastavku postigle su gol i donijele preokret za pobjedu 3:1. Nikad se prije u povijesti Serie A takvo što nije dogodilo. Bio je to savršen debi čovjeka koji je nedavno najavio kako želi formacijom 2-7-2 uvesti revoluciju u nogomet. Pa opet, takva bizarna najava nije ni izbliza najkontroverznija situacija u kojoj se našao u karijeri.

Bio je 31. svibnja 2016. Izbornik Italije Antonio Conte objavio je konačan popis za nadolazeće Euro u Francuskoj. Conte je dres s brojem 10 na leđima, onaj namijenjen inače fantasistima i najvećim znalcima, dao Thiagu Motti. U tom je trenutku cijela Italija, i ona nogometna, ali i ona nenogometna, ustala na noge. Brojni su bili zgroženi. Pitali su se kako je moguće da mitsku desetku, broj koji su nosili Alex Del Piero, Roberto Baggio ili Francesco Totti, velikani i umjetnici, dolazi u ruke nogometnom razbijaču i prljavom pragmatiku koji premda je rođen u Brazilu, ništa od "joge bonito" naslijedio nije. Priča je otišla toliko daleko da su o Motti i njegovom dresu raspravljali čak i talijanski političari, a pitanje je postalo državni problem. Sve dok opće ludilo u dvije rečenice nije zaustavio Daniele De Rossi, legendarni kapetan Rome i Azzura te ljudina čija se riječ slušala i izvan nogometnih terena.

Slučaj Motta umalo je postao politički skandal u Italiji

''Svi vi koji ste pravili sprdnju oko toga, nemate pojma o nogometu. Molim vas, zaigrajte malo s Mottom, tada ćete morati isprati usta i pokajati se za sve što ste izgovorili. Thiago možda nije broj 10 poput Roberta ili Francesca, ali tehnički je savršen igrač. Zato, dosta je bilo ovog cirkusa'', poručio je De Rossi i zatvorio je usta svim ''prljavim jezicima''.

Italija je odigrala odličan turnir. Na putu do četvrtfinala je izbacila aktualnog prvaka Španjolsku, da bi u četvrtfinalu ispala od Njemačke zbog lošijeg izvođenja penala. Thiago Motta je odigrao sve utakmice na turniru, osim te posljednje koju je morao preskočiti zbog parnih kartona. Azzuri su baš tada izgubili.

Thiago Motta, talijanski Brazilac ili brazilski Talijan, kako se uzme, uvijek je bio poseban tip, malo na svoju ruku. Dokazao je to i sad da je čovjek koji je oduvijek znao podizati prašinu. Prije nekoliko dana gazda Genoe, iskusni i svim mastima premazani Enrico Preziosi, čovjek koji je bogatstvo stekao prodajom igračaka, zbog očajnih rezultata otpustio je Aurelia Andreazzolija i kao spasitelja pozvao Thiaga Mottu.

Motta se od aktivnog nogometa oprostio prošle godine, a jedino trenersko iskustvo bilo mu je da je vodio juniorsku momčad PSG-a. Malo kome je bilo jasno zašto gazda kluba koji se s trenerima poigrava kao sa svojim lutkama iz izloga i promijeni ih nekoliko tijekom samo jedne sezone (Ivan Jurić najbolji je primjer) kao spasitelja dovodi trenera koji zapravo to nije. Barem do sada nije bio. Motta je u studenome 2018., kad je vodio klince na Parku prinčeva, u intervjuu za Gazzettu dello Sport kazao da s bizarnom 2-7-2 formacijom želi napraviti revoluciju u nogometu, a onda je zbunjenom novinaru uglednog talijanskog lista mirnim tonom objasnio kako on to vidi u stvarnosti.

''Ideja je da moje momčadi igraju napadački nogomet. Želim kontrolirati igru s visokom pritiskom i s puno kretanja s i bez lopte. Želim da svaki moj igrač koji ima loptu u svakom trenutku ima tri ili četiri rješenja te barem dva suigrača u blizini da mu pomognu. Ne sviđaju mi se brojevi na terenu jer znaju prevariti. Možeš biti superofenzivan s 5-3-2, a defenzivan s 4-3-3. Brojke mogu obmanuti. To su samo lažne konstrukcije. Nije ovo stolni nogomet pa da su igrači fiksirani na jedno mjesto. Oni se stalno kreću. Sve ovisi o kvaliteti momčadi koju imaš. Obožavam igrače koji podjednako dobro mogu igrati u obrani i u napadu. No to ne znači da ne volim igrače poput Samuela ili Chiellinija, rođene stopere. S mojim momcima želio sam probati nešto novo. Prošloga tjedna smo igrali utakmicu na kojoj smo izašli s postavkom 2-7-2", ispalio je Motta, na što ga je novinar prekinuo i ukazao mu da mu formacija ima 11 igrača na terenu. Što je s golmanom? Motta mu je uvjereno uzvratio:

Nisu bitni brojevi, važni su igrači

''Golman je među ovih sedam igrača u veznom redu. Za mene je napadač prvi igrač obrane, a golman prvi napadač. Golman je taj koji počinje igru naprijed, a napadači su prva linija obrambenog pritiska na protivnika."

Thiago Motta je bio ozbiljan, ozbiljan barem jednako koliko je ozbiljna situacija Genoe na ljestvici. Bila to taktika ili ne, Motta je samo želio istaknuti da su brojevi na terenu te formacije omiljene stručnim analitičarima samo prazno slovo na papiru. Bitna je samo i isključivo kvaliteta momčadi.

Premda je bizarna, ideja Genove s Mottom ima smisla

Genoa je posegnula za neočekivanim rješenjem, nalik očajničkom pokušaju davljenika da se spasi. Odavno najstarija dama talijanskog nogometa ne djeluje ozbiljno. Ni dostojanstveno. Genoa je trofejni klub bogate tradicije, ali ti uspjesi dio su nogometnog kenozoika. Devet puta su bili prvaci, posljednji put 1924. Osam puta su u prvenstvu bili drugi, posljednji put 1929. Desetljećima klub sa stadiona Luigi Ferraris luta, balansira između prve i druge lige, a otkaz Andreazzoliju i dovođenje Motte dokaz je da lutanju nema kraja. Ideja je valjda ovakva: bio je odličan igrač, u Genoi je proveo samo godinu dana, ali i dalje ga vole i poštuju i ima neke čudnovate ideje. Kako samo čudo može spasiti Genou, Preziosi ga je valjda zato i doveo. Tko zna, možda će 2-7-2 zaista promijeniti nogomet, a revolucija bi u tom slučaju počela u Genovi. S vojskovođom Thiagom Mottom, ideologom novog nogometnog poretka. Preziosi bi tada guštao.

Bio je omiljeni Mourinhov vojskovođa

Genoa nema previše izbora, a Motta je, sudeći prema njegovom nogometnom CV-u, čovjek koji se ne zajebava. Nogomet je cijeli život shvaćao ozbiljno i tako mu je pristupao. Kao filozofiji. Većinu karijere, svoje najbolje utakmice igrao je na poziciji zadnjeg veznog, ali zbog izuzetne taktičke inteligencije, svestranosti i fizičke moći bio je sposoban jednako dobro igrati i na drugim pozicijama u veznom redu. Kontrola lopte bila mu je besprijekorna, tehnika fenomenalna, a pregled igre elitan. Međutim, nikad nije prezao ni od krljanja u obrani kad je to trebalo. Bio je član one šampionske generacije Intera koja je 2010. uzela Ligu prvaka. Jose Mourinho ga je obožavao. Bio je njegova desna ruka na terenu. Sve što je Portugalac zamislio, Motta je provodio na travnjaku. Ljubav je bila obostrana.

''Imao sam privilegij da me u karijeri treniraju genijalci poput Rijkaarda, Mourinha i Ancelottija. Ipak, Jose je iznad svih. Bio je poseban. Ako pobijedi igrajući loše, prezadovoljan je. Mourinho ne traži ljepotu, on traži neprijatelja. Ako ga nema, on će ga stvoriti'', kazao je jednom Motta.

Rođen u Brazilu, kao klinac je stigao u Barcelonu. Tri je godine igrao za B momčad Blaugrane, da bi 2001. dobio priliku zaigrati u prvoj momčadi. Početak je bio odličan. Bio je jedan od ključnih igrača i možda je najzaslužniji za to što je Barcelona 2002. došla do polufinala Lige prvaka. Bilo je to vrijeme prije Messija i Barca nije bila toliko dominantna. Zato joj je trebao trener-igrač poput Motte na terenu. Prijelomni trenutak koji mu je odredio sudbinu na Camp Nou dogodio se 11. rujna 2004. kad je u dvoboju protiv Seville potrgao ligamente koljena. Rehabilitacija je trajala predugo, tu su bili Xavi, Iniesta, Ronaldinho i Deco, a na vrata je kucao i jedan omaleni Argentinac. Motta je bio preinteligentan igrač da ne bi shvatio da je vrijeme za odlazak. No, učinio je to sa stilom. Otišao je nakon što je Barca 2006. uzela Ligu prvaka, svoju drugu u povijesti.

Potpisao je za Atletico, ali i tamo su ga ozljede pratile i do kraja sezone je odigrao samo šest utakmica. Uslijedio je odlazak u Genou, gdje se preporodio. Te sezone je zabio šest golova, najviše u karijeri u jednoj sezoni, a klub je izborio nastup u Kupu UEFA-e.

Inter je tih godina dominirao talijanskim nogometom. Juventus se oporavljao od afere Calciopoli, Milan je polako, ali sigurno počeo propadati, tako da plavo-crni iz Milana nisu na Apeninima imali dostojnu konkurenciju. Italija je bila pokorena, a plan je bilo vratiti slavu iz šezdesetih kad je Inter harao Europom. Jose Mourinho je znao da mu treba ideolog momčadi kako bi se kockice posložile. Našao ga je u Motti i pogodio. Inter je te sezone uzeo sve.

Sjajne igre u Interu osigurale su mu poziv u reprezentaciju. Ali ne u brazilsku, nego u talijansku. Thiago Motta je rođen u Brazilu, otac mu je također rođen tamo, ali njegov djed Fortunato Fogagnolo u Brazil je stigao početkom prošlog stoljeća iz mjesta Polesella. Motta je igrao za mladu brazilsku reprezentaciju, a za A vrstu nastupio je na tri utakmice koje nisu ulazile u službeni termin FIFA-e. Kako je imao dvojno državljanstvo, nije bilo nikakvih prepreka da odjene dres Azzura. Izbornik Cesare Prandelli ga je pozvao 2011. kad je spremao momčad za Euro 2012.

Italija, a ne Brazil. Azzuri, a ne Selecao

''Rođen sam u Brazilu, ali osjećam se kao Talijan. Napustio sam Brazil vrlo rano, imao sam samo 15 godina. Proveo sam dugo godina u Španjolskoj i navikao sam se na europski stil igre i života. Sretan sam što imam talijanske krvi. Moj je otac rođen u Brazilu, ali djed mi je Talijan. Osjećam se kao Talijan koji se rodio u Brazilu. Nikad mi nije palo na pamet vratiti se u Brazil. Nikad nisam imao želju kao svi Brazilci koji igraju nogomet, obući dres Selecaa. Dolazak u Europu mi je pomogao da izrastem i kao igrač i kao čovjek'', pričao je Motta.

Italija je na tom Euru s Mottom kao ofenzivnim veznjakom igrala finale i osvojila drugo mjesto. Neloše za reprezentaciju koja je samo dvije godine ranije ispala u skupini na SP-u u JAR-u. U skupini ''najboljom od Beatlesa'', kako su se sami talijanski novinari sprdali nakon ždrijeba. Italija je ispala u skupini u kojoj su igrali Paragvaj, Slovačka i Novi Zeland. Izgubili su od Slovaka, remizirali s Paragvajem i Novim Zelandom. Dvije godine kasnije s Mottom u momčadi igrali su finale Eura.

Thiago Motta je u Parizu završio igračku i započeo trenersku karijeru. Danas je u Genovi i cijeli nogometni svijet s nestrpljenjem iščekuje kako će izgledati njegova nogometna revolucija. Počeo je dobro. Genova je u subotu navečer pobijedila Bresciju 3:1 i tako prekinula niz od šest utakmica bez pobjede. Ono što sigurno znamo, s njim neće biti dosadno.

S Mottom nikad nije bilo dosadno.