Na plaži smo sreli čovjeka koji je bio kapetan Messiju. Za Index je otkrio sve

Na plaži smo sreli čovjeka koji je bio kapetan Messiju. Za Index je otkrio sve
Foto: Index

DRAŠNICE. Kladim se da nitko od čitatelja Indexa, osim onih koji su obiteljski povezani s tim živopisnim ribarsko-turističko-težačkim mjestašcem na Makarskoj rivijeri, nikada nije čuo za ovu specifičnu sredinu s istim takvim domorocima. Upravo zbog takvih obilježja, u Drašnicama je svašta moguće i rijetko što vas ondje može iznenaditi. 

U ovom malom mistu sva su čuda moguća, ali do sada se nije dogodilo da naletite na čovjeka koji je bio kapetan Messiju, Tevezu i Riquelmeu, kako na plaži sjedi u izblijedjelim starkama te izrezanoj majici i hlačama

No ono što nikako ne očekujete čak ni u Drašnicama jest da ondje naletite na čovjeka koji je bio kapetan Messiju, Tevezu i Riquelmeu, kako na plaži, u jedinom restoranu u malom mistu, sjedi u izblijedjelim starkama, majici s odrezanim rukavima i jeans hlačama jednako skraćenih nogavica.

Čovjeka koji je Vahi Halilhodžiću u PSG-u donio jedini trenerski trofej u Europi osim prvenstva s Dinamom. Koji je s Ivicom Olićem predvodio zadnju veliku momčad HSV-a. Koji je bio zaštitni znak Villarreala, zadnje velike senzacije Lige prvaka. 

I koji, što je potpisniku teksta još važnije, bio njegova prva i neizostavna kupnja na Football Manageru sredinom prošlog desetljeća, bez obzira koji klub vodio na toj simulaciji, jer znalo se da u virtualnom svijetu nema bolje vrijednosti za novac na lijevom beku od njega. 

Ikona Football Managera i veliki metalac

Ono što mi je ipak najvažnije, to je čovjek koji se dok je igrao u Barceloni ozlijeđen probio na stejdž tijekom koncerta rock benda te tamo bez obzira na ranjenički status, skakao i pjevao iz sveg glasa. Ma kakvo igranje s Kluivertom, Saviolom i Luisom Enriquem protiv Recreativa, treba se razbacati na Bersuit.  

No s njim me u Drašnicama ionako nije spojio slučaj, nego sudbina i do te čarobne večeri nepoznate obiteljske veze. 

Mještani su mi u tom restoranu prišli i rekli: "Dođi se upoznat s ovom ženom, ona ti je velika pjevačka zvijezda u Argentini, ali je naša i umjetničko ime joj je Sol Alac. Tvoja rodica. Njen dide je s tvojim odavde otišao u Argentinu još prije onoga rata. Prvi put je ovde s mužem i malom, došla je vidit odakle je."

S ovim velikanom me ionako nije spojio slučaj, nego sudbina. I do te čarobne večeri nepoznate obiteljske veze

Ajme ne, još jedna dijasporašica i navodna rodica koja ne zna hrvatski i s kojom sad trebam glumiti da uživam u evociranju uspomena kojih se ne sjećam iz prostog razloga što nisu naše, nego naših djedova i što su se odigrale jedno 50 godina prije naših rođenja.

"Nije to tvoj muž Juan, nego moj Sorin, najdraži i najpouzdaniji igrač koji me nikad nije izdao!"

Nevoljko i samo da zadovoljim formu došao sam do stola s gostima iz druge galaksije da pogledam ovu našu Sunčicu Alač, oko koje svi oblijeću. No ona mi je pokazala na čupavca koji je bio s njom, kojeg nitko od lokalaca te Čeha i Slovaka među kojima su objedovali nije prepoznao. Na to sam se sledio i rekao: "Nije to tvoj muž Juan, nego moj Sorin, najdraži i najpouzdaniji igrač koji me nikad nije izdao!"

Bez obzira na to što je personifikacija žute kuglice čije mi je špartanje po lijevom dijelu kompjuterskog ekrana donijelo toliko radosti u tom trenutku jela zubaca s gradela, nepristojno sam ga pitao za zajedničku fotografiju i tako podigao od večere. Svaka čast Sol Alac tebi i tvojim pjevačkim uspjesima, ali daj da se ja ipak slikam s ovom legendom stvarnog i virtualnog života i najvećim metalcem nogometnog svijeta. I onda sam mu, dok smo se namještali za fotku, zaljubljeno šapnuo:

"Znaš, uvijek sam te uzimao na menadžeru. Uvijek! Bio si najbolji free transfer..."

Fenomenalan igrač u igrici i stvarnom životu

Ozbiljno, Sorin je i u igrici i u stvarnom životu bio fenomenalan igrač. Usprkos tome što je tek 171 centimetar "visok", bio je odličan u skoku, iznimno robustan i jak nogometaš kojeg je odlikovala ratnička borbenost, agresivnost, brzina, ali i tehnika. Imao je odličan pas, centaršut te bio prilično efikasan za lijevog beka. No pogrešno ga je ograničiti samo na poziciju koju je odlično držao i za koju su pravi igrači uvijek na visokoj cijeni. Jednako dobro igrao je kao lijevo krilo ili defenzivni vezni. Posebno je efektno izgledalo kada bi krenuo u nezaustavljiv trk, bilo s loptom po boku ili bez nje kroz sredinu. Bijeli Edgar Davids. Jozo Gašpar, ali da je intelektualac u kopačkama. Ivan Jurić iz Buenos Airesa. Carles Puyol na lijevom beku.

To je, dakako, dovoljno za nekoga proglasiti legendom, posebno ako dodamo da je igrao za velikane: Argentinos Juniors, River Plate, Cruzeiro, Barcelonu, PSG, Villarreal, HSV. Epizode u Juventusu i Laziju nisu vrijedne spomena, ali svakako jest da je Sorin bio kapetan reprezentacije Argentine koja je 1995. osvojila naslov U-20 prvaka svijeta.

Rođeni vođa: kapetan mlade reprezentacije Argentine koja je bila prvak svijeta i deset godina kasnije na SP-u one prepune velikana

Mora se istaknuti i da je deset godina kasnije u reprezentaciji bio kapetan ovim velikanima: Javieru Zanettiju, Robertu Ayali, Walteru Samuelu, Estebanu Cambiassu, Hernanu Crespu, Romanu Riquelmeu i Carlosu Tevezu. S trakom oko ruke vodio ih je na SP-u 2006. Messi? On je tada bio sretan ako bi mu se Sorin obratio. 

Uz to, Sorin je nogometaški idol i nakon te karijere cijenjeni novinar postao u Brazilu. Argentinac treba biti jako posebnog kova da mu to uspije, što znaju čak i površni poznavatelji južnoameričkih prilika i odnosa. 

Ali mi kojima nije važno samo kakav je netko nogometaš, nego i kakav je čovjek i koji su mu interesi izvan terena, Sorina smo voljeli jer je istovremeno s nogometnom karijerom, koja bi bila još daleko bolja da ga brutalno nisu sasjekle ozljede čašice koljena, još kao mladi reprezentativac bio radijski DJ koji je u programu puštao Lou Reeda i čitao Bukowskog. Pisao je kolumne, studirao novinarstvo. Prije nego što će postati cijenjeni televizijski komentator ESPN-a i Telemunda, od igranja nogometa oprostio se 2009. utakmicom Argentinos Juniorsa u kojem je potekao i brazilskog Cruzeira u kojem se proslavio. Na terenu su mu oproštajku uveličali nogometni velikani Socrates, Rai, Enzo Francescoli, Marcelo Salas, Freddy Rincon. Ali i Andreas Kisser, gitarist kultnog brazilskog metal banda Sepultura i Sorinov bliski prijatelj. 

S obzirom na ambijent i sve navedeno o sugovorniku, jasno vam je zašto smo razgovor vodili u drugom licu i najopuštenijem mogućem tonu. Ne možeš drugačije na plaži u Drašnicama pričati s čovjekom u izblijedjelim starkama, majici s odrezanim rukavima i jeans hlačama s isto tako skraćenim nogavicama. Pa makar on bio i kapetan Messiju, Tevezu i Riquelmeu.

Idemo prvo najbitnije; koji ti je najdraži metal band?

"Kisser bi me ubio da odgovorim išta drugo osim Sepultura pa onda neću riskirati."

Igrao si s Olićem, kakva sjećanja nosiš na hrvatskog nogometnog velikana?

"Ivica je sjajan čovjek, igrač i borac. S njim imam divne uspomene na sezonu 2006./07., kada smo u zadnjem kolu s HSV-om izborili Europu pobjedom 4:0 protiv Aachena. Obojica smo zabili po dva gola, a ja sam njemu i namjestio jedan. Bila je to strašna momčad: Olić, Van der Vaart, De Jong, Guerrero... Same igračine."

Igračina je bio i Vahid Halilhodžić. On te kao trener doveo u PSG na posudbu iz Cruzerira i najavljivao te kao veliko pojačanje. Ali na kraj sezone 2003./04., iako si igrao odlično i bio ključni igrač u osvajanju Kupa, nije te ostavio?

"To mi je bila sjajna sezona, jedna od najboljih u karijeri. Senzacionalno smo završili kao drugi, sa samo tri boda iza prvaka Lyona, a Kup smo osvojili nizom dramatičnih pobjeda na produžetke i penale, kao što je Hrvatska radila sada na SP-u. No trener je imao druge zamisli za iduću sezonu."

Da, njemu su te druge zamisli u idućoj sezoni donijele debakl i otkaz, a tebi jednu od glavnih uloga u posljednjoj velikoj senzaciji Lige prvaka, Žutoj podmornici?

"Još jedna predivna godina. Villarreal, u kojem su briljirali Riquelme, Senna, Forlan, Quique Alavarez, Arrubarrena..., i koji je vodio trener Pellegrini, bio je predviđen da se bori za opstanak. Na kraju smo došli do polufinala Lige prvaka, gdje smo u uzvratu polufinala protiv Arsenala u zadnjoj minuti promašili penal za produžetke."

Mogli bismo do sutra o tvojoj burnoj karijeri, ali bacimo se na nedavnu prošlost: Što kažeš na nastup Hrvatske na SP-u?

"Hrvatska je odigrala veličanstveno. Impresioniralo me kako je prelazila prepreke, ne samo na najteži mogući način nego i pritom igrajući napadački i hrabro. Nisu u tome prednjačili samo njeni glavni igrači Modrić i Rakitić, nego cijela momčad. Definitivno, riječ je o fantastičnom nastupu nacionalne momčadi koja je točno znala što želi od početka SP-a i koja je, što je posebno bitno za turnirski način igranja, rasla iz utakmice u utakmicu. To se prije svega odnosi na igru u defenzivi i kolektivni duh, koji je glavna vrlina Hrvatske. Uz to, maksimalno je iskorištavala Mandžukića i Rebića, njene fizički iznimno moćne igrače u napadu." 

Hrvatska je u skupini uvjerljivo pobijedila tvoju Argentinu. Je li to napravila zato što je bila sjajna ili jer je protivnik bio nevjerojatno loš za aktualnog viceprvaka svijeta?

"Ta utakmica bila je teška i izjednačena bitka sve do Caballerove greške i Rebićevog preciznog poentiranja. Sve do tada igra je mogla otići na bilo koju stranu. Ne zaboravimo da je Argentina imala neke prilike, a Enzo Perez nevjerojatno je promašio prazan gol s par metara. Hrvatska je, pak, prijetila po krilima gdje joj je Argentina ostavljala previše prostora. Ali Hrvatska je poletjela nakon početne prednosti, dok je kod Argentine izostala reakcija kakvu je trebala pokazati u tom trenutku."

Bio si kapetan Argentine. Na SP-u je reprezentaciji tvoje zemlje bolno nedostajao vođa, što se odrazilo i na katastrofalan rezultat.

"Mislim da ova generacija naših nogometaša ima igrače s osobnošću i liderskim osobinama, ali na SP-u je otišlo u krivom smjeru baš sve što je moglo otići. Od izbornika Sampaolija, od kojeg smo imali velika očekivanja, preko same organizacije saveza, pa do taktike, igrača i kvalitete igre." 

Ali to nije slučaj samo na nedavnom SP-u. Gledao sam Argentinu tijekom cijelih kvalifikacija za SP, igrala je jednako očajno. Kako objašnjavaš to i općenito loše stanje u vašem savezu?

"Tamo su potrebne velike promjene. Nema ustroja i organizacije. Rad saveza obilježavaju skandali, tijekom kvalifikacija za SP promijenila su se čak tri izbornika i Argentina je na SP došla obilježena svim tim. Bez da je imala definiran sustav igre, čak i bez poznate prve momčadi. Kao rezultat toga, morala je mijenjati planove i tražiti se u hodu, tijekom SP-a, a to je prekratko vrijeme za takve eksperimente i to nas je ubilo. Nakon jako dobrog prvog poluvremena u trećoj utakmici skupine protiv Nigerije i pobjede koja nam je podigla samopouzdanje, nadao sam se da bi to mogla biti prekretnica. No onda se opet za Francusku u osmini finala mijenjala taktika, sustav igre i igrači. Mislim da nam je u toj utakmici presudilo, a samim tim nas i izbacilo sa SP-a to što nismo igrali s klasičnim napadačem. Poraz od Francuske 3:4 pokazao je razliku između momčadi koja se traži i one koja godinama igra zajedno, zbog čega je kompaktna, čvrsta, efektna i efikasna. Zbog svih tih odlika, mislim da je Francuska zasluženo prvak svijeta."

Je li Luka Modrić igrama na SP-u dokazao da ove godine treba osvojiti Zlatnu loptu?

"Luka je fantastičan nogometaš! Od Dinama, preko Tottenhama, do Reala, svugdje je bio ključni igrač momčad. Ako netko ima takvu ulogu u najvećem klubu na svijetu u godini kad taj klub osvoji Ligu prvaka, pri čemu briljira u najvažnijim utakmicama tog najjačeg klupskog natjecanja na svijetu, pa onda samo dva mjeseca kasnije svoj veliki talent, znanje i moć dokaže i time što reprezentaciju odvede do finala SP-a, onda je definitivno legitimni pretendent na Ballon D'Or. Primjećuješ da kada govorim o Luki stalno ponavljam riječ "crack". Kao što vjerojatno znaš, kod nas u Južnoj Americi tako zovemo igrače od kojih nema boljih. Modrić je upravo takav, elitni nogometaš. Po svemu; tajmingu, viziji igre, njenom predviđanju, osjećaju, a kako vidimo po golu koji je zabio Argentini, i po udarcu."

Mnogi ljubitelji nogometa, ne samo u Hrvatskoj nego širom svijeta, tvrde da je sudac finala u ključnim situacijama oštetio Hrvatsku i pogodovao Francuskoj. Što misliš o nastupu svog sunarodnjaka Nestora Pitane u utakmici za naslov prvaka svijeta?

"Pitana je sjajan sudac. Osim toga, sada je tu VAR za provjeru i ispravak velikih sudačkih grešaka. Potpuno sam siguran da i ako je Pitana pogriješio, to nije napravio da bi nekoga oštetio ili mu pogodovao. Bez obzira na kontroverze koje se vežu uz njegovo suđenje u finalu, ponovit ću ono što sam rekao i iza čega čvrsto stojim: Francuska je potpuno zasluženo postala prvak svijeta, a to je dokazala i u finalu. Hrvatska je jako dobro odigrala prvo poluvrijeme. Da je iskoristila to što je stisnula Francusku na početku drugog dijela i neku od prilika koje je imala, mislim da bi finale bilo otvoreno do kraja. Ali nakon tih prvih desetak minuta nastavka, do kraja je na terenu bila samo Francuska, a Hrvatska je pala zbog umora. Jer činjenica je da je zbog tri utakmice s produžecima u nokaut fazi, do finala u malo vremena puno odigrala."
 
Koji su ti se igrači Hrvatske najviše svidjeli na SP-u?

"Osim Modrića i Rakitića koji su očekivani izbor, jako mi se svidio Perišić. Znam da je loše igrao u početku, ali ističem ga zbog probojnosti i toga što je na kraju, u ključnim utakmicama bio igrač odluke. Mandžukić me oduševio. Komentirajući iz Rusije za Telemundo, nazvao sam ga Onaj koji uvijek vjeruje. Moram navesti i Vrsaljka, čiji su ubačaji pred gol bili stalna opasnost, a što se tiče defenzivnog dijela, Brozović je puno pridonio momčadi stalnim oduzimanjem lopte kad je bio na terenu. Poseban naklon zaslužuje Subašić zbog herojstava za povijest koja je izvodio u raspucavanjima penala. I evo, tek na kraju vidim da nisam ni spomenuo Rebića i Lovrena! Ma, ovo je stvarno bilo veličanstveno prvenstvo cijele momčadi Hrvatske."

Prošao si cijeli svijet, osvajao trofeje od Brazila do Katara, ali nikada do sada nisi bio u Drašnicama. Da čujemo dojmove, ali bez laskanja?

"Obožavam vašu zemlju i ljude, eto ti! Svi su tako prijateljski nastrojeni, pažljivi i, naravno, nogometni fanatici. Ova avantura detaljnog istraživanja korijena obitelji moje voljene žene jako mi je emotivna, posebno što to radimo na drugom kraju svijeta zajedno s našom kćeri Elisabettom. Hrvatska je predivna zemlja za otkrivati i uživati u njoj. Sigurno se vraćamo jer želimo se dodatno educirati kao obitelj o hrvatskoj kulturi i tradiciji, to je dio i naše obiteljske tradicije, te usput otkrivati i nova mjesta. A bilo bi divno i kad bi Sol usput ovdje imala i neki koncert."

U redu, a mi onda iduće ljeto obavezno idemo na neki metal koncert?

"Dogovoreno! I obavezno mi pozdravi Olića."

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara