NAKON odlaska Janice Kostelić sa scene, hrvatsko žensko skijanje pamti samo dva postolja u Svjetskom kupu, Ane Jelušić na Sljemenu 2007. i godinu dana kasnije u kanadskoj Panorami. Novi val hrvatskih skijašica nije još na toj razini, ali tri mlade djevojke koje se ove sezone natječu u Svjetskom kupu daju nadu da će tom čekanju uskoro doći kraj.

Ida Štimac (21) i Zrinka Ljutić (17) dokazale su se u juniorskoj konkurenciji i na utrkama Europskog kupa, a najstarija od njih, 24-godišnja Leona Popović, već redovito osvaja bodove u Svjetskom kupu. Na početku sezone u finskom Leviju prvi se put u karijeri probila među najboljih 15 u slalomu, a sad je to ponovila u austrijskom Lienzu.

U Leviju izjednačila pa popravila rezultat karijere

Vedra i nasmijana, ali pomalo sramežljiva djevojka iz Mrkoplja, bit će najjači hrvatski adut 4. siječnja na novom izdanju Snježne kraljice. U Leviju je prvo 18. mjestom izjednačila plasman karijere u Svjetskom kupu, a zatim ga dan kasnije popravila 14. mjestom. U američkom Killingtonu bila je 21., a sad se u Lienzu jedva dočepala druge vožnje kao 28., ali fantastičnim drugim laufom došla sve do 14. mjesta i opet izjednačila svoj najbolji rezultat. Nakon četiri utrke s 59 bodova drži 15. mjesto u poretku slalomašica.

Do ove se utrke s ostatkom ženske reprezentacije pripremala na Sljemenu. Tamo je u svom prirodnom ambijentu, ne previše različitom od onog u svom Mrkoplju, gdje se i zaljubila u ovaj sport. Djelovala je kao da bi dogovoreni intervju najradije odradila na stazi, ali sažalila se nad promrzlim novinarom i fotoreporterom i odvela nas u obližnji Vidikovac.

"Ne znam zašto se ljudi žale", prokomentirala je kritike koje su pratile sljemensku utrku još od odlaska Janice Kostelić, ocjenjujući je kao bacanje novca. "Ako nećemo ulagati u sport, u obrazovanje, bazične stvari, ništa drugo nema smisla."

Naravno, iz perspektive profesionalne skijašice iz zemlje u kojoj se adekvatna skijališta broje prstima jedne ruke, za nju su Sljeme, Crveni spust i Snježna kraljica neprocjenjivi.

Sljeme mladim skijašima otvara vrata Olimpijskih igara

"Staza je dosta dobra, pogotovo za treninge. Utrka traje jedan dan, ali poslije toga budu super uvjeti nama za trening i za sljedeće utrke. Dok nema građanstva, možeš tu trenirati koliko želiš, nema presinga, to je najveći plus. Meni je sama utrka super jer je ja vozim i ovisim o njoj. Hrvatskim skijašicama to je prilika za otvaranje olimpijskih kvota. Prošle godine bila je najgledanija utrka u Svjetskom kupu. Odličan je termin, malo kasnije, popodne", nabrajala je Popović pogodnosti sljemenske utrke.

Na njoj još nikad nije osvojila bodove, ali ovogodišnja forma daje joj za pravo ne samo da im se nada nego da ih očekuje.

"Da, izgleda da si Sljeme i ja nismo najbolji prijatelji", nasmijala se. "Na treninzima sam se sad stvarno dobro osjećala i skijala, mislim da se samo moram opustiti, odraditi dobru vožnju i to će sigurno biti dovoljno za ulazak u prvih trideset. Staza konfiguracijski ima dugu ravnicu, što mi odgovara, dosta je duža i treba se dobro pripremiti, ne opuštati se u zadnjem dijelu, nego držati fokus do kraja."

Leona je za širu hrvatsku javnost još poprilična nepoznanica, ponajviše zato što je godine u kojima se već postižu prvi opipljivi rezultati provela oporavljajući se od ozljede koljena, koju je doživjela u najvećem trenutku svoje dotadašnje karijere, prvoj utrci na Olimpijskim igrama. Tek je prošle sezone počela ponovno redovito nastupati u Svjetskom kupu, a ove godine i sakupljati bodove.

Peta olimpijka iz Mrkoplja, ali prva alpinka

Sve je počelo u Mrkoplju, koji je prije nje već dao četvero olimpijaca - Franju Jakovca, Petru Starčević, Nadu Birko Kustec i Jakova Faka. Svi su oni, logično, s obzirom na uvjete u Gorskom kotaru, bili ili jesu nordijci. Popović je prva koja je na ZOI otišla kao alpska skijašica. A zapravo ni taj tip skijanja nije bio zicer kao odabir njene sportske karijere.

"Prije smo imali skijaški klub Mrkopalj u kojem je treniralo dosta djece, pa sam se za to odlučila, tada se puno više djece bavilo alpskim skijanjem. Kad sam bila mala, išli smo skijati u Begovo Razdolje, tamo sam prve korake napravila. Igrala sam i nogomet, ali s dečkima jer nije bilo dovoljno cura za ekipu. Bavila sam se i košarkom i rukometom, čak sam planirala ići igrati za riječki Zamet, ali kad sam morala birati, odlučila sam se za skijanje i zasad je odluka bila dobra."

U odluci je ključna bila činjenica da ju je Mirko Kvastek 2012. uveo u reprezentaciju kao pridruženu članicu jer inače ne bi mogla financijski krenuti u ozbiljniju karijeru. Tri godine kasnije dobila je potvrdu da je ispravno odlučila, pobijedivši u slalomu na EYOF-u, Europskom olimpijskom festivalu mladih. Te je godine nastupila i na SP-u u Beaver Creeku, ali i slomila nogu te je morala na operaciju.

Nakon oporavka skijala je u FIS-ovim utrkama i u Europskom kupu, a 2017. osvojila je prve bodove u Svjetskom kupu, u kombinaciji u Crans-Montani, i to dvaput. Iduće sezone bila je među 30 u kombinaciji u Lenzerheideu, a dan kasnije prvi put i u veleslalomu.

Teška ozljeda u prvom olimpijskom nastupu

"Dosta se forsirala kombinacija jer je u njoj najlakše osvojiti bodove, koji su nam puno značili zbog olimpijskih kvota, tako da sam to morala voziti, a slalom mi je uvijek dobro išao. A kako sam dosta trenirala brzinske discipline, i veleslalom mi je krenuo pa sam i u njemu osvojila prve bodove", prisjetila se Leona. Ti su joj bodovi omogućili da se plasira na svoje prve Zimske olimpijske igre u južnokorejskom Pjongčangu.

"Sve je bilo lijepo, baš je bio dobar osjećaj biti među svim tim sportašima iz svih sportova. Ali nakon prve utrke osjećaj više nije bio tako dobar", pomalo kiselo se nasmijala. Sad se tome može smijati, ali tog 15. veljače osjećala se kao da joj se sve srušilo. U svom prvom olimpijskom nastupu, prvoj vožnji veleslalomske utrke, pala je i teško ozlijedila koljeno.

"Nekoliko cura se potrgalo već na treningu, jedna Švicarka s kojom sam dosta dobra, naša Lana Zbašnik također, pa je već prije utrke atmosfera bila puno manje sretna nego kad smo došli. Čim sam pala, znala sam da nešto nije u redu. Nadaš se da nije najgore, ali odmah mi je naš fizioterapeut rekao da je najvjerojatnije potrgan prednji križni ligament i da me čeka šest mjeseci oporavka. Naravno da mi je prva reakcija bila plač, ali kasnije, ili ćeš se boriti s tim ili te nema. Odlučila sam se boriti."

Oporavak se, međutim, zakomplicirao.

Izbivala gotovo dvije godine

"Nakon šest mjeseci počela sam trenirati, ali ligament nije dobro zarastao jer sam u međuvremenu pokupila infekciju i morala na artroskopiju. Doktor je rekao da je očistio bakteriju i taj ligament bi bio dobar da se ne bavim sportom, ali ne i za tako ekstremne uvjete. Zato sam morala na novu operaciju u Austriju i nakon sljedećih šest mjeseci je konačno sve bilo dobro."

Nakon skoro dvije godine izbivanja počela je voziti manje utrke, a za sada je ograničena na slalom, iako je otvorena za povratak i u disciplinu za koju je vežu tako ružna sjećanja.

"Poslije ozljede više se nisam mogla opustiti na skijama za veleslalom, a slalom mi je krenuo bolje, tako da je sve išlo svojim tokom. Treniram i veleslalom i super-G da ostanem u formi, a na proljeće ćemo pojačati sve discipline da nam sva polja budu otvorena u budućnosti. Zrinka vozi veleslalom u Svjetskom kupu, a ako osvoji dovoljno bodova, otvorit će još jedno mjesto za Hrvatsku. Tada bih i ja odvozila neke utrke, pogotovo ako su dan prije slaloma pa je dobro barem isprobati stazu i osjetiti podlogu", objašnjava Popović.

Ove sezone postavlja si nove standarde, redovito je među osvajačicama bodova u slalomu i konačno se afirmira na svjetskoj sceni.

Sve je sjelo na svoje mjesto

"Sigurnost nakon oporavka, iskustvo, pripreme sam odradila bez ozljede, sve se bolje osjećam, puno bolje nego prošle godine kad sam također osvajala bodove i imala dosta dobre rezultate... Sve je išlo korak po korak, moj osjećaj, treninzi, utrke, dobro se osjećam i kondicijski, sve je na svom mjestu."

Na početku sezone u finskom Leviju, svojoj najdražoj "gostujućoj" stanici Svjetskog kupa, osvojila je 18. i 14. mjesto.

"Dosta sam zadovoljna s oba nastupa u Leviju, znam da uvijek ima stvari koje sam mogla bolje odraditi, ali recimo, falilo mi je nekih šest stotinki do 11. mjesta. Mi znamo da ako si 20 stotinki sporiji, nisi ništa lošiji, iako to može biti pet mjesta slabiji plasman. Ali sve je to dobro i sve je to blizu, ajmo reći. Jednu utrku si možda malo iza, drugu ćeš biti naprijed. Meni je najvažnije da sam se dobro osjećala, a jesam, da sam sve četiri vožnje stvarno napala od starta do cilja i to me zadovoljilo bez obzira na poziciju i na Top 15. Sam moj osjećaj mi je bio najbitniji. Važno je bilo dobro ući u sezonu, to mi je također bio motiv."

Prva utrka u novoj godini tradicionalno je ona sljemenska, daleko najpopularnija među samim sudionicima Svjetskoga kupa. Ne samo da je jedna od rijetkih koja se ne održava "usred ničega", nego je jedina smještena u nekoj metropoli. 

"Svima je super na Sljemenu, spava se dolje u Westinu, svi su oduševljeni jer nikad nismo u nekom gradu i rijetko nešto izvan hotela i staze. A kako pada u božićno-novogodišnje vrijeme, sve je uvijek lijepo i ukrašeno, tako da su svi sretni kad tu dođu i opuštenija je atmosfera. Ode se do grada, u šoping ako je slobodan dan, takve prilike se ne propuštaju jer su rijetke i treba ih iskoristiti", kaže Leona. Na drugim utrkama vrijeme provodi potpuno drukčije.

Prijateljica Vlhova je opet favorit

"Čitam knjige, gledam serije, a najviše volim kriminalističke poput Narcosa. Ali sad pišem završni rad pa me to zabavlja. Studiram sportski menadžment na Aspiri, a tema je Otvaranje fitness-centara na otvorenom. Ne razmišljam o tome dokad ću skijati, sigurno ne do četrdesete, a sportski menadžment me zanima, htjela bih i poslije ostati u sportu."

Na Snježnoj kraljici Mikaela Schiffrin je pobijedila četiri puta, a na posljednja dva izdanja slavila je Petra Vlhova. Njih su dvije favoritkinje i ovaj put.

"Ja sam više za Vlhovu, ona je moj favorit, često treniramo skupa pa za nju navijam. Ali uvijek može biti iznenađenja, mogla bi se Lena Duerr probiti na postolje", prognozirala je Popović.

Sebe nije stavila u krug favoritkinja, i to je u redu. Prvo treba dokazati da na domaćoj stazi može osvojiti bodove, a ako se sve poklopi, nadati se plasmanu karijere. Htjela taj pritisak ili ne, ona je u ovom trenutku najrealnija nada da jednog dana postane prva Hrvatica nakon Ane Jelušić na pobjedničkom postolju Snježne kraljice, a možda i prva naša pobjednica uopće. To nije uspjelo ni velikoj Janici Kostelić.

Nitko nije nova Janica i nitko ne treba kritizirati Faka

"Sjećam se da smo doma pratili utrke i navijali za nju, ali mi je mutno", prisjetila se Leona, koja je imala samo četiri godine kad je Janica osvajala četiri olimpijske medalje u Salt Lake Cityju. "Slala mi je poruke nakon operacija, znala je ići na utrke posljednjih godina, pa ju doživljavam kao normalnu osobu otkad je poznajem. Moram priznati da mi je drago što me nisu toliko uspoređivali s njom kao Zrinku ili Idu jer mi se takve usporedbe ne sviđaju, svi smo mi svoje osobe."

To ne mijenja činjenicu da je 24-godišnja Mrkopljanka najveća hrvatska uzdanica 4. siječnja. I namjerava to i dalje biti, iako je mnogima asocijacija na njeno mjesto Jakov Fak, brončani hrvatski olimpijac u biatlonu, koji je bolje uvjete potražio pod slovenskom zastavom, što su mu hrvatski domoljubi zamjerili.

"Svi mi koji ga znamo i koji smo s njim trenirali, bili smo sretni zbog njega, znali smo da jedino tako može nastaviti s uspjesima. Nije mu nitko ništa zamjerao, podržali smo ga u tome i mislim da bi bilo tko od nas, da se nađe u toj situaciji da mu se ponudi da može trenirati i ostvarivati dobre rezultate za neku drugu državu, vjerojatno barem dobro razmislio, pa tako i ja. Ali meni je sasvim OK i nemam se na što žaliti."