BIO JE TO vrhunac fascinantne i zanimljive utrke za naslovom koja je imala sve - preokrete, uspone i padove, nepredvidljivost, talente svjetske klase, bajkovitu priču i posljednje kolo predodređeno da bude monumentalno i nezaboravno. Zapravo, 5. svibnja 2002. godine bio je sve to i još mnogo više. Bila je to prekretnica u talijanskom nogometu koja je nagovijestila promjenu u odnosima snaga u europskom nogometu, piše Colin Millar za These football times.

Uoči posljednjeg kola, Inter je bio vodeći s Hectorom Cuperom na klupi, jedinim netalijanskim trenerom u ligi, nakon što je Carlo Ancelotti zamijenio Fatiha Terima s druge strane grada šest mjeseci ranije. Cupera je 90 minuta dijelilo od prve Interove ligaške titule od 1989. godine i to u njegovoj prvoj kompletnoj sezoni na klupi. Ali ako ne uspije, bit će to najduža Interova suša u klupskoj povijesti.

Cuper je naizgled preokrenuo sudbinu kluba. Dovođenje vratara Francesca Tolda i braniča Marca Materazzija dalo je neophodno lidersko vodstvo dotad nesretnoj obrani. Ne samo da je Christian Vieri, kojeg su otkako je dvije godine ranije došao u Inter neprestano mučile ozljede, uspio zaigrati u dobroj formi na duže vrijeme, nego se u drugom dijelu sezone vratio i Ronaldo, koji je zbog uzastopnih puknuća tetiva koljena u posljednjih 14 mjeseci odigrao samo sedam minuta.

Roma je morala navijati za Lazio 

Juventus je na početku tog dana zaostajao jedan bod. Torinski se klub upustio u odvažno kockanje prodavši prethodnog ljeta Zinedinea Zidanea u Real Madrid za tada rekordnu odštetu od 46,6 milijuna funti i otpustivši trenera Ancelottija, koji je s Juventusom bio u utrci za naslovom sve do posljednjeg kola u prethodne dvije sezone, da bi potom posustao i prepustio titule Laziju i Romi. Klub je otpuštanje vrlo cijenjenog Ancelottija najavio u poluvremenu posljednje ligaške utakmice protiv Atalante, iako je i dalje bio u konkurenciji za naslovom.

Umjesto njega na klupu Juventusa došao je Marcello Lippi i doveo nekoliko zvijezda, Gianluigija Buffona, Liliana Thurama, Pavela Nedveda i Marcela Salasa među ostalima. Romini navijači probudili su se s nadom da njihov klub može preskočiti Inter i Juventus i obraniti naslov prvaka Serie A. Roma je bila na trećem mjestu s dva boda manje i spoznajom da mora pobijediti u Torinu i moliti se da se dva kluba ispred nje spotaknu. Morat će progutati ponos i navijati za žestokog suparnika Lazija u njegovoj popodnevnoj utakmici s Interom i nadati se da će Udinese, kojem je trebala pobjeda kako bi osigurao ostanak u ligi ispred Verone, spriječiti Juventus da iskoristiti eventualni Interov posrtaj.

Nakon veličanstvenog ožujka, tijekom kojeg je Inter pobijedio Milan u Derbiju della Madonnina te svladao Romu i Fiorentinu, travanj je zaprijetio potpunim uništenjem ambicija o naslovu. Nakon šokantnog poraza na domaćem terenu od Atalante, uslijedio je kontroverzni izjednačujući pogodak Chieva, koji se također našao usred fascinantne usporedne priče, jer je izborio europsku konkurenciju u svojoj premijernoj prvoligaškoj sezoni.

Tog istog popodneva Pavel Nedved, koji je cijele sezone imao slobodne ruke kao klupski playmaker, pogodio je gornji ugao Piacenzine mreže prekrasnim improviziranim udarcem dvije minute prije kraja. Bilo je to dovoljno da Lippijeva momčad izbori tijesnu pobjedu 1:0 te da zaostatak od šest bodova u samo dva tjedna smanji na samo jedan bod. Istodobno je Roma, trenera Fabija Capella, ponovno posrnula. Prije neodlučenog rezultata bez golova protiv Milana, dogodio se gubitak dva ključna boda protiv Venezije koja je već bila otpisana. Juventus je već mogao osjetiti krv, ali trebao mu je još jedan neuspjeh Intera kako bi imao ikakve šanse za titulu.

Inter je u jednoj utakmici osvojio, pa izgubio titulu 

Sve su oči bile uprte na rimski Stadio Olimpico, baš kao i 12 mjeseci ranije kad je Roma osigurala svoj prvi Scudetto nakon gotovo 20 godina pobjedom 3:1 protiv Parme. Ta je pobjeda izazvala masovno slavlje i kaotične izljeve radosti na travnjaku. Inter se nadao da će se isto dogoditi još jednom, u čudnoj atmosferi u kojoj su navijači Lazija podržavali goste u nadi da Juventus neće pobijediti i da Roma na njihov užas neće još jednom osvojiti naslov.

U roku od dvije minute, proširila se vijest sa Stadija Friuli u Udinama - David Trezeguet postigao je 24. pogodak te sezone i doveo Juventus u vodstvo. Pojavila se nada i Juventusovi su navijači počeli vjerovati. Devet minuta kasnije, Lippijeva je momčad povećala vodstvo. Trezeguet je bio asistent, savršenim dodavanjem pronašao je svog partnera u napadu Alessandra Del Piera, a Juventusova ikona nepogrešivo je pogodila kut mreže, izvan domašaja vratara Morgana De Sanctisa.

Dok su navijači Intera još prihvaćali realnost da im je potrebna pobjeda protiv Rome, Inter je izborio korner. Alvaro Recoba je izveo udarac koji je nespretno odbio Angelo Peruzzi, vratar s osmogodišnjim stažem u Juventusu, a Vieri je zabio svoj 25. gol u sezoni, tri godine nakon tada rekordnog transfera (32 milijuna funti) iz Lazija.

U početnih 12 minuta Inter je prvo izgubio titulu, a potom ju ponovno osvojio. Sedam minuta kasnije, milanski klub ponovno će ostati bez naslova. Nekadašnji nogometaš Manchester Uniteda Karel Poborsky ušao je neometeno u Interov kazneni prostor i pospremio u mrežu dodavanje Stefana Fiorea. Bilo je 1:1 i Inter je ponovno bio u zaostatku za Juventusom.

Kao što je bilo karakteristično za njihovu igru cijele te sezone, Cuperovi nogometaši odbacili su oprez i nakon pet minuta se vratili u igru. Inter je izveo još jedan korner. Ponovno je specijalist za takve lopte Recoba izveo savršeno dodavanje koje je Luigi Di Biagio iz blizine pored stative pretvorio u pogodak. Di Biagio je bio u euforiji, na rubu suza.

Interovi navijači počeli su vjerovati da će njihov klub ovaj put uspjeti. No bili su u krivu ako su pomislili da će Lazio izgubiti motiv. U sudačkoj nadoknadi prvog poluvremena Inter je još jednom propustio zaustaviti Lazijev kontranapad, jer je Ivan Cordoba glavom odbio loptu u vis. Potom je Vratislav Greško u svom 41. i posljednjem nastupu za Inter napravio pogrešku tako skupu da je postao najnepopularniji nogometaš Intera u cijelom desetljeću. Slovački stoper neobjašnjivo je pokušao glavom vratiti loptu Toldu, ali je njegov udarac bio tako slab da je Poborsky instinktivno projurio i izbliza zabio gol.

Zaprepašteni Interovi igrači teškim su hodom krenuli na odmor, znajući da Juventus vodi s dva gola prednosti u Udinama i da je stavio jednu ruku na naslov. Potresena milanska momčad u drugom je poluvremenu očajnički tražila pogodak. Peruzzi je umalo skrenuo Di Biagiov udarac iz daljine u vlastitu mrežu, dok je Giuseppe Favalli, koji će kasnije zaigrati i za Inter, bio na centimetar od zabijanja komičnog autogola.

Kako je Inter postajao sve frustriraniji, Cuper je sve češće pušio uz aut-liniju. Na njegov užas, Inter je nakon 10 minuta drugog poluvremena gubio. Diego Simeone, koji je prije Lazija igrao za Inter, zabio je gol nakon Fioreova slobodnog udarca.

Rat Contea i Materazzija: "Kosu možeš presaditi, ali mozak ne"

Juventus je sada prvi put bio favorit za naslov. Udinese je izveo nekoliko napada, ali njegovi navijači nisu previše marili. Verona je gubila 3:0 u Piacenzi i bilo je jasno da trener Giampiero Ventura, koji je tijekom sezone zamijenio Roya Hodgsona, vodi Zebrette u sigurnost. 

Popodne koje je Interu trebalo donijeti slavlje brzo se pretvorilo u noćnu moru. Antonio Cassano doveo je Romu u vodstvo u 68. minuti u Torinu, osiguravši branitelju naslova drugo mjesto ispred Intera. Sedam minuta kasnije Simone Inzaghi, Filippov mlađi brat, postigao je još jedan gol za Lazio jer je Inter prestao razmišljati o obrambenim zadaćama. Tako je ubio sve Interove ambicije.

Deseta minuta prije kraja Ronalda je zamijenio Mohammed Kallon, a brazilski je napadač sjeo na klupu i zabio lice u ruke dok su mu niz lice pošle suze. Pokazat će se da je to njegov posljednji nastup za Inter prije blistavog nastupa na Svjetskom prvenstvu i transfera u Real Madrid, vrijednog milijune. Njegove su emocije bile bremenite, kao i emocije navijača koji su znali da je njihov klub sve upropastio.

"Gorčina zbog gubitka naslova utoliko je veća što smo bili tako blizu. Čini se da je razočaranje moj životni partner. Naši su snovi nestali u nekoliko trenutaka, preplavljeni su realnošću u koju je bilo sasvim neizgledno vjerovati", rekao je Ronaldo.

Predsjednik Intera Massimo Moratti nije bio raspoložen za diplomatske odgovore nakon utakmice: "Umoran sam i ljutit, dosta mi je svega. Danas nijedan Interov navijača ne želi slušati riječi utjehe, ni sa mnom nije drukčije"

Prizori na Stadiju Friuli bili su posve drukčiji. Olakšanje kod domaćina i sveopće veselje u Juventusu koji je uživao u trijumfu nakon dvije godine tijesnih neuspjeha. Na umu Antonija Contea bio je poraz u Perugii dvije sezone ranije. "Nema se što reći, uživamo u ovome. Sjećamo se razočaranja u Perugii prije dvije godine, a gledao nas je netko tko je bio u Perugii", rekao je osvetoljubivim tonom budući trener.

Conteove riječi bile su usmjerene prema Materazziju, Interovu braniču za kojeg Conte kaže da se "ponašao s vrlo malo poštovanja" kad je dvije godine ranije njegova Perugia pobijedila Juventus 1:0, a Lazio je nakon toga po kiši u posljednjem kolu postao prvak.

Bio je to rat riječima između dvije vatrene osobnosti koje se istinski nisu podnosile i koji je potrajao tjednima nakon što je sezona završila. "Conte bi si trebao kupiti novu periku s bonusom koji je dobio za osvojenu titulu", rekao je bivši branič Evertona. Conte je u odgovoru uljudno podsjetio Materazzija da ljudi presađuju kosu i da više ne koriste perike, ali na njegovu žalost "presađivanje mozga još ne postoji".

U narednih 18 godina to se ponovilo samo dva puta. Oba naslova uzeo je Inter

Intenzitet strasti i emocija na terenu i oko njega dobro su zabavljali Italiju, uz dodatak vrhunskog talenta svakog tjedna u onome što se smatralo najvećom ligom svijeta. Ta sezona donijela je fascinantne priče u cijeloj ligi, a nijedna nije bila veća od Chieva, malog kluba koji ne samo da se probio u prvoligaško društvo, nego je imao smjelosti biti vodeći tijekom šest tjedana u jesen.

Trener Luigi Delneri izgradio je učinkovit sustav 4-4-2 s dva agresivna krilna napadača, Eribertom i Christianom Manfredijem, te ubojitim napadačkim tandemom Bernardo Corradi – Fernando Cossato. Delnerijeva je momčad propustila mjesto u kvalifikacijama za Ligu prvaka za jedan bod. Ispred se našao Milan koji je sljedeće sezone osvojio elitno europsko natjecanje.

U donjem dijelu redoslijeda, financijska kriza Fiorentine se pogoršala. Unatoč postupnoj prodaji mnogih zvijezda, ispadanje Fiorentine bilo je iznenađenje. Činjenica da momčad u kojoj igraju Enrico Chiesa, Nuno Gomes, Adriano, Domenico Morfeo, Roberto Baronio, Daniele Adani i Moreno Torricelli ima samo pet pobjeda u sezoni govori o kakvoj se ligi radilo.

Sve su navedene igrače, kao i njihova trenera Roberta Mancinija, odabrali konkurentski klubovi kad je postalo jasno kakva sudbina čeka Fiorentinu. Klub je određen za likvidaciju i proglašen je bankrot. Sljedeće sezone klub nije primljen u Serie B, nego je prestao postojati, a iz njegova je pepela izrasla ACF Fiorentina i krenula iznova.

Slična i vjerojatno još dugotrajnije bolna sudbina čekala je Veneziju, klub u kojem su Recoba, Vieri i Filippo Maniero stekli reputaciju. Frustriran momčadi i izostankom potpore lokalnih vlasti, vlasnik Maurizio Zamparini povukao se iz projekta i preselio u Palermo, te sa sobom poveo nekoliko najboljih igrača. Klub iz možda najljepšeg europskog grada proglašen je nesolventnim zbog bankrota 2005. godine.

Kako god pogledali, sezona 2001./2002. u Serie A bila je prepuna incidenata, drame i kontroverzi. Bilo je to vrijeme kad je za naslov konkuriralo nekoliko klubova svjetske klase i bilo je sigurno da će se o prvaku odlučivati u posljednjim utakmicama. U sljedećih 18 sezona, samo su dva naslova odlučena u posljednjem kolu. Pomalo ironično, obje titule osvojio je Inter, a Roma je bila doprvak. Kako tek Talijani čeznu za povratkom tih idiličnih dana na prijelazu tisućljeća.