NA DANAŠNJI dan rođen je legendarni hrvatski košarkaš Dražen Petrović. Rođeni Šibenčanin preminuo je u tragičnoj nesreći 7. lipnja 1993. u Njemačkoj. No on svoju priču i dalje priča. Tu priču vrijedi ponavljati iz godine u godinu, treba podsjećati nove generacije na Dražena i učiti ih o njegovoj ljudskoj i igračkoj veličini.

Igrajući za Šibenku, Cibonu, Real Madrid, Portland Trail Blazers i New Jersey Nets ostavio je neizbrisiv trag u europskoj i svjetskoj košarci.

Da je danas živ, Dražen bi napunio 55 godina. U svojih 29 godina života naučio nas je brojne lekcije, a mi ćemo se prisjetiti njih 50.

Samopouzdanje

"Dajte mi 30 minuta i svakoj NBA ekipi zabit ću 20 koševa."

Inteligencija 

"Možda Reggie Miller smatra nekorektnim koliko sam zabijao, a ne što sam pričao na terenu."
 

Realnost

"Nitko nikad nije dobio sve utakmice. Što prije shvatiš, bit će ti lakše."

Marljivost 

"Talent sam respektirao do 16. godine. Nakon toga, priklonio sam se teškom radu."

Ludost 

"Ako neki puta nisam mogao na trening, istoga trena bih se razbolio."

Strast 

"Kada stojim, propadam. Teško mi je to opisati nekome tko nikad nije osjetio zvuk kada si sam u dvorani s loptom."

O košarci

''Košarka posjeduje čistoću koja se lako prenosi u bilo koji jezik.''

O Portlandu

''Portland ću pamtiti po kiši.''

O Dream Teamu 1992.

''Ljudi moji, bit će čuda. Ne trebamo ih dobiti, ali možemo se s njima nositi. Neće nas zgaziti.''
 

O sebi

''Da se ne bavim košarkom, bio bih mnogo povučenija osoba. Prije sam bio mnogo zatvoreniji. Pa i sad kad utakmica završi, ne volim ići u gužvu s mnogo ljudi.''

O zvijezdama

''Obvezno pročitam što mi predviđaju zvijezde, mada smatram da sve ovisi o meni. Većinu stvari čovjek ipak sam može držati pod kontrolom.''

O Šibeniku 

''Ako je istina da se prva ljubav nikad ne zaboravlja, onda je Šibenik ostao u meni od prvih dana. Tamo je sve počelo, premda sam emocije često gurao u stranu. Nikad, zapravo, nisam imao dovoljno vremena. Šibenik je odredio moju karijeru i pokazao mi put. Nadam se da će razumjeti. Za ono što želim od košarke, moram ići dalje. Moram zatvoriti jedan krug, da bih otvorio drugi.''

Nepopustljivost 

''Šest ili sedam ujutro, nije važno. Navečer bih uzeo ključ, otvorio vrata dvorane i trenirao. Čistačice i ja. One bi radile svoje, ja svoje. Nikad nisam propustio jutarnji trening. Nikad. Uzmem loptu, ubacim 500 ili više. Postavim stolice i driblam. I tako satima. I uživam.''

O sporednoj roli 

''Za mladog igrača nema ništa opasnije od sjedenja na klupi. Uvijek sam provodio daleko više vremena u igri nego na klupi. To je sretna strana moje karijere. Nikakav trening ne može nadomjestiti ono što se stekne stalnim igranjem.''

O bivšoj državi nakon ukradene titule protiv Bosne 

''U Novi sad ne idem, pa i da svi odlučite da ćete ići. Svoju zlatnu medalju nikome ne dam. Što se mene tiče, mi smo prvaci.''
 

O odlasku 

Nije bilo lako napustiti Šibenik. Tisuću razloga, no nisam imao pravo slijediti svoje emocije. Morao sam krenuti stazom košarkaškog instinkta.''

O sazrijevanju 

''Igrajući košarku i putujući vjerojatno sazrijevam prije vremena. Čini mi se da sam ozbiljniji nego moji vršnjaci.''

O bratu 

''Da je Aco igrao nogomet, i ja bih. Da je vaterpolo, ja bih isto.''

O suparnicima

''Kad izađeš na igralište, važno je da nikome ne popustiš. Igrači sve čine da jedan drugoga dekoncentriraju. Ako se povučeš i ne uzvratiš, posao im je uspio. Ja im automatski odgovorim, pa im se to ne sviđa.''

O pravoj mjeri 

''Ne mogu igrati ako nisam na rubu incidenta, ali incident neću nikad napraviti.''

O majci 

''Što se čudite što je ona na svakoj utakmici? Zar majci nije mjesto uz svoju djecu? Ona je naša hrid koja prima i od koje se odbijaju najveći problemi.''

O novcu 

''Oni koji egzistencijalna pitanja riješe prije nego li bilo što postignu u životu, na kraju redovito loše prođu."

O Zagrebu 

"Prevagnula su tri razloga: studij prava, izazov u Kupu prvaka i želja da igram s bratom."

O školi 

''Upisao sam se i studij će mi biti u prvom planu. Ne želim razočarati oca kojem je najvažnija škola.''

O Ciboni 

''Svi su me tražili, cijela liga. No od prvog dana za mene je postojala samo Cibona.''

Nemilosrdnost: Svojoj Šibenki je ubacio u prvoj utakmici 56 koševa

''Ne, nije mi teško. Uspomene su uspomene. Ljubav je ljubav, ali na terenu nikoga ne poznajem. Dat ću im opet budem li mogao.''

O lopti

''Lopta, čovječe. Uvijek ju nosim u autu. Kad mi dođe, odem u dvoranu i ispucam 100, 200 ili 500."

O odgovornosti 

''Ovo je posao u kojem nemaš pravo na loš dan. Više od svega osjećam obvezu prema navijačima. Moraš vratiti njihovu ljubav. Igram za njih, istodobno za klub i sebe.''

Osjećaj 

''Nikad se nisam trudio, moja igra nije patila od zbrajanja. To mi je bilo tako logično. Nisam namjeravao, jednostavno, znao sam.''
 

Moć ponavljanja 

''Moramo ponoviti naslov europskog prvaka. Samo se tako pamte velike momčadi i veliki pobjednici.''

O budućnosti

''U NBA ću s 24 ili 25 godina, u naponu snage. Ako me zdravlje posluži, igrat ću do 35 godine. Zatim bih otvorio odvjetničku kancelariju.''

O porazima

''Ne možeš utjecati. Zašto bih se više živcirao? Moraš što prije zaboraviti da nećeš dobiti sve utakmice. Plakanje za jednim porazom, ma kako bolan bio, samo će usporiti karijeru. Ako si čist pred sobom, ako znaš da si učinio sve za pobjedu, najbolje je – zaboravi. Zaboravi odmah.''
 

O NBA-u

''Amerika me strašno privlači. Tamo se igra košarka kakvu volim. Nema foliranja. Igra čovjek protiv čovjeka, jedan na jedan. Ako na svakoj mogu zabiti 40, onda to nije ono pravo. To nije ono što želim.''

O snazi 

''U Portlandu sam u prvim danima na treninzima igrao protiv Clydea Drexlera. Nisam se mogao snaći. Ja bih njemu zabio koš, dva, on meni dvadeset. Pitao sam se što ja tu radim, jesam li pogriješio što sam otišao iz Europe. A onda sam shvatio. Bez snage si nitko i ništa. Ne stigneš ni pomisliti na šut, već su ti na ruci, ramenu, leđima. Da sam toliko trenirao u Šibenki ili Ciboni, koliko sam radio kad sam došao u NBA, bio bih 30 posto bolji igrač.''
 

O potpori i o nerazumijevanju

''Clyde je fantastičan. Osjećam da mi vjeruje. Porter je druga priča. Nemam ništa protiv Terryja, no imam osjećaj da on ima nešto protiv mene. Ne može stajati na nogama, a ipak igra. Ne želi ispustiti startnu poziciju. Ni mrtav mi neće dati priliku. Dobro zna da bih je iskoristio.''
 

O tuzi

''Strašno, oni se vesele i pobjeđuju. Ja samo sjedim. Ne mogu se ni radovati.''
 

Alternativa

''Ako ne mogu igrati u Portlandu, mogu negdje drugdje.''

O Ricku Adelmanu (trener Portlanda)

''Rick mi nikad nije prigovarao. Bio je zadovoljan mojim radom i odnosom prema košarci. Nikad mi nije objasnio zašto ne igram, iako je znao, morao je znati, koliko mogu i koliko vrijedim.''
 

O želji 

''Mi si više nemamo što reći. Ni Adelman meni ni ja njemu. Moram otići da bih dokazao koliko vrijedim. Nikad u karijeri nisam sjedio na klupi. Neću ni u Portlandu. Pa makar bili prvaci. Ako moram otići u najslabiju momčad, idem. Ovaj put samo s igračkim jamstvom.''

O Amerikancima 

''Oni su odlični, sjajni su, ali nisu izvanzemaljci.''

Odlučnost

''Ostat ću u Netsima jedino ako klub namjerava stvoriti momčad koja će se boriti za naslov prvaka.''

O Europljanima 

''Ako sam nešto naučio u NBA-u, onda sam naučio držati svoje. Nitko me neće udarati. Imam svoje ime i prezime. Nisam prolaznik. Znam da se nekima to ne sviđa, ali moraju prihvatiti, ma kako ih to činilo nesretnim. Ima mjesta za Europljane, nikako samo u epizodnim ulogama.''

Različitosti između kontinenata

''U NBA su pravila jasno određena. Dok pobjeđuješ, euforija. Kad gubiš, svaki na svoju stranu. Kućne prijatelje zaboravite. NBA je prije svega, ili jedino, posao.''

O All-Staru 

''Kako igram, tamo mi je definitivno mjesto. Ako kriterij bude igra, a ne nešto drugo. No ako i ne odigram tu utakmicu, dokazao sam sebi i drugima da sam im ravan.''

O Chucku Dalyju, izborniku Dream Teama i treneru u Netsima

''Dao mi je maksimalnu slobodu u igri, vjerovao mi je. Slično je i sa suigračima, više me traže. Imam i bolji tretman kod sudaca. Postavio sam standarde koji se očito cijene.''

O reprezentaciji

''Veselim se hrvatskoj reprezentaciji. Da budem iskren, ne toliko treninzima koliko susretu sa svojim prijateljima, suigračima i što ću ponovo igrati za Hrvatsku. Novi dresovi, hrvatski grb, naša himna, sve mi je djelovalo nestvarno. Ne mogu to objasniti. Igrao sam dosad sve živo, čak i NBA finale, ali ovo je poseban osjećaj.''

O Divcu nakon slučaja zastava

''Igrali smo dvije utakmice s Lakersima i obje pobijedili. Nas dvojica nismo razgovarali niti se pozdravili. Okrenuli smo glave jedan od drugoga tako da je sve prošlo bez kontakta. On se jasno izjasnio i koliko znam, dosta je pomogao svojima.''

O Hrvatskoj

''U ranijim selekcijama bivše Jugoslavije, Hrvatska je imala svoje igrače zaslužne za 70 ili 80 posto u svim velikim medaljama.''

Skromnost

''Kod nas je svatko kapetan. Pogledajte petorku. Kukoč, Rađa, Stojko… Što njima treba kapetan? Kapetansku ulogu shvaćam jedino da to znači da u svakom pogledu i u svakom trenutku budem primjer. Uvijek na najvišoj razini.''

Najveća ljubav

"Košarka je moj život. Nikad neću prestati voljeti košarku.''